Biologija
Bolest pepelnica izaziva gljivica Uncinula necator koja napada i čini štete samo na biljkama obitelji Vitaceae. Znači, pepelnica vinove loze nije ista, iako bi se po izgledu moglo zaključiti, pepelnicama koje napadaju druge biljke kao što su hrast, jabuka, tikva, grašak, repa, blitva, ruža, različite ukrasne biljke i dr.. Velika većina naših vinogradara uvjerenaje da se radi o istoj bolesti, pa sa strahom gledaju pepelnicu na drugim biljkama koje rastu oko njihovih vinograda ili u njima. Sve ove druge pepelnice mogu imati slične uvjete za svoj razvoj kao pepelnica vinove loze. Sigurno da ne mogu napasti vinovu lozu, koja ima “svoju” pepelnicu.
Gljivica koja je odgovorna za pepelnicu vinove loze može prezimjeti na kori rozgve (šibe) u obliku dobro zaštićenih zimskih organa. Također u unutrašnjosti pupova, u obliku micelija. Klice bolesti s rozgve se oslobađaju u proljeće, uz pomoć kiše, istodobno s pojavom mladih listova. Nakon petnaestak dana javljaju se simptomi na lišću, najbližem osnovi mladice. Sitne točkice bolesti, razbacane na naličju mladih listića, u pravilu ostanu nezapažene. S ovih listova, bolest poslije, kada uvjeti za razvoj postanu povoljni, prelazi na druge biljne organe, prvenstveno bobice.
U proljeće, na pojedinim trsovima često se mogu zapaziti mladi izboji, koji iz pupa izlaze već prekriveni pepeljastom prevlakom. Na tim trsovima pepelnica je prezimjela u obliku micelija, dobro zaštićena u pupovima. U vinogradima gdje se pepelnica javlja u ovakvu obliku, tretiranjima treba započeti znatno ranije.
Za razliku od plamenjače, pepelnici nije potrebna kiša, ona samo traži povoljnu temperaturu i vlagu zraka. Optimalne temperature za razvoj pepelnice su od 21 do 30 °C, dok kod temperature veće od 33 °C gljivica ugiba. Pepelnica traži odgovarajuću vlagu zraka, najviše joj odgovara zrak visoko zasićen vlagom. Lagane kiše koje povećavaju vlaguu zraku pogoduju širenju bolesti. Vjetar igra značajnu ulogu, osobito u raznoše nju klica bolesti s jednog na drugi trs. Čak s vinograda na drugi vinograd. Za razliku od plamenjače kod koje se brzo i jasno vide simptomi bolesti. Pepelnica, u početku, dobro krije svoju prisutnost pa zna često neugodno iznenaditi. Dok je peronospora uglavnom najopasnija do završetka cvatnje. Pepelnica tek tada postaje problem koji može kulminirati kada bobice dostignu veličinu graška.
Zaštitne mjere
Zaštita od pepelnice mora biti preventivna, što znači da se zeleni organi vinove loze moraju pravodobno zaštititi odgovarajućim fungicidima. Iako mnoga sredstva protiv pepelnice imaju određeno stopirajuće djelovanje, bolešću jako zahvaćene trsove vinove loze teško je ili nemoguće izliječiti. U zaštiti vinograda od pepelnice, moraju se poštovati činjenice o prošlogodišnjoj pojavi i intenzitetu bolesti, sortimentu, dostupnim fungicidima, tehnici i kakvoći prskanja ili prašenja, te o vremenskim prilikama.