Ubiranje sjemena povrtnih kultura 

Hrvatska zbog svojih klimatskih faktora ima idealne uvjete za uzgoj sjemena povrtnih kultura. Povrtne kulture dijele se na jednogodišnje i dvogodišnje s obzirom na razvoj reproduktivnih organa. Područje kontinentalne klime zbog kišnih proljeća i toplog suhog ljeta pogodno je za uzgoj sjemena jednogodišnjih povrtnih vrsta koje u istoj godini daju plod i sjeme. Mediteranska klima pogodna je za uzgoj sjemena dvogodišnjih povrtnih kultura, jer blage zime omogućuju prezimljavanje biljke, a proljetne temperature postupno dozrijevanje sjemena. Sjeme dvogodišnjih povrtnih kultura moguće je uz malo više truda proizvesti i u području kontinentalne klime.

Najzastupljenije jednogodišnje povrtlarske kulture u našim vrtovima su salata, rajčica, paprika, krastavac, tikve, dinje, lubenice, grašak, grah, grah mahunar, špinat i matovilac.

Salata je samooplodna kultura, ali je moguća i stranooplodnja u manjem postotku Kako bismo bili sigurni da ćemo dobiti sjeme baš one salate koju želimo, potrebno je izabrati najljepšu glavicu salate i cvjetnu granu koja probije iz glavice pokriti prozračnom vrećicom, čime spriječavamo stranooplodnju, ali i osipavanje sjemena. Cvatnja jedne biljke može trajati i do 70 dana, no najkvalitetnije sjeme dobije se u prvom dijelu cvatnje koje traje do 30 dana. Kad biljka razvije bijeli papus, sjeme je zrelo, a najbolje je ubirati ujutro kad su biljke vlažne jer se tako smanuje osipanje sjemena. Nakon berbe veći dio sjemena nalazi se u plodu i potrebno ga je očistiti. Očišćeno sjeme suši se nekoliko dana na prozračnom mjestu u hladu.

Rajčica je samooplodna kultura, s malom mogućnošću stranooplodnje. Plod je sočna boba, u kojoj se nalaze sjemenke. Iako ubiranje sjemena rajčice izgleda kao vrlo složen posao, vrlo je jednostavno. Između plodova koji prvi dozrijevaju odaberemo nekoliko najljepših i označimo ih.

Sjeme rajčice klijavo je još u nedozrelom plodu, ali plod iz kojeg ćemo uzeti sjeme ubiremo tek kad potpuno dozori.

Ostavimo ga nekoliko dana da omekani i tada vadimo sjeme. Plod gnječimo da iz njega iscuri sav sok i sjeme u sluzavoj masi, a zatim ga ispiremo na cjedilu sve dok ne dobijemo čiste sjemenke. Ovaj postupak možemo si i olakšati na način da zgnječeni plod rajčice ostavimo u posudi da fermentira, te ga nakon dva-tri dana ispiremo na cjedilu, čime skraćujemo postupak ispiranja, jer se sjeme odvoji od sluzave mase tijekom fermentacije. Pri tom treba paziti da ne ostavimo plodove da dugo fermentiraju kako ne bi došlo do klijanja sjemena. Nakon ispiranja sjeme rajčice sušimo u tankom sloju na tkanini, papiru ili kartonu na prozračnom mjestu u hladu. Podlogu u početku moramo mijenjati jer dolazi do ljepljenja sjemena za podlogu, a ako se sjeme zalijepi za podlogu treba ga pažljivo skidati, jer može doći do mehaničkog oštećenja sjemena i gubitka klijavosti.

Paprika ima plod šuplju bobu u različitim oblicima, veličinama i boji, s puno sjemena smještenog u centralom dijelu ploda (centralna placenta), a manjim dijelom uz žile ploda. Kod paprike postoji velika mogućnost stranooplodnje, stoga je najbolje u povrtnjaku odvojeno saditi paprike prema obliku ploda i ljutini. Sjeme paprike zrelo je kad je plod u fiziološkoj zrelosti, a to je kod većine sorata kada je plod crvene boje, kod nekih sorata i narančaste boje.

Ako se plodovi za sjeme beru tek kad počnu mijenjati boju u crvenu ili narančastu sjeme će biti neklijavo, ali ako ih ostavimo da naknadno dozriju i pocrvene, sjeme će dozrijeti i dati nomalnu klijavost.

U jednom plodu paprike može biti od 70 – 500 sjemenki. Sjeme se najlakše vadi iz svježih plodova, jer se u svježem stanju sjemenke lako odvajaju od placente i žila. Sjeme se suši u tankom sloju na tkanini ili papiru na prozračnom mjestu u hladu.

Mahunarke – Od mahunarki su u povrtnjacima najzastupljeniji grašak, grah mahunar i grah zrnaš. Sjeme ovih kultura nalazi se u mahuni koja kod graška i graha zrnaša u zriobi lako puca, dok se kod graha mahunara nabora i manje puca. Sve mahunarke su samooplodne biljke, ali je moguća stranooplodnja, posebno kod graha zrnaša. Kod odabira biljaka za sjeme važno je izabrati prosječne biljke, koje ne odskaču po visini, boji cvijeta ili boji mahune. Vrlo je bitno odrediti pravo vrijeme za berbu sjemena kod graška i graha mahunara, jer ako kasnimo s berbom dolazi do pucanja mahuna i osipanja sjemena. Ako se radi o ubiranju sjemena za vlastite potrebe, mahune se beru ručno u vreće. Na prozračnom mjestu postavlja se podloga (tkanina, karton ili papir) na kojoj se mahune suše u tankom sloju. Tijekom sušenja dolazi do pucanja mahuna i rasipanja sjemena, a dio sjemena koji ostane u mahuni očisti se ručno.

Tikvenjače – Porodica tikvenjača bogata je povrtnim vrstama koje su specifične po svojim velikim plodovima – peponis. U tikvenjače ubrajamo krastavac, dinje, lubenice i tikve. Tikvenjače su stranooplodne biljke, što znači, da ako želimo uzgojiti sjeme baš određene sorte moramo poštivati prostornu izolaciju i saditi ih udaljene jedne od drugih. U plodu tikvenjača nalazi se velik broj sjemenki, a sjeme se bere kad su plodovi sasvim zreli.

Biljke krastavaca iz kojih ćemo uzimati sjeme moramo ostaviti u povrtnjaku dok sasvim ne požute, a nakon berbe plodove ostavljamo na prozračnom mjestu u hladu još 7-10 dana da sjeme u njima dozrije.

Za razliku od krastavaca kod kojih sjeme sporije dozrijeva, sjeme dinja i lubenica uzima se iz plodova koji su fiziološki zreli a to je trenutak kad je suha peteljka i prvi list uz peteljku. Tikve mogu biti različitih veličina, oblika i boja te je prema boji ploda teško odrediti trenutak kad je sjeme zrelo. Plodove iz kojih ćemo ubirati sjeme ostavljamo na vriježi do pune fiziološke zrelosti, a to je do prvih mrazeva. Sjeme vadimo iz zrelih plodova i ispiremo vodom. Sjeme tikvenjača je različite veličine, sitnije kod krastavaca i dinja, a krupnije kod nekih vrsta tikvi. Sve tikvenjače imaju sjeme svijete boje od bijele do bijeložute, osim lubenice čije sjeme je tamne boje. 

Špinat je jednogodišnja biljka koja se sije u rujnu i listopadu, razvija lisnu rozetu, a u proljeće potjera cvjetnu stabljiku koja može biti visoka i do 1 m. Ako špinat sijemo u proljeće, u ožujku ili travnju, vrlo brzo tjera cvjetnu stabljiku i već početkom lipnja se osjemeni. Dozrijevanje sjemena je sukcesivno od donjih prema gornjim granama, plod je orašćić koji je ujedno i sjemenka. Bere se ručno sakupljanjem zrelih sjemenki od donjih prema gornjim granama. Sjeme se suši nekoliko dana na prozračnom mjestu.

Matovilac je jednogodišnja biljka koja se sije u kolovozu, rujnu i listopadu, razvije u istoj godini malu lisnu rozetu, a sljedeće godine razvija cvjetnu stabljiku na kojoj nakon cvanje nastaju plodovi orašćići – sjeme. Ubiranje sjemena matovilca obavlja se ručno ili rezanjem cvjetnih grana koje sušimo u hladu.

Od dvogodišnjih povrtlarskih kultura najčešće su kupusnjače, mrkva, peršin, celer, pastrnjak, blitva i cikla. Neke od njih mogu u odre đenim godinama zbog ranog roka sjetve i povoljnih klimatskih prilika dati sjeme u istoj godini.

Štitarke – Mrkva, peršin, celer i pastrnjak ubrajaju se u porodicu štitarki zbog cvata kojeg nazivamo štitac. Ove kulture u prvoj godini razvijaju zadebljao korijen zbog kojeg se i uzgajaju, a u drugoj godini razvijaju glavnu stabljiku na kojoj se na vrhu razvija glavni cvat štitac. Cvatnja ovih biljaka traje oko mjesec dana. Prvo cvatu rubni štitići prvog reda, zatim sredina štitca prvog reda, nakon toga cvatu štitci drugog reda i na kraju štitci trećeg reda. Plod je kalavac, koji se sastoji od dva jednosjemena plodića. Plodovi dozrijevaju kako i cvatu, od rubnih štitića do štitića trećeg reda. Sjeme ovih biljaka možemo uzgojiti ako biljke sijemo u jesen, pa one u slijedećoj godini razviju korijen i cvjetnu stabljiku. No, ako su zime jake s niskim temperaturama može se dogoditi da nam biljke ne prezime, ili prezimi samo dio biljaka. Drugi način proizvodnje sjemena je da biljke ujesen iskopamo i utrapimo u vlažan pijesak ili zemlju, te ih u proljeće presadimo u povrtnjak. Ubrzo nakon presađivanja biljke će potjerati cvjetnu stabljiku na kojoj će se razviti cvatovi. Sjeme se ubire ručno, od rubnih štitića prvog reda do štitića trećeg reda. Sjeme mrkve, peršina i celera vrlo je sitno, dok je sjeme pastrnjaka nešto krupnije. Bogato je uljima pa valja biti oprezan prilikom berbe i ne ostavljati sjeme predugo na cvatu. Najoptimalniji trenutak berbe je kad se sjeme lako odvaja od cvata. Sjeme ovih kultura suši se na prozračnom mjestu u hladu.

Kupusnjače – U kupusnjače ubrajamo kupus, kelj, kelj pupčar, korabicu, cvjetaču i brokulu. Kupusnjače u prvoj godini oblikuju glavicu, a u drugoj godini cvjetnu stabljiku koja može biti visoka i do 2 m. Biljke koje smo odabrali za proizvodnju sjemena u jesen se pažljivo vade i trape u podrumima ili skladištima. Tijekom zime treba provjeravati u kakvom su stanju da ne dođe do razvoja bolesti ili oštećenja od štetnika. Što ranije u proljeće, biljke treba presaditi u povrtnjak da bi iskoristile zimsku vlagu i nastavile rasti. Kod sorata kupusa koje razvijaju čvrste glave treba nožem na vrhu napraviti rez kako bi se cvjetna stabljika lakše probila. Cvjetne grane vrlo su visoke, pa je ponekad potreban i potporanj da grana ne polegne. Na jednoj biljci može se razviti 1000 – 4000 cvijetova. Plod je komuška duljine 8-13 cm u kojoj se nalazi 15-20 sjemenki. Kod berbe sjemena treba biti vrlo oprezan i berbu obavljati u vrijeme dok su komuške smeđe i suhe, ali ne pucaju. Komuške se suše na podlozi sve dok ne popucaju, a iz njih izađe sjeme. Sjeme svih kupusnjača je vrlo sitno i tamne boje.

Blitva se uzgaja zbog velikih zelenih listova, a cikla zbog zadebljalog korijena. Iako su izgledom i načinom upotrebe različite biljke, obje formiraju plod koji nazivamo klupko. U plodu se razvija sjemenka koju je nemoguće izvaditi iz klupka. Klupka su višeklična pa iz jednog klupka mogu niknuti dvije do tri biljke.

Cikla – Kod uzgoja cikle za sjeme, važno je da je rok sjetve nešto kasniji, jer se tehnološki zreli korijeni vade tijekom listopada. Nakon vađenja, korijene ostavljamo u povrtnjaku 2-3 dana da se dobro posuše, očistimo ih od zemlje i spremamo u trapove. U proljeće biljke presađujemo na stalno mjesto, a tlo u koje ih presađujemo mora biti dobro pripremljeno, jer biljke u ovoj fazi moraju imati mnogo vlage. Cikla razvija cvjetnu stabljiku s brojnim tankim grančicama, a cvatnja se odvija od donjih grančica prema vrhu. Nakon cvatnje formiraju se klupka. Klupka blitve i cikle najjednostavnije je ručno sakupljati tijekom zriobe.

Blitva je nešto jednostavnija za uzgoj sjemena od cikle, iako je dvogodišnja kultura. Biljke koje smo posijali za potrošnju jednostavno u jesen ostavimo da prezime na povrtnjaku, i u proljeće će potjerati listove koji mogu služiti za potrošnju, a ubrzo zatim i cvjetnu stapku na kojoj će se formirati klupka.

Čuvanje sjemena povrća

Klijavost je najvažniji parametar kvalitete sjemena. Cilj ubiranja i skladištenja sjemena je dobiti sjeme visoke klijavosti za iduću povrtlarsku sezonu.
Osnovna načela kojih se treba pridržavati da bi dobili sjeme visoke klijavosti:
● brati najljepše plodove
● poštivati pravila zriobe sjemena – kod nekih kultura je to kad je plod u tehnološkoj zriobi, a  kod  nekih kad je u fiziološkoj zriobi
● sjeme dobro očistiti od primjesa (zemlje, dijelova ploda, ostalih nečistoća)
● sjeme sušiti na prozračnom mjestu u hladu, nikako na suncu
● sve sjeme mora biti jednako suho, ne smije biti vlažnih sjemenki
● odstraniti sve mehanički oštećene, trule i sjemenke koje odskaču po boji
● kod graška i graha je važno da suho očišćeno sjeme stavimo  na 48 sati u ledenicu, a nakon toga sjeme vadimo, prosušimo i spremamo; na taj način sprečavamo pojavu žiška koji oštećuje sjeme.
Sjeme možemo čuvati u različitoj ambalaži. Pri tom ne treba kupovati skupe vrećice već se možemo poslužiti raznim papirnatim vrećicama koje imamo kod kuće.

Osim u papirnu ambalažu sjeme možemo pakirati i u različite staklenke, koje nam ostaju od raznih marmelada, ukiseljenog povrća i lijekova.

Treba izbjegavati čuvanje sjemena u plastičnim vrećicama i plastičnoj ambalaži jer takav način skladištenja može uzrokovati gubitak kvalitete sjemena.

Za čuvanje voluminoznog sjemena kao što je grah i grašak mogu nam poslužiti i razne kutije, a za sitnije sjeme manje kutije. Sjeme možemo spremati i u platnene vrećice ili u komade tkanine koju zavežemo. Očišćeno i osušeno sjeme upakirano u papirnatu, tekstilnu ili staklenu ambalažu. Najbolje je čuvati na mračnom i tamnom mjestu na temperaturi do 15 °C.Povećanje temperature za nekoliko stupnjeva neće uzrokovati gubitak klijavosti sjemena, ali treba paziti da je sjeme na suhom mjestu gdje ne dopire vlaga (najbolje tavani, garaže i sl.).

Sjeme koje smo sakupili možemo u odgovarajućoj ambalaži i navedenim uvjetima skladištenja čuvati i nekoliko godina. Ubirajući sjeme u vlastitom povrtnjaku i razmjenjujući ga sa susjedima, možemo iz godine u godinu povećavati broj vrsta i sorata povrća u vlastitom povrtnjaku. Ako kod nekih kultura dođe i do križanja možemo se u narednoj sezoni radovati novoj sorti koju smo sami proizveli.

Nova uredba EU o sjemenju

Na razini EU komisije radi se na objedinjavanju oko 15 trenutno vrijedećih Direktiva, koje će postati krovni zakon kontrole čistoće sjemena namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, koji bi po svojoj važnosti, bio iznad nacionalnog zakonodavstva pojedinih država članica EU. Kod nas je na snazi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja iz 2004. godine, te Pravilnik o stavljanju na tržište sjemena žitarica, koji bi novim EU zakonom bili „izvan snage“.U Hrvatskoj, nažalost, nije formirana banka sjemenskih sorti, niti postoje statistički podaci o pojedinim vrstama žitarica, voća ili povrća koje se mogu zvati „tradicionalnim“ ili „domaćim „sortama. Najviše ih je zabilježeno po usmenoj predaji, poput brkulje, šišulje, jabuke petrovače. Ipak se nekoliko udruga poljoprivrednih proizvođača/proizvođačica godinama bavi sakupljanjem i očuvanjem starih sorti. Tako su poznati sajmovi razmjene sjemena koje organizira „Živa zemlja“, Rustica ili ZMAG. Prijedlog nove uredbe EU o sjemenju, odnosi se na privatne vrtlare, a predviđa i izdašne iznimke za male proizvođače s manje od 10 zaposlenih i manje od 2 milijuna eura prometa godišnje. Već danas nacionalni zakoni propisuju registriranje svih sorti sjemenja, uključujući i tradicionalne sorte. Registriranje tradicionalnog sjemenja ostat će kao i dosad i neće biti testiranja. Naknade za registriranje bit će snižene za tradicionalno sjeme, a za mala poduzeća naknade neće biti. Za neke vrste sjemenja namijenjenog nišnom tržištu neće ni postojati obveza registriranja. Nišno tržište, primjerice, može biti tržište organskih proizvoda. Mala poduzeća, s manje od 10 zaposlenih i s prometom manjim od 2 milijuna eura godišnje, bit će potpuno izuzeta od obveze registriranja i općenito od ove uredbe. Uredba o sjemenju dio je većeg zakonskog paketa kojim Europska komisija uređuje pravila o zdravlju životinja i biljaka te zaštiti potrošača. Dosad je to područje bilo uređeno kroz 70 zakonskih uredbi. Očekuje se da će stupiti na snagu 2016. jer ga tek moraju raspraviti i odobriti Europski parlament i Vijeće.

Hoćemo li smjeti saditi domaće rajčice u vrtu ili na balkonu?
Da. Kao prvo, nova uredba uopće se ne odnosi na male privatne vrtove. Uopće se ne odnosi ni na profesionalne proizvođače koji imaju manje od 10 zaposlenih i manje od 2 milijuna eura prometa. Ako ste iznad toga i ako se uredba na vas odnosi, ona svejedno ne zabranjuje tradicionalne sorte.

Zabranjuje li nova uredba EU tradicionalno, domaće sjeme?
Ne. I prema postojećim nacionalnim zakonima sjeme koje se prodaje na tržištu mora biti registrirano. Uredba predviđa da i dalje postoji registar sjemenja, ali olakšava proces za tradicionalno sjeme koje se neće morati testirati i registrirat će se po sniženim naknadama. Nova uredba ide u prilog, a ne protiv tradicionalnih sorti.

Hoće li mali vrtlari moći nesmetano razmjenjivati sjeme?
Da. Prijedlog uredbe kaže da bilo koji neprofesionalni, privatni vrtlar može razmjenjivati sjemenje s drugim privatnim vrtlarima te da se uredba ne odnosi na takvo razmjenjivanje. Ako se, dakle, vratite s mora sa sjemenkama domaće rajčice koje vam je dala nona koja vam je iznajmila “zimmer frei”, ne brinite se, neće vas tražiti policija.

Kakvi su sada propisi u Hrvatskoj?
I sada je dopuštena razmjena sjemena, a za svako komercijalno stavljanje na tržište nužno je da sorta bude upisana na Sortnu listu. Može biti upisana kao standardna ili kao čuvana sorta. Postupak priznavanja čuvanih sorti je znatno pojednostavljen, ali Hrvati su, prema podacima Ministarstva, dosad upisali samo 5 čuvanih sorti.

Sakupljanje i spremanje sjemena cvijeća

Sakupljamo sjeme vlastitih biljaka iz vrta kad želimo očuvati neku sortu ili uzgojnu liniju, da osiguramo veću količinu sjemena bez dodatnih troškova, ili jednostavno zato što nas veseli zaokružiti cijeli ciklus uzgoja biljke: od sjemena do sijanja, preko presadnice do odrasle biljke, cvatnju slijedi dozrijevanje plodova, pa sakupljanje i čuvanje sjemena, zatim opet sjetva.

Vrste i sorte porijeklom iz ovih krajeva prilagođene su ovdašnjim klimatskim i inim prilikama, pa je tim važnije očuvati ih usprkos prilivu novih, čini se sve ljepših sorti kojima se ni broja ne zna. Počesto sorte punih cvjetova bez obzira na svoju ljepotu za kukce oprašivače predstavljaju područja gladne pustinje, dok stare sorte jednostrukih cvjetova ubrajamo u kukcima prijateljske biljke. One su ukrašavale naše vrtove generacijama, bilo bi šteta da ih vrtlari koji dolaze nakon nas ne upoznaju. Kod stranooplodnih biljaka kakve su na primjer kadifica, pakujac, dragoljub, bosiljak ili suncokret, već odabirom mjesta sadnje i uzgojem obližnjih biljaka utječemo na čistoću sjemena u smislu očuvanja izvornog tipa. Ako nam je stalo da biljke stare sorte koju imamo u vrtu prenesu svoja svojstva na sljedeću generaciju, u njihovoj blizini u vrtu treba izbjegavati sadnju drugih sorti iste vrste.

Odabir biljke

Biljke s kojih sakupljamo sjeme trebaju biti tipični predstavnici svog tipa i imati izražena ona svojstva koja želimo očuvati. Ako se neka biljka ističe neželjenim svojstvima, poput previsokog ili niskog rasta, sitnih ili deformiranih cvjetova, treba je odstraniti iz skupine odabrane za produljenje nasljedne linije. Sjeme se sakuplja sa zdravih i dobro razvijenih biljaka, koje rastu u prikladnim uvjetima. Nakon što se ostavi određen broj cvjetova da se osjemeni, ostali se cvjetovi odstranjuju nakon cvatnje, da bi biljka dulje cvala i da ne troši snagu na razvijanje bespotrebnog sjemena – osim ako su plodovi i suhe cvjetne glavice podjednako lijep ukras u vrtu kao cvjetovi. Obično se sakuplja sjeme sa cvjetova prve cvatnje, kad su biljke još mlade i jake. Kao što su prvi 

cvjetovi obično najkrupniji, tako je i sjeme koje se iz njih razvije najkvalitetnije. Međutim, neka će svojstva kao trajanje cvatnje, otpornost na sušu ili bolesti doći do izražaja tek kasnije u sezoni. Sjeme s takvih biljaka treba svakako skupiti i posebno označiti, pa makar se razvilo iz cvjetova kasnije cvatnje. 

Kako prepoznati dozrelo sjeme

S branjem sjemena ne treba uraniti, jer nedozrelo sjeme ima slabiju klijavost i lošije se čuva. Odgađ anje sakupljanja sjemena može pak dovesti do toga da se plodovi rastvore i sjeme ispadne ili ga raznese vjetar. Kod većine biljaka nije teško odrediti pravi period za sakupljanje sjemena, jer se ne radi o satima nego danima. Kod onih malo zahtjevnijih potrebno je više promatranja. Svakodnevni pregled dozrijevajućih plodova pomoći će da prepoznate pravo vrijeme. Ako se prvo dozrelo sjeme i izgubi, preostale ćete plodove na istoj biljci znati ubrati za vremena. Zrelost sjemena odaje nam izgled plodova i stabljika: stabljike se prema vrhu suše, postaju krte ili slamnate, sjemene čahure, mahune, tobolci se suše i poprimaju svijetliju boju, bobice naprotiv postaju sve tamnije i pomalo se smrežuravaju. Zatim plodovi pucaju ili padaju. Ponekad se plodovi rastvaraju postepeno i u njima vidimo sjemenke koje će kroz sljedećih nekoliko dana još malo promijeniti boju. Zrelo sjeme često je smeđ e ili crno, a kod vrsta kod kojih nije tako možemo pratiti kako sjeme postepeno gubi zelenu boju i poprima bjelkastu, istovremeno gubeći vlagu i postajući tvr đe na dodir.

Sakupljanje sjemena cvijeća

Sjeme, odnosno plodovi, beru se za suhog vremena. Najbolje doba dana je kasno jutro, kad prođe rosa, a plodovi se još nisu počeli otvarati u podnevnoj vrućini. Ako potraje kišno vrijeme pa je potrebno sjeme skupiti iako su biljke vlažne, može se i to, ali tada treba još više pažnje posvetiti kasnijem sušenju sjemena. Prije nego se otputite u vrt i započnete sa samim sabiranjem, pripremite mjesto na koje ćete sjeme odložiti, staklenke, plitice ili letvarice u koje ćete ga staviti, papiriće ili naljepnice za označavanje. Svaku vrstu treba brati zasebno i stavljati u odvojene posude još u vrtu, ili prvo sakupiti sjeme jedne vrste, odnijeti ga na sušenje pa se vratiti u vrt po sljedeću vrstu. Ako se plodovi nalaze na vrhovima stabljika, poput tobolaca pakujca, nigele ili turskog karanfila, možete odrezati cijele stabljike zajedno sa plodovima. Kod biljaka kao što su kadifice i prkosi koje uvelike još cvatu dok prvo sjeme dozrijeva, otkinite samo dozrele plodove odnosno cvjetne glavice. Kod bosiljka i zijevalica i drugih biljaka kojima se cvjetovi poredani duž stabljike otvaraju i kasnije sjeme dozrijeva počevši od najdonjih prema vrhu, otkinite samo najniže, zrele plodove, ili uberite cijelu stabljiku kojoj možda još na vrhu ima pupova i cvjetova, ali računajte da ćete koristiti samo sjeme iz nižih etaža. Ima jedan mali trik koji pomaže čuvanju sjemena iz živahnih plodova koji se raspucavaju na najmanji dodir: oko grančice s još nedozrelim plodom pričvrstite prozračnu vrećicu od tkanine (može to biti i vrh najlonke), i u njoj će se zadržati ispaljeno sjeme koje bi se inače rasulo po vrtu.

Čišćenje, sušenje, spremanje

Prostorija u kojoj će se sjeme sušiti treba bi biti prozračna i svježa, a po suhom vremenu može za prvih nekoliko dana poslužiti i natkriveni radni prostor u vrtu. Stabljike možete povezati u snopiće i objesiti, svaki snop iznad svog papira ili posude, dovoljno razmaknute da me đu njima zrak struji, a sjeme se ne miješa. Ako nemate gdje objesiti snopiće, i kod vrsta gdje ste ubrali samo plodove, raširite stabljike ili pojedinačne plodove u tankom sloju. Ovu fazu možete preskočiti pa ubrano sjeme odmah osloboditi ostataka plodova, ali bolje je da dozrijeva još koji dan u plodovima, posebno kad niste sigurni da je ubrano posve zrelo. Nakon nekog vremena plodovi su suhi, pa ih protresite i pustite da sjeme ispadne, ili ako je potrebno rastvorite i izdvojite sjemenke. Prstima se izdvoje ostaci plodova i stabljika, presitno, nezrelo i oštećeno sjeme. Iz tako očišćenog sjemena sitnije nečistoće mogu se vrlo pažljivo otpuhati. Sjeme stavite u posude, letvarice dna prekrivena papirom, nepoklopljene kutije ili sita. Vrlo sitne i lagane sjemenke možete prekriti gazom. Svaka vrsta treba biti označena, svaka u svojoj posudi. Te posude treba smjestiti na suho i zračno mjesto, gdje ne smetaju i nisu izložene suncu. Nakon perioda sušenja spremite sjemenke u papirnate vrećice ili u staklenke, ali važno je da u staklenku dođ e samo zrelo i suho sjeme. Svaka vrsta odnosno sorta mora biti zasebno spremljena, i svaka mora biti označena: naziv vrste/sorte, godina skupljanja, eventualno i boja cvijeta, mjesto branja i slično. Vrećice i staklenke zatvorite, složite u letvaricu, kartonsku kutiju ili papirnatu vrećicu koju zatim spremite na prikladno mjesto (suho, tamno, prohladno). Kutija s paketićima sjemena neka ostane pristupačna do kraja sezone, da i kasnije sakupljeno sjeme možete spremiti na isto mjesto. Najvažnije je paziti da sjeme ostane na suhom, i da svaki paketić bude dobro označen. 

Sjeme vrtnog cvijeća

Suncokret ima prepoznatljive krupne cvjetne glave, koje se mogu odrezati i ostaviti naopako obješene dok krupne sjemenke ne počnu ispadati. Što vam ne treba za sjeme možete ostaviti u vrtu, na veselje pticama.

Sljez cvate od dna prema vrhu, a nakon što otpadnu latice vide se okrugli i plosnati plodovi, zeleni, pa svijetlo smeđi. Sjemenke su tanke, promjera 2-3 mm, okomite unutar plosnatog ploda, poslagane radijalno prema središtu.

Prkos nosi plodove promjera pola centimetra, oblika zdjele s poklopcem, koji je isprva zelen, kad dozrije smeđ ili crvenkast, zatim otpada, a sitno metalno crno sjeme ostaje izloženo u otvorenoj zdjeli i rasipa se. Pravi trenutak za berbu je prije nego poklopac sam otpadne, ali kad ga se laganim dodirom prsta može odvojiti.

Petunije imaju stožaste plodove oblika patuljkove kape, koji od zelenih postaju svijetlo smeđi, a kad dozriju uzdužno se rastvaraju. Sjeme je tamno i vrlo sitno, slično prkosu.

Plod kadifice nalik je tobolcu sa strijelama: ostaci smeđih i žutih cvjetova na vrhu suše se i venu, tobolac poprima slamnatu boju. Ako u vrtu dozrije do kraja, iskrenut će se ili rastvoriti i rasuti sjemenke. Sjemenke (one su botanički zapravo plodovi, kao što je i cvijet kadifice cvat) duge centimetar do dva, u donjem su dijelu crne, u gornjem slamnate.  Dok još nisu posve zrele donji
dio je svijetle boje, teško se vade i odvajaju jedna od druge. Sličan ali kraći plod, sa sitnijim sjemenkama, ima helenij, pa i kozmos.

Georgine imaju nagurane sjemenke u mekoj iznutra vlažnoj čaški pomalo neugodna mirisa, koja postaje smeđa i suha, a zrele sjemenke su duguljaste i tamne. Treba rastvoriti plod i paziti da se sjemenke dobro prosuše, ne spremati zajedno.

Tobolac nedirka ili lijepog dečka otvara se uz zvučni prasak i izbacuje zrele tamne sjemenke, dugačke milimeter do dva. Po tom je svojstvu biljka i dobila ime: nedirak ili netik. Plodove treba ubrati prije nego sami prsnu, spretno i oprezno: često se rastvore na prvi dodir.

Bosiljak ima cvjetove složene u klasaste cvatove, u etažama. Cvjetovi se rastvaraju i sjemenke dozrijevaju od donjih etaža prema gornjima. Iz jednog cvijeta razvija se plodić s četiri uredno složene sjemenke, koje iz gotovo bijele boje, preko svijetle, pa tamne smeđe, poprimaju crnu boju. Zrele sjemenke osipaju se iz suhih, smeđih plodića pri dnu, dok se vršni cvjetovi istovremeno tek rastvaraju.

Nigela – djevojka u zelenom, crnika, zvečac – ima napuhani plod koji iz zelenog prelazi u smeđu boju, a kad dozrije u njemu zveckaju crne sjemenke. Ubrati ih treba prije nego se plod rastvori i one ispadnu.

Plod maka je tobolac s rupicama ispod proširenja na vrhu, kroz koje ispadaju zrele sjemenke.

Tobolac zijevalice sužuje se prema vrhu, a kad dozrije također posmeđi i dobije otvore. Slično bosiljku, plodovi dozrijevaju od dna prema vrhu stabljike, na kojem još neki cvjetovi cvatu.

Pakujac ima brojne izdužene tobolce na razgranatoj stapki, usmjerene prema gore i otvorene na vrhu. Beru se cijele stabljike s plodovima kad poprime suhu boju, i naknadno čiste. 

Plod maćuhice je tobolac koji se u zrelosti uzdužno rastvara na tri dijela i izlaže duguljaste smeđe sjemenke. Nezrele sjemenke su blijedo žućkaste, a zrijući poprimaju sve tamniju boju.

Turski klinčić ima sjemene čahure skupljene u štitce, kao što su bili skupljeni cvjetovi. Sjemenke su crne, srcolika oblika, plosnate ali malo svijene, oštra vrha i s izraženim bridom na sredini plosnate stranice.

Ukrasna grahorica ima mahune u kojima se razvijaju relativno krupne sjemenke. Zrele mahune se rastvaraju, a sjemenke ispadaju.

Šeboj ima vrlo izdužene mahune: široke koji milimetar, duge nekoliko centimetara, a unutar njih bubrežaste sjemenke.

Dragoljub ima krupne, okruglaste sjemenke koje ostaju svijetle boje kad dozriju.

Svijetle su i zrele sjemenke nevena, koje savinute u luk, kao zagrade ili zarezi, okružuju okruglo prošireno cvjetište.

Noćurak ima krupne crne sjemenke, pomalo naborane, vidljive i lako prepoznatljive na biljci.

"" 

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakEgzotične šnite
Sljedeći članakMozzarella
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.