Vuna čini ovce jedinstvenima i na prvi pogled prepoznatljivima, odnosno različitima od drugih vrsta životinja. Vuna je rezultat striže ovaca nakon jednogodišnjeg rasta runa, uz primjenu ručnih ili električnih škara. Vuna je po kemijskom sastavu slična ostalim rožnatim tvorevinama poput kose, noktiju, dlake, perja itd.
Međutim, za razliku od dlake, vuna se odlikuje vrlo značajnim i složenim strukturno-fizikalnim osobinama koje ju čine iznimno pogodnom za predenje. Kvaliteta vunenih proizvoda ponajviše ovisi o tehnološkim osobinama vune kao sirovine. Za razliku od drugih tekstilnih sirovina (juta, lan, svila, pamuk, kudelja…), vuna se odlikuje vrlo značajnim i složenim fizikalno-tehnološkim osobinama: vijugavost, finoća, dužina i visina vlakana, jačina, elastičnost, gipkost, sjaj i boja.
Nekad je vuna u mnogim zemljama bila najvažniji proizvod ovaca (merino vuna), ali u suvremeno doba, razvojem industrije sintetičkih vlakana vuna biva potisnuta i zbrinjavanje runa nakon striže postaje sve veći izazov za uzgajivače. Nerijetko se hrpe vune mogu naći na livadama i pašnjacima, na ogradama i zidovima, u šupama i štagljevima te u najgorim slučajevima, u rijekama, potocima i u moru. Iz navedenog se može zaključiti da je vuna samo sporedan proizvod koji u posljednje vrijeme uzgajivačima ovaca čak stvara poteškoće jer ju je teško prodati pa ona postaje i ekološki problem.
Da li je vuna otpad ili proizvod?
U Hrvatskoj vuna kao proizvod danas gotovo da i nema gospodarsku važnost, odnosno nigdje na području Hrvatske cilj uzgoja ovaca nije proizvodnja vune. U pasminskoj strukturi ovaca u Republici Hrvatskoj najzastupljenije su autohtone pasmine ovaca koje se uglavnom odlikuju malom proizvodnjom vune po grlu koja je slabe i neujednačene kakvoće. Međutim, vuna naših izvornih pasmina prikladna je za izradu nekih drugih proizvoda poput prekrivača, obuće (papuča) i raznih dekorativnih predmeta (suvenira), madraca, tepiha, izolacijskog materijala za građevinarstvo itd.
Dosad najuočljiviji rezultati oplemenjivanja (melioracije) autohtonih lokalnih ovaca merino ovnovima postignuti su u naših otočkih i primorskih ovaca koje imaju finiju vunu (promjera vlakna < 30 mikrometara) od pramenki. Zbog loše i neujednačene kvalitete vune (velik promjer vunskih vlakana – gruba vuna, neelastična vlakna slabe valovitosti, prljavo, oštećeno, nesortirano runo) većina proizvedene vune u Hrvatskoj trenutačno se ne može smatrati prikladnom za tekstilnu industriju. Naime, većina kvalitativnih odlika vune, odnosno vunskih vlakana rezultat je pasminskog utjecaja.
Kako dobiti kvalitetnu sirovinu?
Međutim, gledajući s preradbenog stanovišta, kakvoća runa ovisi isključivo o uzgajivačima, odnosno o tome koliko su vremena i znanja uložili u osiguranje preduvjeta za dobivanje kvalitetne sirovine za preradu. Kako bi to postigli, glavni preduvjet je da tijekom cijele godine ovce treba odgovarajuće i kvalitetno hraniti te držati u adekvatnom uvjetima. Sva grla treba držati u suhom i prozračnom prostoru, u nasteljenim ovčarnicima, a ne u blatu i vodi.
Naime, mokraća i balega mijenjaju fizičke osobine vune i smanjuju njenu kvalitetu a samim tim i ekonomsku vrijednost. Vuna zagađena balegom i mokraćom gubi sjaj, donekle i boju, postaje tamna i pomalo žućkasta te suha i lomljiva. Pri hranjenju ovaca treba paziti da sijeno, slama i druga krmiva što manje padaju na ovce, jer se razni otpaci i trnje zabijaju u vunu i otežavaju njezinu preradu. Ako se želi dobiti što čišće runo prilikom striže, ovce bi trebale tijekom zimskog boravka u staji nositi prekrivače koji štite runo od raznih nečistoća (prašina, komadići stelje i sijena, smjesa, balega). Prije striže treba paziti da ovce ne pokisnu pa ih stoga treba držati u blizini ovčarnika. Stelja u ovčarnicima treba biti potpuno čista i suha kako se ovce neposredno prije striže ne bi zaprljale. Neposredno prije striže treba napraviti plan striže kojim treba obuhvatiti cjelokupnu organizaciju striže i time osigurati mogućnost da se pravovremeno izvrše pripreme za strižu i sama striža. Bez obzira na tehniku striže, poželjno je runo „skinuti“ s ovce u jednom komadu.
Ako se striža obavlja jednom godišnje, treba ju obavljati u razdoblju kasno proljeće – rano ljeto, tj. kada nema opasnosti od niskih temperatura. Uz sve prethodno navedene tehnološke procese koji su neophodni za dobivanje kvalitetne vune za daljnju preradu, uzgajivačima veliki problem predstavlja vrlo niska otkupna cijena sirove vune (uglavnom 1,5 kn/kg) koja im ne kompenzira dodatne troškove spomenutih procesa. Iako u Hrvatskoj vuna zasad nema zamjetnu gospodarsku važnost, iznimku čine malobrojni obrti/udruge (npr. udruga Ruta na Cresu) koje prerađuju manje količine vune na tradicionalan način (predenje, filcanje) u svrhu izrade različitih suvenira, tradicijskih rukotvorina, igračaka, kaputa, prsluka, papuča, uložaka za obuću, šešira i modnih dodataka.
Predenje je proces prerade vlakana u pređu namijenjenu za tkanje, pletenje, šivanje ili vezenje. Poslije odstranjivanja nečistoća i pranja vune ona se rasčupava i češlja. Nakon češljanja pristupa se predenju vune i dobivanju različitih vrsta pređe. Najjednostavniji i najstariji način predenja je preslicom. Vlakna se pričvrste na drvenu preslicu i ravnomjerno povlače te se prstima oblikuje pređa koja se namotava na vreteno. Filcanje je tehnika prerade vune koja se temelji na svojstvu vlakana da se uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja, a uz pomoć sapuna, međusobno upletu u čvrstu strukturu.
Vuna se nakon češljanja ne prede u nit, nego se moči vodom i sapunom, a zatim gnječi i valja. Zahvaljujući građi vunene niti, vlakna se u postupku sve čvršće međusobno isprepliću, zapinju i upliću. Na kraju dobijemo gust i neraskidiv materijal – filc ili pust. U Hrvatskoj filcanje nema izrazitu tradiciju kao predenje vune. Finoća filcanog materijala ovisi i o pasmini ovaca. Oštru i dugu vunu pramenki, nepogodnu za predenje i pregrubu za fine tkanine, baš te kvalitete čine iznimno zahvalnom za oblikovanje ovom tehnikom. Budući da vunu odlikuje niski postotak ugljika, zadržava vlagu, sporo otpušta hranjive tvari, biorazgradiva je i ekološki je izvor dušika, može se koristiti kao jedna od sirovina za proizvodnju komposta.
Vuna za kompost mora biti nebojana i usitnjena na do desetak centimetara te pomiješana s ostalim biootpadom (stajski gnoj, trava, lišće, perje, životinjska dlaka, uvelo cvijeće…) i sve zajedno mora biti dobro zaliveno vodom. Dobro je dodati i malo starog komposta koji sadrži mnoštvo mikroorganizama koji će ubrzati razgradnju biootpada. Na taj način vuna postaje vrijedna sirovina u proizvodnji ekoloških gnojiva čime doprinosimo čišćem okolišu (smanjivanje broja divljih odlagališta i manje zagađivanje prouzrokovano paljenjem vune koja je inače teško zapaljiva i zahtijeva dodatnu energiju za uništavanje).
Poznato je da vuna ima izvrsna izolacijska svojstva. Jedna od osobina vune je slaba toplinska provodljivost, radi čega vuneni odjevni predmeti izvrsno štite organizam od hladnoće, ali i od vrućine. Vuneni odjevni predmeti naročito su pogodni za ljude koji borave u prirodi, šumske i poljoprivredne radnike, planinare, izletnike kao i za sve ostale ljude čiji je posao ili način života vezan uz boravak na otvorenom u različitim vremenskim uvjetima. Vuna kao izolacijski materijal ima toplinska izolacijska svojstva slična onima mineralne vune. U proizvodnji izolacijskog materijala prikupljena sirova vuna ispire se nekoliko puta da bi se uklonio lanolin te se zatim miješa s poliesterom koji pomaže da zadrži svoj oblik. Zamotuljak vune općenito sadrži 85 % vune pomiješane s 15 % poliestera.
Uvažavajući činjenicu da se od vune proizvedene u Hrvatskoj mogu nakon pranja dobiti vrijedni proizvodi, istu je potrebno smatrati vrijednim stočarskim proizvodom koji ima svoje mjesto na tržištu. Time bi se u budućnosti izbjeglo neorganizirano odlaganje vune u okoliš, odnosno tretiranje vune kao ekološkog problema. Ipak, treba naglasiti kako su za pokretanje tržišta i prerade domaće vune potrebna visoka početna ulaganja. Stoga je nužna podrška i financijska potpora resornih državnih institucija kao što je to i u većini zemalja u kojima proizvodnja vune uzgajivačima predstavlja dio dohotka, a ne problem.
Izvor: Gospodarski kalendar
