Nakon što je mljekara Slavija u Starom Petrovom Selu, u kojoj je godinama radio, otišla u stečaj te je nakon dugogodišnje tradicije zatvorila vrata svojih pogona, poljoprivredni tehničar Ante Arić iz malog, slavonskog sela Donji Crnogovci, našao se na životnoj prekretnici. Srećom, njegov je otac, njegujući dugu, obiteljsku tradiciju, u štali imao šest muznih krava u čijem su mlijeku Ante i njegova supruga Vesna prepoznali novu poslovnu priliku.
Na čvrstim i dobrim temeljima obiteljske tradicije Ante i Vesna Arić odlučili su napraviti nadgradnju – farmu muznih krava od koje će njihova šesteročlana obitelj moći živjeti. I baš kada se ta njihova poslovna ideja, korak po korak, počela realizirati, došlo je vrijeme koje je za mljekare bilo nevrijeme – otkupna cijena mlijeka počela je padati.
Spas od crnog scenarija
Slavoncu Ariću tada je na pamet pala nova poslovna ideja koja je spasila njegove krave od crnog scenarija, a njegov OPG od propasti i ‘ključa u bravu’.
–Dnevno smo od naših krava dobivali oko 200 litara mlijeka, a sav višak smo prodavali mljekarama, u prvom redu petrovoselskoj mljekari Slavija. No, s padom otkupne cijene mlijeka našli smo se pred zidom i valjalo je brzo donijeti odluku hoćemo li i dalje ostati na istom kursu te zadržati svoje muzne krave ili ćemo ipak dići ruke od tog posla, ostaviti se mljekarstva, a time i prekinuti našu obiteljsku tradiciju, jer naši su stari na imanju uvijek imali bar nekoliko muznih krava. Razmišljao sam mnogo i shvatio, ako je cijena mlijeka, kao poluproizvoda, preniska da bismo osigurali opstanak naše male farme, zašto ne bismo na tržište, umjesto tog poluproizvoda plasirali naš, gotovi proizvod – sir. Bila je to spasonosna ideja!, kaže nam Ante Arić.
Kako bi ispitali puls tržišta supruga Vesna i on najprije su krenuli s malim količinama, prve su sireve kuhali u svojoj kuhinji, na plinskom štednjaku. Bilo je kažu dana kada su posumnjali u ispravnost svoje odluke te poželjeli odustati od svega, jer ma koliko proizvod bio kvalitetan, ukusan i izvoran, kupce nije bilo lako pronaći.
Nabavka opreme za mini siranu
No, kao svjetlo na kraju tunela, ukazala im se tada prilika za povoljnu nabavku opreme za mini siranu. Nabavili su kazan za kuhanje, stolove, preše, vakuumirke, rashladne vitrine te su 2016. godine, na 60-ak četvornih metara, otvorili svoju mini siranu.
–Zahvaljujući gospođi Višnji Krapljan iz Savjetodavne službe, koja nas je vodila kroz čitav proces, naša je sirana odmah zadovoljila sve potrebne uvjete za registraciju i posao je konačno krenuo, a sve to bez ijedne kune kredita, jer u farmu i siranu smo uložili isključivo vlastita sredstva. No, bio je to tek početak naše borbe za opstanak, koja je potrajala punih šest godina. Toliko nam je, naime, bilo potrebno da razvijemo proizvodnju i za svoje proizvode osiguramo siguran plasman na tržištu, jer sa svojim smo svježim i polutvrdim sirevima bili novi na tržnicama, a znate kako to ide, svatko ne tržnici već ima svog omiljenog poljoprivrednika od kojeg godinama kupuje, pa je teško pridobiti povjerenje kupaca, no ipak smo uspjeli.
–Unatrag pet godina svoje mlijeko više ne prodajemo mljekarama, jer jednostavno više nemamo niti litru viška, upravo suprotno, sada nam nedostaje mlijeka i mogli bismo dnevno preraditi i dvostruko više od sadašnjih 200 litara, no da bismo povećali broj muznih krava za još petnaestak, treba najprije povećati površinu objekata, objašnjava Arić.
Dodaje kako manjak mlijeka nije, kako se možda čini, lako rješiv problem. Mlijeko, naime, ne mogu otkupiti od svojih sumještana, jer oni su vezani ugovorima s mljekarama. S druge strane nije lako nabaviti niti muzne krave čiji se broj u Hrvatskoj drastično smanjio, jer proizvođača mlijeka je, kažu Arići, u Slavonija sve manje i mnogi su svoje muzne krave već odavno rasprodali. Problem stoga planiraju riješiti dijelom i ostavljanjem podmlatka svojih muznih krava, s ciljem da udvostruče stado, a time i proizvodnju mlijeka.
U posao su se uključila i četvorica sinova
Od polovine sadašnjih 200 litara mlijeka, koliko dnevno dobiju od svojih muznih krava, Arići u svojoj mini sirani sada proizvode vrhunske svježi i kuhane polutvrde sireve. S ponosom ističu kako su se ove godine, po prvi puta, prijavili i na ocjenjivanje sireva i baš kao po onoj ‘prvo pa muško’, na izložbi hrvatskih kravljih sireva, koja se održala ovog ožujka u Poreču, odmah su osvojili i plaketu – srebro za svoj kuhani polutvrdi sir, bijeli. Tvrde sireve za sada ne prave, jer za njih je potrebna zriona, koju još nemaju, no i ona je, kažu, u poslovnom planu, čim riješe manjak sirovine, što im je sada i prvo na listi prioriteta.
U posao uključena čitava obitelj
U posao, koji su Ante i supruga Vesna pokrenuli prije više od desetljeća, danas je uključena čitava njihova obitelj. Uz redovan posao, na farmi rade i četvorica njihovih sinova, Adam, Luka, Marko te najstariji, 31-godišnji David, koji se iz Njemačke vratio u rodnu Slavoniju, te se posvetio obiteljskoj farmi i odnedavno postao nositelj OPG-a.
–Glavni kotač u našoj sirani je moja supruga je, koja je 24 sata u pogonu i odrađuje lavovski dio posla, no da bismo sve poslove stigli obaviti svi radimo sve, od mužnje, preko proizvodnje sira, pa do plasmana naših sireva na tržnicama. No, mnogi nam kupci dolaze i na kućni prag, a naši su sirevi, tijekom ovih nekoliko godina, otputovali i van granica Hrvatske, u Norvešku i Švicarsku, a neki su čak preletjeli i oceane te stigli do New Yorka i Australije. Kupci su nas prepoznali i to je najvažnije, kažu nam Arići iz Donjih Crnogovaca, malog, slavonskog sela sa samo 45 kuća.
Tužna je činjenica da je polovina tih kuća sada prazna. Stari su, kaže Anto pomrli, a mladi su se raselili po svijetu, no iako je praznih kuća mnogo, ono što ipak ulijeva nadu u neko bolje sutra jest činjenica da u selu nema niti pedlja neobrađene zemlje. U tom dijelu Slavonije zemlje uvijek nedostaje i uvijek se traži hektar više, a upravo to je najbolja garancija da sela u Slavoniji neće umrijeti, baš kao niti običaji.
