Zreli plodovi sadrže oko 83 posto vode, oko 15 posto ugljikohidrata, od kojih 12,5 posto invertnog šećera, koji je lako usvojiv u prehrani, zatim 1,4 posto saharoze, 0,7 posto organskih kiselina (iskazano kao jabučna), vrlo malo masti i bjelančevina i pektina, a dosta vitamina A, B12, C i minerala, od kojih su najzastupljeniji: kalcij, fosfor i željezo.
Plodovi borovnice vrlo su ugodne arome, mirisa i okusa. Kako je u nas uzgoj borovnice nedovoljno poznat, to želimo istaknuti da treba razlikovati šumsku ili samoniklu borovnicu Vaccinium myrtillis, čiji se plodovi sakupljaju u šumi, od američke borovnice Vaccinium corymbosum, koja se uzgaja kao kultivirana voćka i od koje su do danas oplemenjivaći izdvojili velik broj gospodarski vrijednih sorata. Često neki borovicu ili smrču (Juniperus communis) krivo nazivaju borovnica.
U ovom članku riječ je o borovnici kao pitomoj voćki, dakle o američkoj borovnici Vaccinium corymbosum. Uzgoj borovnice počeo je u SAD-u od 1893., a vrlo se brzo širio na većim površinama od 1906. godine. Prvi nasadi počeli su se podizati u Indiani i istočnoameričkim državama, od zapadne Floride do Mainea. U 1961. godini bilo je pod borovnicom 8000 ha, a proizvodnja je iznosila oko 50.000 t godišnje. Danas je u SAD-u pod borovnicom više od 50.000 ha, a proizvodnja se kreće oko 35 milijuna kilograma. U pojedinim državama proizvođači su se udružili radi bolje organizacije berbe i otkupa.
Kultura borovnice iz dana u dan poprima sve veće značenje u SAD-u i Kanadi, a uvezena je i u Europu. Uzgoj borovnice u Europi se nije brzo širio. Najprije su postavljeni pokusi sa sortama borovnice u različitim ekološkim uvjetima. Prvi pokusi postavljeni su u Nizozemskoj, oko Wageningena, zatim u Engleskoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj, Njemačkoj i Poljskoj. U Hrvatsku je autor ovog članka uvezao prve sorte američke borovnice 1964. godine. Posadio ih je na Fakultetskom pokusnom i nastavnom dobru Jazbini kraj Zagreba. Nakon prvog iskustva i upoznavanja specifičnih zahtjeva borovnice prema tlu, ovoj se voćki nije poklanjala veća pažnja. Zato u Hrvatskoj nisu podizani novi voćnjaci, osim neki manji pokusni.
Na temelju istraživanja u našoj i ostalim europskim zemljama, stečeno je bogato iskustvo o odnosu pojedinih sorata borovnice prema ekološkim uvjetima. Ustanovljeno je da ima specifične zahtjeve prema svojstvima klime, osobito prema svojstvima tla. Danas se u pojedinim europskim zemljama borovnica uzgaja u komercijalnim voćnjacima, ali je ta proizvodnja još skromna. No, borovnica se često susreće na antropogeniziranom tlu ili gotovo umjetno pripremljenu supstratu. Danas je uzgoj borovnice najprošireniji u Americi i Kanadi. Ova je voćka u Americi vrlo popularna, pa se uz berbu borovnica organiziraju razne manifestacije, a na jednoj se bira i “Kraljica borovnica”
