Cilj pripreme teladi jest da se umjerenom i ciljano usmjerenom hranidbom razviju u funkcionalne i otporne preživače, uz istodobno očuvanje njihove vitalnosti i stabilizaciju zdravstvenog stanja.

Budući da se radi o vrlo mladoj teladi, osobito ako dolazi s više različitih govedarskih farmi, od iznimne je važnosti osigurati pažljivu i stručnu gojidbu u ovoj početnoj fazi uzgoja.

Odabir teladi provodi se na temelju pasmine, fenotipskih osobina i konstitucije, pri čemu je nužno da grla nemaju vidljivih tjelesnih nedostataka te da po građi odgovaraju mesnom (tovnom) tipu. Po dolasku teladi na pripremnu ili tovnu farmu, životinje moraju proći karantensko razdoblje, tijekom kojega se provode obvezne protuepizootijske mjere. U tom se razdoblju, koji najčešće traje oko 30 dana, pažljivo nadzire zdravstveno stanje životinja te se stabiliziraju eventualna blaža pobolijevanja.

Karantenski objekt je posebno izdvojena nastamba (ili skup nastambi), odnosno prostor sa svim pratećim otvorenim površinama, u kojem se telad drži u uvjetima potpune izolacije, bez mogućnosti neposrednog ili posrednog kontakta s ostalim životinjama na farmi. Objekt mora biti temeljito očišćen, opran i dezinficiran najmanje 14 dana prije dolaska novih životinja. Trajanje karantene ovisi o vremenu potrebnom za provedbu pretraga na najvažnije zarazne bolesti goveda, u skladu s važećim propisima. Po dobivanju povoljnih rezultata ispitivanja, nadležna veterinarska inspekcija izdaje potvrdu da su životinje zdravstveno ispravne, nakon čega se premještaju iz karantenskog u glavni objekt za tov.

Prikaz 2. Shema konvencionalnog trofaznog tova mladih bikova

Klaonički obrađen trup goveda   Foto: Agencija za ruralni razvoj Istre

Predtov započinje u dobi od 3 do 4 mjeseca i traje 100 do 150 dana, odnosno do dobi od 7 do 8 mjeseci. Telad se drži grupno kako bi se postupno priviknula na kasniji tov, grupnu dinamiku i hranidbenu tehniku. U ovoj fazi telad se razvija u funkcionalne preživače i usvaja navike uzimanja hrane. Obroci sadržavaju dovoljne količine kvalitetne voluminozne krme – prvenstveno sijeno i silažu. Sijeno, kao prirodna krma za preživače, potiče rad i razvoj buraga te održava aktivnost buragove mikroflore. Krepka krmiva (koncentrati) osiguravaju zadovoljenje svih ostalih potreba teladi za hranjivim tvarima. Glavni tov junadi je slijedna faza u kojoj se odvija tov do njegova okončanja.

Može se dijeliti na: a) uvod u pravi tov, b) pravi tov i c) finiš pravog tova. Telad koja se uvodi u glavni tov trebaju biti razvijeni preživači koji su u ranijoj predfazi zdravstveno stabilizirani.

Uvod u pravi tov je spona predtova i pravog tova. Zadatak ove faze je privikavanje grla na nešto veću količinu krmiva te nove vrste krmiva koja će se koristiti u pravom tovu. Posebice treba paziti na zdravstveno stanje jedinki, ponajviše ako se grupe jedinki miješaju iz više staja ili boksova. Katkada je potrebno provesti i preventivnu imunizaciju (cijepljenje).

Pravi tov je glavna faza tova, između uvoda u pravi tov i finiša pravog tova. Tovna junad treba dobivati snažna energetska i proteinska krmiva kako bi u što kraćem vremenu postigla željene (očekivane) tjelesne priraste, konformaciju trupa i kakvoću mesa. Optimalan rast može se ostvariti samo u uravnoteženoj i dostatnoj opskrbi energijom i proteinima, razumljivo uz dostatnu količinu mineralne komponente. Tov se pretežito zasniva na žitaricama (krepkim krmivima, koncentratima), ostvaruju vrlo visoke dnevne priraste i vrlo kvalitetno, ali nešto skuplje goveđe meso. Pri kraju tova junad doseže konzumaciju krmiva oko 3 % ST u odnosu na vlastitu tjelesnu masu.

Finiš tova je faza različite duljine, najčešće 15 do 45 dana, te se nastoji postići očekivana konformacija trupa i kakvoća mesa. Tov junadi na paši jedan od načina tova voluminoznom hranom. Primjenjuje se osobito na pašnjacima u gorskim područjima. Troškovi tova vežu se uz ograđivanje pašnjaka i izgradnju jednostavnih i jeftinih nadstrešnica, štedi se radna snaga. Za tov na paši pogodnije su starije životinje. Telad namijenjena za tov na pašnjaku moraju se postupno priviknuti na pašu zbog izbjegavanja probavnih poremećaja. Najpogodnija je jesenska telad tjelesne mase od 180 kg jer na paši provedu dvije sezone: u prvoj sezoni postižu dnevni prirast oko 700 grama, a u drugoj sezoni i do 1.200 grama. Junad se može prihranjivati krepkim krmivima (1,0 do 1,5 kg/dan, uz dodatak mineralno-vitaminskog dodatka).

Pročitaj još:

Mesno govedarstvo – mogućnosti i izazovi

Pasmine za proizvodnju goveđeg mesa

Česti zdravstveni poremećaji u mesnom govedarstvu

Prethodni članakČesti zdravstveni poremećaji u mesnom govedarstvu
Sljedeći članakZnačajno smanjeni prinosi krumpira bez navodnjavanja
prof.dr.sc. Ante Ivanković
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.