Križanje je jedna od najvažnijih uzgojnih metoda koju koristimo u suvremenoj stočarskoj proizvodnji. Pod pojmom križanja u širem smislu podrazumijeva se parenje jedinki koje pripadaju različitim sojevima, linijama i pasminama.
U svinjogojstvu kad govorimo o križanjima, najčešće se govori o parenju životinja različitih pasmina kod stvaranja križanaca, ili o parenju različitih linija u stvaranju linijskih hibrida koje ima za cilj postizanje heterozis učinaka. Pojava veće manifestacije svojstava u prvoj generaciji potomaka, tzv. F1 generaciji nazvana je hibridnim vigorom ili heterozisom. Heterozis u F1 generaciji može se prikazati kao razlika između srednje vrijednosti svojstva F1 generacije i srednje vrijednosti svojstva roditelja. Heterozis se javlja također i u drugoj generaciji potomaka, tzv. F2 generaciji, ali svega u polovičnom iznosu u odnosu na heterzois u F1 generaciji.
Nekoliko načina križanja
Prema namjeni proizvoda križanja postoji nekoliko načina križanja svinja. Križanje za stvaranje novih pasmina imalo je veliko značenje u nastanku prijelaznih i plemenitih pasmina svinja. Većina današnjih plemenitih pasmina svinja nastala je kombinacijskim križanjem nekoliko pasmina. U tom postupku stvaranja novih pasmina svinja ključno je bilo nekoliko elemenata, poput izbora postojećih pasmina za stvaranje nove, njihovog međusobnog križanja te ustaljivanja svojstava novostvorenih križanaca. Također, u prošlosti se dosta koristilo povratno ili pretapajuće križanje.
Cilj ovog načina križanja je bio prevođenje primitivnih i prijelaznih pasmina u plemenite pasmine svinja. U ovom načinu križanja, pare se povratno krmače jedne pasmine s nerastima druge (bolje) pasmine. Već nakon pet do šest generacija moguće je primitivnu pasminu pretopiti u plemenitu. Danas je ovaj način križanja vrlo rijedak, osobito iz razloga održanja biološke raznolikosti, jer želimo zadržati i gene starih, vrlo često ugroženih pasmina.
Način križanja svinja koji se komercijalno najviše koristi je industrijsko ili uporabno križanje. Cilj ovog križanja je proizvesti križance za izravnu uporabu, bilo za tov ili rasplod. Prvi oblici uporabnog križanja bila su zapravo križanja između krmača primitivnih i prijelaznih pasmina s nerastima plemenitih pasmina. Križanci dobiveni iz ovakvog križanja bili su u pravilu bolji u proizvodnim svojstvima od majčinske pasmine, a prema otpornosti između majčinske i očinske pasmine. Ovakav oblik križanja koristi se i danas u sparivanju krmača nekih lokalnih pasmina i nerasta plemenitih pasmina.
Korisno je znati!
Naši uzgajivači svinja često križaju krmače crne slavonske svinje s nerastima duroka. Takvi križanci rastu brže, mesnatiji su i imaju bolju konformaciju trupa u odnosu na tovljenike čiste crne slavonske svinje, a da ne dolazi do narušavanja otpornosti i svojstava kakvoće mesa.
Kad danas govorimo o uporabnom križanju, uglavnom se misli na sparivanje različitih plemenitih pasmina, odnosno linija. Ovisno o broju pasmina razlikujemo dvopasminsko, tropasminsko i četveropasminsko križanje, a posebni oblici uporabnog križanja su unakrsno i rotacijsko križanje.
Dvopasminsko križanje
Dvopasminsko križanje je najčešći oblik križanja u svinjogojstvu, a cilj mu je proizvesti križance za rasplod ili tov. Križanjem dviju pasmina već u prvoj, tzv. F1 generaciji se mogu dobiti dobri rezultati u svojstvima plodnosti i u tovnim svojstvima. Ovaj oblik križanja vrlo često koriste manje farme (OPG-i) koje drže jednu pasminu krmača i drugu pasminu nerasta te manje zahtjevni uzgojni programi u svinjogojstvu.
Tropasminsko križanje
Nešto zahtjevniji oblik uporabnog križanja imamo u slučaju tropasminskog križanja. U F1 generaciji nastoji se dobiti heterozis u svojstvima plodnosti, a križanjem F1 generacije s nerastima treće pasmine trebalo bi održati i povećati plodnost u odnosu na F1 generaciju te ostvariti heterozis u tovnim svojstvima. Primjer tropasminskog križanja nalazimo u hrvatskom nacionalnom uzgojnom programu za svinje koji koristi majčinske pasmine landras i veliki jorkšir za proizvodnju F1 križanki koje se onda križaju s terminalnom pasminom nerasta.
Ovisno o cilju proizvodnje, za dobivanje tovljenika za svježe meso koristimo neraste pasmine pietren, a za proizvodnju tovljenika za preradu u suhomesnate proizvode koristimo neraste pasmine durok. Svaka od navedenih pasmina ima svoje karakteristike koje se objedinjuju u krajnjem proizvodu, tj. tropasminskom križancu. Pasmina landras je poznata po izvrsnoj plodnosti i dobrim tovnim svojstvima, veliki jorkšir po konstituciji i dobroj kakvoći mesa, pietren po izvrsnoj mesnatosti, a durok je pasmina koja od svih plemenitih pasmina ima najbolja svojstva kakvoće mesa za preradu, ali i dobar kapacitet rasta što omogućava tov do većih završnih tjelesnih masa.
Četveropasminsko križanje
Još razvijeniji uzgojni programi u svinjogojstvu koriste četveropasminsko križanje. U takvom križanju, osim što u F1 generaciji koristimo nazimice križanke, također imamo i neraste križance, npr pietren x durok. Sparivanjem križanih nerasta i krmača križanki dobivamo četveropasminske križance.
Unakrsno i rotacijsko križanje
Kao posebne oblike uporabnog križanja treba spomenuti unakrsno i rotacijsko križanje. U unakrsnom križanju koristimo dvije pasmine, a krmače križanke se naizmjence pare s nerastima pasmina koje sudjeluju u unakrsnom križanju. S druge strane, rotacijsko križanje odvija se tako da se izmjenjuju tri i više pasmina kroz više generacija. Da bi heterozis bio što veći, poželjno je za rotacijsko križanje odabrati pasmine koje su genetski udaljenije.
Učinak heterozisa koji se javlja sparivanjem različitih pasmina ili linija ovisi o načinu križanja i nije jednak za sva svojstva. Već u prvoj generaciji potomaka vidljiv je heterozis u svojstvima plodnosti, kao što su broj živooprasene prasadi i broj prasadi pri odbiću. Isto tako, prasad dobivena križanjem dvije pasmine ima veću tjelesnu masu pri odbiću, u prosjeku 10 do 15 % u odnosu na prasad čistih pasmina. U nekim drugim svojstvima, poput prirasta nakon odbića, konverzije hrane, tjelesnog sastava i svojstava kakvoće mesa, heterozis učinak je vrlo malen i zanemariv.
Heterozis učinak u svojstvima plodnosti ne ovisi isključivo o plodnosti pasmina koje se križaju, nego i o njihovu položaju u križanju, odnosno o tome uključuje li se pojedina pasmina u križanje po očevoj ili majčinoj strani. Položaj pasmina u križanjima provjerava se tzv. recipročnim križanjima pasmina.
Izbor načina križanja ovisi o uzgojnom cilju koji se definira unutar uzgojnog programa. Da bi učinci križanja bili optimalni, nužno je provoditi selekciju unutar čistih pasmina kako bi dobili životinje visoke genetske vrijednosti. Ovisno o cilju proizvodnje, pravilnim izborom čistih pasmina i optimalnim sustavom križanja moguće je dobiti krajnji proizvod – tovljenika koji će s obzirom na proizvodna svojstva nastala sparivanjem različitih genotipova zadovoljiti i proizvođače svinja, ali i potrošače, tj. konzumente svinjskog mesa.
Izvor: Gospodarski kalendar
