Crljenak, Tribidrag, ali i Kratošija, i Primitivo, i Zinfandel! Kultivar s dva zvučna internacionalna naziva porijeklom je, kažu stručni krugovi u Hrvatskoj, iz srednje Dalmacije. Zajedno sa sortom Dobričić crni, Crljenak je – i s tom tezom svojedobno su izašli stručni krugovi u Lijepoj našoj – roditelj Plavcu malom. Kultivar je vrlo raširen i u Crnoj Gori, gdje tvrde pak da je sorta od tamo, i u Makedoniji. U obje te zemlje mu je naziv Kratošija. Sorta je s naše strane Jadrana pošla u Italiju. Tamo je nazvana Primitivo, pa onda i do Kalifornije, gdje je postala Zinfandel.
Dom je, i prikladno stanište, našao i u Južnoj Americi, Južnoj Africi i Australiji. Ali, u novije vrijeme okuplja se, kao svojevrsna obitelj braće-blizanaca odrastalih u različitim sredinama, i u svojemu starome zavičaju… Onim trsovima Crljenka koji nisu odlazili izvan domovine i koji su ovdje u Lijepoj našoj jedva preživjeli, iz inozemstva se, kao povratnici u pradomovinu, pridružuju Primitivo i Zinfandel.
Crljenkovi su sinonimi Crljenak crni, Crljenak kaštelanski, Kaštelanac, Starinski plavac, Kratošija, Primitivo nero, Primaticcio, Primativo, Uva di Corato, Uva della pergola, Primitivo di Gioia, Zinfandel.
Podrijetlo Zinfandela
Priča o podrijetlu, koja se nastavlja na uvod o mjestu njegova rođenja, veli da je Crljenak dospio u Sjevernu Ameriku odavno i zahvaljujući izvjesnom časniku Agozstonu Harastzyju, koji je na putovanje u Novi svijet iz rasadnika tada u područjima pod upravom Austro-Ugarske, ali lociranima u Mađarskoj ponio i lozu iz Dalmacije. Crljenak je u Americi izašao u javnost najprije s nazivom Zinfindal, a 1858. godine neki američki rasadničar kultivar je predstavio na jednom sajmu u Kaliforniji pod nazivom Zeinfindall. Početkom 19. stoljeća u Ameriku je Crljenak, uz više drugih kultivara, uvezao rasadnik Gibbs iz Long Islanda. Sadnice su kupljene u rasadniku u austrijskome Gumpoldskirchenu, mjestu gdje je vrlo znana sorta s nazivom Zierfandler. Naziv Zinfandel potiče najvjerojatnije iz toga vremena, naime neki stručnjaci uvjereni su da je na kutiju sa sadnicama Crljenka greškom napisan naziv Zierfandler, od kojega se onda razvio današnji naziv Zinfandel.
Zinfandel se nametnuo u Kaliforniji u osamdesetim godinama 19. stoljeća. Sadio se mnogo jer se pokazao jako rodnime, a tada su količine bile bitne. U to su vrijeme vino zinfandel pili naveliko mnogi tragači za zlatom. Na prijelasku u 20. stoljeće vinogradi Zinfandela zauzimali su u Kaliforniji i većinu najboljih položaja. U doba prohibicije rado su ga uzgajali oni koji su proizvodili vino samo za sebe. Kasnije, kad je prohibicija ukinuta i kad su se u Americi više okrenuli i drugim sortama, ostajao je sve više na lošijim i na prevrućim pozicijama, gdje se forsiralo rod, jer se dobro moglo od njega unovčiti količinu.
Ali s postupnim porastom standarda pilci su ipak postajali jače zahtjevni, i njega se ponovno počelo saditi i na boljim vinogradskim položajima. Dok je Crljenak u nas propadao, Zinfandel je u SAD prosperirao, on je s vremenom postao visoko-prepoznatljivom robnom markom i simbolom Kalifornije. Potkraj 20. stoljeća u Kaliforniji je bilo oko 18.000 ha vinograda Zinfandela. Iz silne popularnosti toga vina u Kaliforniji se rodilo udruženje ZAP – Zinfandel Advocates and Producers – Zinfandelovi zagovornici i proizvođači.
Ta udruga, koja, inače, organizira i vlastiti, i to veliki festival posvećen Zinfandelu, maksimalno promovira sortu i vino, ne samo u SAD nego i šire. Ljubiteljima vina od Zinfandela nije bilo dovoljno crno vino od te crne sorte, pa su, dakako držeći sok tek kratko na kožici, kreirali tzv. White Zinfandel, doslovno: Bijeli zinfandel, on nije bijele nego nježne ružičaste boje, vrlo je voćan, svjež, zahvaljujući i blagom ostatku neprovrela sladora i prilično koketan.
Primitivo
Osim preko Velike bare, sorta Crljenak otisnula se i u geografski nam bliža područja, na drugu stranu Jadrana, dakle u južnu Italiju. Postoji priča da je kultivar u Italiji nazvan Primitivo zato što je došao s naše strane Jadrana i od jednog, po mogućem shvaćanju tadašnjih stanovnika juga apeninske Čizme primitivnog naroda, međutim takvo objašnjenje naziva nije točno, primitivo se odnosi ne na (pogrdni) pojam primitivan, nego na izraz prvi, primo, s obzirom na ranije dozrijevanje sorte.
Sorta se našla i u vinogradima u Austriji i Njemačkoj, izvori navode da je na teritorij njemačkog govornog područja prenesen Primitivo nađen pored brdskog južnotalijanskog gradića Gioia. (Primitivo di Gioia). U Austriji je neko vrijeme sorta zvana Blauer Scheuchner.
U njemačkim vinorodnim oblastima posebice u Rheingauu, RheinHessenu i Naheu Crljenak ili Zinfandel ili Primitivo navodno se dosta dobro snašao, no ipak s vremenom su prevladali drugi, poglavito bijeli kultivari, potom je od toga mnoštva dosta kultivara završilo u sjeni pa i zaboravu. Zanimljivo je da se upravo u novije vrijeme u tim njemačkim vinogorjima bilježi interes za jačim povratkom u vinograde nekih od tih vrlo starih kultivara te nekih za današnja poimanja tamo neobičnih sorata, među tim sortama su, primjerice, Heunisch weiss (vrsta beline, jedan od roditelja Chardonnaya!), pa Orleans, Roter Riesling, Blauer Wildbacher (od toga kultivara u austrijskoj Štajerskoj proizvode ružičasto vino Schilcher), spominje se čak i – Zinfandel!
Istraživanjima po vinogradima Nijemci su, kaže se, ustanovili da se Zinfandel u vinogorju Hessische Bergstrasse uzgajao još prije 400 godina! Oko tih starih i nekad raširenih sorata u njemačkim vinogradima posebno se pozabavio biolog Andreas Jung iz Palatinata, on slovi kao jedan od najboljih poznavatelja starih tradicijskih sorata vinove loze Srednje Europe. U sklopu projekta vezanog uz proučavanje i moguću bolju valorizaciju starih autohtonih sorata a koje financira njemačko Ministarstvo poljoprivrede, prehrane i zaštite potrošača, Jung je obišao više od 600 starih vinograda po Njemačkoj i u njima otrkrio više od 210 starih, danas već u Njemačkoj gotovo i zaboravljenih sorata, a među njima eto baš i Zinfandel, odnosno Crljenak!
Mnoge drevne sorte nestale su iz proizvodnih vinograda u brojnim vinogorjima iz niza razloga, među ostalima svakako i zbog hladnoća što ih nisu mogle dobro podnijeti u povremenim dužim razdobljima nepovoljne klime, međutim sada kad se bilježi globalno zatopljenje one što se tiče klimatskih uvjeta imaju ponovno veću šansu. Njihovom introdukcijom u proizvodne vinograde dobilo bi se na bogatstvu bioraznolikosti, a u čaši na bogatstvu organoleptike. Marketinški je to sve također sjajna priča.
U glasovitome Institutu za istraživanja u vinogradarstvu i vinarstvu u Geisenheimu, gdje se obavlja i cijepljenje vinove loze, odlučili su se na pilot projekt opet s Andereasom Jungom kao protagonistom u akciji, a to je da na više lokacija formiraju pokusne vinograde gdje bi zasadili Zinfandel, te druge južne sorte kao Merlot, Cabernet franc, Cabernet sauvignon, Syrah, da se usporedno prate rezultati po vinogradima u jednakim eko-uvjetima za sve te kultivare. U 2009. posađeno je dosta cijepova Zinfandela dobivenih od plemki uzetih upravo iz starih vinograda na Hessische Bergstrasse, želja je da odavde krene proizvodnja sadnoga materijala Zinfandela za komercijalne vinograde, no svakako se računa i na to da bi se posebnost vezana uz Zinfandel i u Njemačkoj danas mogla sjajno iskoristiti i u turističke svrhe, naime očekuje se dobar posjet gostiju njemačkim vinorodnim područjima gdje bi se u većoj mjeri komercijalno zasadio Zinfandel.
Moguće je eto da, kad mi nismo valorizirali otkriće da je Zinfandel kaštelanski Crljenak, nakon Amerikanaca Zinfandel kapitaliziraju i – Nijemci!
Crljenak se vratio kući
Krajem ožujka, u zagrebačkom vinskom baru Wine & Friends vinska promotorica Ivana Pranjić organizirala je ocjenjivanje 26 hrvatskih vina od crljenka, tribidraga odnosno zinfandela. Najviše bodova osvojio je Zlatan Crljenak 2019. vinarije Zlatan Otok iz Svete Nedjelje na Hvaru. Ovom se pobjedom crljenak na neki način vratio kući. Osnivač vinarije, pokojni Zlatan Plenković, posadio je prije 20-ak godina pokusni vinograd s crljenkom i srodnim sortama poput plavca malog crnog i plavine. Bilo je to nakon otkrića kako je kalifornijski zinfandel ista sorta kao naš crljenak ili tribidrag, odnosno talijanski primitivo i kratošija u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.
Prof. dr. Ivan Pejić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta na ovom ocjenjivanju podsjetio je kako se tribidrag spominje u dokumentu s kraja 15. stoljeća pa taj naziv naša znanstvena zajednica danas najčešće koristi.
–Ravnopravni su i nazivi crljenak kaštelanski te zinfandel pod kojim u Kaliforniji znaju sortu. U srednjem vijeku naširoko se sadila po dalmatinskim otocima, a tijekom 20. stoljeća gotovo je nestala. Vratili smo je pa je danas zasađena na 71,4 hektara, a površina i dalje raste otprilike četiri posto na godinu. Zahtjevnija je u vinogradu od plavca malog, ranije sazrijeva, ima više kiseline, a različita je i tanična struktura. Veseli i činjenica da je u posljednjih 10 godina čak 80 posto vina u kategoriji vrhunskih, napominje prof. dr. Ivan Pejić.
Za Hrvatsku je bitno to da je veliku pažnju upravo Zinfandelu posvetio naš Miljenko Mike Grgić koji je u SAD osnovao vinariju i postao veliki autoritet u sektoru vina, on je, uvjeren da Zinfandel potječe s područja Dalmacije, potražio pomoć svjetskih stručnjaka za vinske sorte sa čuvenog Sveučilišta California u Davis, kako bi se dokazalo da je Lijepa naša kolijevka Zinfandela.
Grgich je investirao u znanstvena istraživanja što su ih na tu temu i ovdje kod nas provodili Davisovi eksperti, poput npr. glasovite genetičarke za vinovu lozu i sveučilišne profesorice dr. Carole Meredith koju sam imao čast upoznati kad je boravila u Zagrebu, i naši vrhunski stručnjaci vođeni ekipom sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Mike Grgić u jednom od Kaštela pomogao je i u stvaranju parka posvećenog vinovoj lozi i našim kultivarima, poglavito Zinfandelu kojemu je podigao i spomenik, ali na žalost mi, iako su stručnjaci za vinovu lozu govorili da su ustanovili kako je Crljenak odnosno Tribidrag jedan od roditelja našeg ponosa Plavca maloga, tu inicijativu nismo ni izbliza u poslovnom smislu iskoristili. Plavac mali nekako je, hajde, ipak s vremenom uguran u kalendar vinskih sorata i vina, uvelike zahvaljujući inicijativi i trudu udruga što su ih u SAD utemeljili iseljeni Hrvati.
Na slici su dr. Carole Meredith u društvu s našim ekspertima za vinogradarstvo dr. Edijem Maletićem i mr. Ivanom Pejićem sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Dr. Meredith je kad su je nakon serije naučnih istraživanja upitali za zaključak, izjavila da je znanstveno utemeljeno tvrditi da su u Dalmaciji pronađeni trsovi Zinfandela prisutni već odavna te to da Zinfandel originalno pripada našim jadranskim prostorima ali da misterij nije baš i posve riješen, naime, pojasnila je kako je moguće i to da su loze te sorte odavna i donesene u Hrvatsku iz susjednih zemalja, izravno je spomenula Albaniju i Grčku foto: Ž. Suhadolnik
A što nam je s Graševinom croaticom odnosno slavonicom, što je s Pošipom, Grkom, pa i Vugavom, sjajnom sortom koja je, štoviše – iako je njome bio toliko oduševljen Marcel Guigal vlasnik svjetski glasovitog vinskog imanja u dolini Rhône da je došao pogledati njene nasade na Visu – nerazumno zapostavljena. Što je s Babićem, Lasinom…?
Kratošija
Ali, kad već mi spavamo, bude se drugi. I Crnogorci su se potrudili uvrstiti svoju zemlju na kalendar s imendanima vinskih sorata i tipova vina sa sortom Kratošija, za koju tvrde da dolazi iz njihova kraja, a koju mi poznajemo preko sinonima Crljenak, Pribidrag, Tribidrag, Primitivo, Zinfandel,te za koju pak i mi rado tvrdimo da potječe s područja Hrvatske gdje je ovisno o predjelima gdje je nađena u starim vinogradima nazivana kao Crljenak, Pribidrag, Tribidrag.
U Crnoj Gori gdje su posebno ponosni na Kratošiju, od 23. do 26. travnja 2025. organizirali su veliku svečanost u glavnom gradu Podgorici i uspostavili međunarodni Dan Kratošije, 24. travnja.
U SAD kao Dan Zinfandelaslave 17. studenoga, a kako je kultivar Vranac/Vranec i te kako u vezi s Zinfandelom, odnosno Crljenkom, Tribidragom, Kratošijom, vrijedi spomenuti kako je upravo Kratošija jedan od roditelja Vranca, kao drugi roditelj navodi se sorta Duljenga za koju su mi u Crnoj Gori govorili kako je već gotovo iščezla. Upravo je ta Duljenga bila jedan od aduta koji treba pomoći njihovoj tvrdnji ne samo da je Vranac zapravo crnogorska sorta, nego da je i Zinfandel odnosno Crljenak odnosno Tribidrag, odnosno Kratošija crnogorska sorta, a ne, kako mi rado kažemo, da je naša, podupirući to tvrdnjom kako je Plavac mali njen potomak.
Uglavnom, ispalo je u stvarnosti to da su Makedonci, kod kojih je Vranac vrlo raširen i kao – njihovim jezikom kazano – Vranec daje odlične rezultate pa im je bilo logično da oni proglase Vranec World Day, a nas – koji eto svojatamo Crljenak kaštelanski, Tribidrag… podupirući to tvrdnjom kako je, uz sortu Dobričić, on roditelj Plavca maloga – pretekli su Crnogorci uspostavom međunarodnog Dana Kratošije (odnosno Tribidraga, Pribidraga, Crljenka, Zinfandela, Primitiva…. ) .
Kad postiže najbolje rezultate?
Zinfandel je osobito važno uzgajati u područjima koja jesu topla, ali nisu i prevruća. Nužno je Zinfandel saditi na kvalitetne, eto ne i prevruće položaje gdje je omogućeno znatno produženje vegetativnog razdoblja i sezone dozrijevanja, naime kod Zinfandela se događa da istodobno na grozdu znaju biti posve zrele bobe i one još zelenkaste (tako je i kod našeg Plavca maloga!), nezrele, opore i sa zelenim tonovima, stoga eto i prikladnim izborom mjesta za vinograd valja pridonijeti da i zelene bobice dozore, a da se one koje su već prije dozrele naglo ne posuše. Sorta najbolje rezultate, pisao je pokojni prof. dr. Nikola Mirošević u svom Ampelografskom atlasu, postiže na dubokim ocjeditim i toplim glinasto-vapnenastim tlima i u području umjerene i tople klime. Za kakvoću vina kod Zinfandela vrlo je važno i da loze budu starije.
Od svojstava Crljenka/Zinfandela valja spomenuti da je zreli grozd srednje veličine, izdužen, cilindrično piramidalan, zrele bobice srednje su veličine, tamno-plave, meso je u tehnološkoj zrelosti crvenkasto, slatko i sočno.
Crljenak/Tribidrag/Zinfandel/Primitivo daje lijepa puna i topla dobro obojena crna vina s dosta voćnosti, mirodijskih nota i s finim taninom. U čaši se predstavlja na oku vrlo taman, na nosu sa začinskim notama, uz voćnost u pravcu tamnog bobičastog i jagodičastog voća te plave šljive. Moguće je od začina raspoznati cimet, klinčić, papar. Ako je pristup u proizvodnji ambiciozniji, vino bude s dobrom sposobnosti odležavanja. Bijeli zinfandel, dobro rashlađen, najbolje je predvidjeti kao aperitiv ili kao pratitelja nekih orijentalnih i egzotičnih laganijih predjela sa svijetlim i blažim umacima, a Crljenak/Tribidrag/Zinfandel originalno kao crnjak uz riblje složence, popare, brudete, te uz tamna mesa s roštilja, ali i uz jela od tamnoga mesa u umacima dobivenim dužim pirjanjem. Vino poslužite na 18 Celzijevih stupnjeva.
