Ženka satyr tragopana jednostavna je sa svojim sivosmeđim, crnosmeđim i svijetlim mrljama prošaranim po perju kao i većina njezinih rođakinja. Nasuprot tome, mužjak je sa svojim pretežito jarkocrvenim do okruglastobijelim bisernim pjegama s crnim rubom znatno raskošnijeg perja. Njegova je glava crna sve do produženih bočnih pera na lubanji i crvenog udubljenja na stražnjim bočnim dijelovima glave. Vrat i stražnji dio glave također su crveni, ali bez mrlja. Leđa, krila i rep su sivosmeđi, prošarani s malo crvene boje i također s bisernim pjegama. Tijekom udvaranja pojavljuju se kožna izbočenja, svijetloplavi roščići, na stražnjem dijelu glave, a preko prsa se širi nebeskoplava mesnata resa veličine jednog pedlja, s tamnijim središtem i sa skarletnocrvenim rubnim mrljama. U vrijeme parenja mužjaci su toliko opsjednuti pokazivanjem svojih uresa da jedva i zamjećuju išta drugo.
Vrsta potječe iz predjela Himalaja, odnosno iz indijsko-kineskog graničnog područja koje se istočno proteže kroz Nepal, Sikim i Butan. Nastanjuje prohladne kišne planinske šume obrasle rododendronom i drugim listopadnim grmljem te često vrlo slabim fondom bambusovih stabala. Najpovoljne visine nalaze se između 2400 i 3300 m, a ponekad i više. Tijekom zimskih razdoblja s obilnim snijegom, satyr tragopan se često spušta u niže predjele do 1800 m nadmorske visine. Slična vrsta, plavoobrazni ili temminckov tragopan živi u gustim planinskim šumama zapadne Kine. I ta se vrsta zimi spušta na nižu nadmorsku visinu, gdje se zadržava u guštacima hrastovih, orahovih i morendinih šuma, ondje gdje šimšir i planinski bambus stvaraju ispod višeg drveća neprohodne guštare. Po obojenosti je slična prethodno opisanoj, s tom razlikom što je u nje perje na donjem dijelu leđa intenzivnije crveno, očne mrlje su crnkaste, te ima manje živahno obojene rubove pera. Na donjoj strani tijela ima široke pruge koje na perju trbuha zauzimaju čitav središnji dio pera i ostavljaju samo uski crveni obrub.
Tragopane nikako ne smijemo držati u malim (standardnim) volijerama za fazane. U takvim nastambama s nedovoljno podnog raslinja, a s vrlo mnogo uzročnika bolesti oni neće dugo živjeti. Minimalni prostor iznosi 80 četvornih metara s djelomice posađenim šipraajem (listopadno grmlje, rododendron, bambus). Prikladna bi mogla biti i neka ledima u volijeri koja je godinama ostala netaknuta. Tragopani se ponašaju vrlo miroljubivo prema ostalim vrstama ptica u volijeri, čak i prema malim pticama. Zimske hladnoće nimalo im ne smetaju. Sklonište s visoko postavljenim prečkama za sjedenje tijekom noći treba biti suho, ali ne i zaštićeno od mraza. Međutim, ove životinje trebamo zaštititi od ljetne vrućine pomoću šipraaja koje će stvarati hlad. Shodno njihovom prirodnom načinu življenja, moramo postaviti grane različite debljine za penjanje koje ponekad moraju biti debele kao ruka.
Prirodna prehrana tragopana sastoji se velikim dijelom od zelene hrane svake vrste, i od lišća, mladica, bobica, a malim dijelom od kukaca. Stoga je važno da im stalno (svakodnevno) a ne samo ponekad stavljamo na raspolaganje zelenu biljnu hranu, voćne bobice i drugo voće uz nešto malo zrnja (standardna mješavina sjemena za fazane). Rado jedu listove žareće koprive (Urtica dioica), a i maslačak, salatu, mišjakinju, mlade listove cikorije i drugo samoniklo bilje. Poželjne su bobice svake vrste. Ako im zimi uzmanjka zelene hrane, valja im dati razrezane jabuke, mrkve, bobice kupine, borovnice, bazge, ribizla i tome slično iz zamrzivača.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakTrovanje gljivama
Sljedeći članakZaštita voćaka od bolesti tijekom jeseni
gospodarski
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.