Neodgovarajuća hranidba krava u suhostaju može uzrokovati čitav niz probavnih, metaboličkih i drugih poremećaja u razdoblju telenja. Pri tome treba izdvojiti pojavu porođajne uzetosti, ketoze, zaostajanja posteljice, dislokacije sirišta i edem vimena.
Porođajna uzetost
Bolest se najčešće javlja 24 sata prije i 48 sati poslije telenja. Do pojave dolazi zbog naglog smanjenja kalcija u krvi životinja. Naime, pojava ove bolesti rezultat je nagle potrebe za kalcijem radi stvaranja kolostruma i mlijeka nakon telenja. Ako krava ne može udovoljiti brzom i naglom zahtjevu za kalcijem, dolazi do simptoma koji se očituju u smanjenju apetita, pojavi nesigurnog hoda i zabacivanju glave u jednu stranu. Krava ne odgovara na podražaj, bulji i ne može ustati.
Tjelesna temperatura u prvoj fazi bolesti ostaje normalna, a kako uzetost napreduje, temperatura se smanjuje. Stoga je za ovu bolest naziv „mliječna groznica“ pogrešno uvriježen. Životinje nemaju groznicu tijekom ovog oboljenja, već se javlja uzetost čitavog tijela. Porođajnu uzetost treba tretirati kao ozbiljno oboljenje krava. Stoga treba odmah pozvati veterinara koji će intravenoznim davanjem otopina kalcija pomoći životinji. U većini slučajeva životinje će već 10 minuta nakon primjene lijeka doći k svijesti te kroz 1 – 2 sata ustati na noge.
Sprječavanje porođajne uzetosti temelji se na odgovarajućoj hranidbi kvalitetnim sijenom uz smanjenje učešća leguminoza na manje od 50 posto ukupne suhe tvari obroka. Naime, treba izbjegavati suvišno konzumiranje kalcija u tijeku suhostaja. Sve kako bi se izbjegao poremećaj u odnosu kalcija i fosfora u organizmu životinja. Osim toga, uputno je 7 dana prije očekivanog telenja kravama dati povećane doze vitamina D. Konačno, treba voditi računa da se krave tijekom suhostaja prekomjerno ne udebljaju. Gojaznost povećava opasnost za pojavu porođajne uzetosti krava.
Ketoza
Ketoza je složena metabolička bolest preživača. Ona nastaje zbog poremećenog odnosa ugljikohidrata, masti i bjelančevina uz povećanje koncentracije ketonskih tijela u organizmu životinje. Najčešće se pojavljuje od 2 do 4 tjedna nakon telenja, dakle za vrijeme velike proizvodnje mlijeka kad životinje imaju najveće potrebe za hranjivim tvarima.
Pri razvoju bolesti sudjeluje veći broj čimbenika. To su sklonost preživača prema ketozi, nemogućnost visokomliječnih goveda da u nepovoljnim uvjetima toliko smanje proizvodnju da bi mogle održati organizam u metaboličkoj ravnoteži te neurohormonalni poremećaji i neodgovarajuća hranidba. Ipak, najvažniji je uzrok neodgovarajuća hranidba s nedovoljnom količinom hranjivih tvari. One su im potrebne za proizvodnju mlijeka (proizvodne potrebe) i za održavanje fiziološkog stanja organizma (uzdržne potrebe). Dakle, kad hranom ne dobivaju dovoljno energije iz hranjivih tvari, dolazi do pada glukoze u krvi i mobilizacije masti uz proizvodnju ketonskih tijela.
Životinja gubi apetit, naglo mršavi i ima probavne poremećaje (zatvor) uz pojavu specifičnog mirisa (aceton) iz usta. Vremenom se javlja opća slabost, a proizvodnja mlijeka može biti smanjena za 50 – 70 posto. Utvrđivanje ketoze provodi se razinom ketonskih tijela u urinu, krvi ili mlijeku. U liječenju se upotrebljavaju tvari od kojih u organizmu nastaje glukoza (glicerin, natrijev propionat, amonijev laktat i dr.), vitamini i drugi preparati. Pri tome terapija u prosjeku traje do tjedan dana. Krave koje do tada nisu reagirale na liječenje treba ekonomski iskoristiti.
Sprječavanje pojave ketoze temelji se na pravilnoj hranidbi krava i određenom režimu mužnje. Naime, treba stalno voditi računa o tome da obrok bude uravnotežen, tj. da po količini i sastavu bude u skladu s energetskim potrebama organizma, izbjegavajući pritom naglo povećanje obroka i nagli prijelaz s jedne vrste hrane na drugu. Suhostaj krava treba trajati 60 dana i u tom razdoblju krave muzare treba hraniti kao da proizvode 10 litara mlijeka.
Zato u obroku bređih krava, i to potkraj bređosti treba ukloniti višak masti (uljane pogače), spriječiti davanje prevelikih količina šećerne repe i drugih sporednih proizvoda prehrambene industrije kojima bi mogli poremetiti metaboličke odnose u organizmu te smanjiti udio silaže, pogotovo ako je još kisela.
Umjesto toga, životinjama treba davati više dobroga livadnog sijena i lako probavljivih ugljikohidrata u obliku korjenjača (stočna repa, mrkva, kuhani krumpir), manje količine koncentrata, a kad je god moguće i svježe zelene trave (paša). Neposredno prije samog telenja dobro je smanjiti voluminoznu hranu, a koncentrat i silažu sasvim izostaviti iz obroka. Na dan telenja kravama treba dati samo kvalitetno livadno sijeno i mlaki napoj od 1/2 kg posija.
Idućih 5 dana nakon poroda treba nastaviti davati sijena po volji te svakog dana povećavati obrok posija za 1/2 kg, tako da 6. dana dobije napoj od 3 kg posija. Nakon tog vremena kravama treba postupno povećavati obrok odgovarajućim krmivima. Ona sadrže dovoljne količine hranjivih tvari, tako da svoj maksimum dosegne za vrijeme najviše proizvodnje mlijeka. Pri tome krave ne treba toviti, jer nagomilavanje masti u tijelu tijekom razdoblja najveće laktacije pogoduje razvoju ketoze.
Zaostajanje posteljice
Zaostajanje ili retencija posteljice (placenta s plodnim ovojnicama i pupkovinom) najčešće se javlja kod debelih krava za vrijeme suhostaja i kasnijeg razdoblja laktacije. Osim toga, često se događa u kombinaciji s pobačajem, pojavom blizanaca i stresom. Neuravnoteženi obroci također mogu utjecati na zaostajanje posteljice. Posteljica obično izađe 3 do 8 sati nakon teljenja. Zadržavanje posteljice duže od 12 sati prouzročit će gubitak apetita i pad proizvodnje uz pojavu drugih simptoma koji mogu upućivati na spomenuti poremećaj. Naime, životinja se napinje kako bi izbacila posteljicu i često podiže rep. Pri tome iz stidnice izlazi iscjedak koji ne zaudara.
Nakon 48 sati dolazi do pogoršanja općeg stanja. Očituje se u pojavi visoke temperature te ubrzanom disanju i otkucajima srca. Iscjedak iz stidnice postaje smrdljiv, prljavosmeđe do čokoladne boje i sadržava raspadnute dijelove plodnih ovojnica. Prognoza je nepovoljna ako se životinji na vrijeme ne pomogne jer posteljica u maternici gnjili. To uzrokuje trovanje organizma i uginuće životinja. Dakle, u slučaju da je došlo do zaostajanja posteljice duže od 12 sati treba pozvati veterinara koji će na osnovu anamnestičkih i kliničkih podataka poduzeti odgovarajuće liječenje. Pritom svaka nestručna pomoć može otežati bolesno stanje i uzrokovati gubitak životinje.
Dislokacija sirišta
Često se javlja prva četiri tjedna nakon teljenja. Pri tome se sirište zaokrene na lijevu ili desnu stranu u odnosu na normalan položaj. Pri njezinu razvoju sudjeluju alimentarni čimbenici (hranidba većim količinama koncentrata i silaže, nagla promjena hrane i dr.); opterećenja mijene tvari (ketoza) te različite opće i organske bolesti koje nisu metabolične naravi (zaostajanje posteljice, edem i upala vimena i dr.). Zbog dislokacije dolazi do nakupljanja plina, pojave nadutosti i postupne promjene općeg stanja životinje (usporenost, dehidracija). Dijagnoza ovog poremećaja temelji se na pregledu životinje, a liječenje provodi operativnim zahvatom.
Edem vimena
Potkožni edem vimena nastaje u vrijeme pripreme za porođaj, a posljedica su hormonalnog djelovanja ili smetnji u cirkulaciji. Pri takvoj pojavi vime je veliko, a otečeno područje tvrdo ili mekano tjestasto. Osim toga, pri palpaciji je bezbolno ili slabije bolno te niže temperature od okolice. Obično nestaje u prvim danima puerperija, a u slučaju da se oteklina ne povlači tada govorimo o patološkom edemu. U početku je stanje životinje nepromijenjeno uz pojavu otežanog kretanja.
Patološki edemi mogu završiti mastitisom zbog teškoća pri mužnji i sisanju. Pri pojavi edema preporučljivo je kretanje i nešto oskudnija hranidba životinja kroz nekoliko dana te masiranje vimena uz uporabu resorbentnih masti. Ako je prije teljenja vime jako napeto zbog naljeva, uputno je započeti s mužnjom i mljezivo duboko zamrznuti kako bi se moglo iskoristiti za ishranu mladunčeta. Ako se edem ne povlači potrebno je započeti s terapijom (diuretici i infuzije kalcija) uz poticanje kretanja životinje i držanja na dijeti.
