Način držanja goveda, mliječnih i tovnih, u značajnoj mjeri utječe na proizvodnju, zdravlje, plodnost i druge važne odlike. U dobrim uvjetima držanja, smještaja i hranidbe, mliječne krave proizvode više kvalitetnijeg mlijeka, redovitije ostaju steone, rjeđe pobolijevaju, te daju vitalniju telad. Tovna goveda u dobrim uvjetima držanja imaju bolje dnevne priraste, kvalitetnije meso, te također rjeđe obolijevaju. Junice u dobrim uvjetima držanja boljeg su zdravlja i plodnosti, te pripremljenije ulaze u prvu laktaciju.

Telad je posebno osjetljiva na loše uvjete držanja koji katkada mogu dovesti i do njihova uginuća. Kada promišljamo o držanju goveda, treba promišljati i tome imaju li dovoljno prostora, da li im je povoljna temperatura, vlažnost zraka i ventilacija, imaju li dovoljno svjetla. Često su staje, posebice zimi zagušljive, s većim sadržajem amonijaka i sumporovodika u zraku te s premalo svjetla. U takvim slučajevima staje treba češće prozračivati, čistiti i održavati im higijenu.

Držanje goveda u staji tijekom zime svakako donosi određene promjene koje osjećaju i goveda. U uvjetima dobrog smještaja i hranidbe, goveda neznatno osjećaju nevolje zimskog okruženja. Kada farmeri uoče manjkavosti smještaja, propituju se na koji bi način mogli poboljšati uvijete držanja u stajama, posebice ako je to izvedivo bez značajnih ulaganja. Prve znakove lošeg načina držanja tijekom zime farmer zapaža na samim govedima, njihovom izgledu (lošem stanju i kondiciji), padu visine proizvodnje, uznemirenosti ili drugim znakovima. U pogledu držanja goveda, svakako treba znati da goveda puno bolje podnose niže od viših stajskih temperatura, te da temperature i nešto niže od 0 °C ne dovode do većih problema.

Iskustva ukazuju da goveda dobro podnose temperature niže i od -10 °C, no pri tom trebaju biti zaštićena od propuha, vjetra ili prevelike vlažnosti zraka. Goveda treba tijekom jeseni postupno privikavati na dolazeće niže zimske temperature, kako bi postupno dobila nešto deblji dlačni pokrivač koji će ih štiti od niskih temperatura. Nije poželjno goveda nenaviknuta na niske temperature (smještena uglavnom u toplim stajama) zimi, pri niskim temperaturama duže ostavljati vani, bez skloništa. Goveda se u tako kratkom vremenu ne mogu dobro prilagoditi novonastaloj situaciji, te doživljavaju određeni stres koji rezultira nižom proizvodnjom ili drugim problemima.

No, za vrijeme povoljnijih zimskih temperatura, odnosno ljepših zimskih sunčanih dana, svakako je povoljno da goveda borave na ispustu. Njihovo kretanje i boravak na suncu povoljno djeluje na njihovo ukupno stanje. Stoga, držanje goveda zimi, ukoliko su staje prozračne i osvjetljene, ne predstavlja govedima nikakav problem, već naprotiv, ugodnije se osjećaju nego za vrućih ljetnih dana. Ako im se osigura malo kretanja u ispusti, time će biti zadovoljnija i zdravija. 

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakViše od 185 milijuna eura za promicanje visokokvalitetnih proizvoda
Sljedeći članakCrvene banane – slatke i glatke
prof.dr.sc. Ante Ivanković
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.