Čvorak – pošast u vinogradima i voćnjacima

Među pticama koje žive uz čovjeka nema samo korisnih, nego i onih koje u vrijeme zriobe prave stanovitu štetu u voćnjacima i vinogradima. Čvorak (Sturnus vulgaris) se smatra štetočinom i u gradu te na selu. Međutim, ne treba zanemariti njegovu korisnu ulogu, s obzirom da se hrani širokom paletom raznovrsnih kukaca i njihovih ličinki, gujavicama i drugim malim mekušcima, u svim godišnjim dobima.

U svakom slučaju, ako se želimo suprotstaviti njegovom negativnom utjecaju, bolje je opredijeliti se za prevenciju nego uništavanje. Važno je napomenuti da je čvorak u Hrvatskoj zaštićena vrsta. Za njegovo namjerno usmrćivanje propisana je kazna od 600 kuna za jedan primjerak. Čvorak ima dva uvjeta da bude prisutan na nekom staništu kao gnjezdarica. Potrebna su mu otvorena područja za traženje hrane na tlu i šupljine za svijanje gnijezda.

U mogućnosti je iskorištavati bilo koji otvoreni okoliš gdje ima pristup tlu, livadama, prirodnim i umjetnim travnjacima, stepskom okolišu, usjevima, vrtovima i voćnjacima, muljevima isušenih ribnjaka, međuplimnim zonama uz more i drugim staništima. Ne posjećuje guste šikare, šume, a ni visoke planine. Uz prirodna staništa jedan dio populacije obitava u gradovima gdje je pronašao dobre uvjete za život. Izvan sezone razmnožavanja ogromna jata mogu postati velika smetnja (pošast) zbog buke i izmeta na svojim gradskim odmorištima/spavaonicama. Nedavne studije su dokazale opasnost od širenja parazitskih i bakterijskih bolesti na tim mjestima.

Lete u jedinstvenim formacijama

Glavna osobina ponašanja čvorka je njegov druževni temperament koji ga dovodi do formiranja skupina, gotovo tijekom cijele godine. Samo u razdoblju gniježđenja usvaja teritorijalno ponašanje prema svojim srodnicima. Ta teritorijalnost nije jako izražena i omogućuje gotovo kolonijalnu reprodukciju u najpovoljnijim staništima. Čak i tijekom gniježđenja odrasle neuparene jedinke pridružuju se zajedničkim skloništima radi zaštite od grabežljivaca. Od travnja do lipnja rasplodni par othrani jedno do dva legla.

Tijekom sezone parenja mužjak revno brani zauzetu duplju za gniježđenje te mimikom tijela i glasnom teritorijalnom pjesmom snubi ženku. Gnijezdo se pravi u šupljinama drveća, nerijetko zauzimaju napuštene duplje djetlića. U antropogenom okruženju svaka pogodna šupljina može biti zauzeta: rupe ispod strehe, pukotine u zidovima, na tlu ili u suhozidima. Gnijezdo je napravljeno od različitih materijala, a udubljenje je obloženo suhom travom, mahovinom, perjem i životinjskom dlakom.

Krajem ožujka ili početkom travnja ženka snese četiri do šest svijetloplavih jaja bez pjega. Većinu inkubacije koja traje oko petnaest dana obavlja ženka. Mladi se vale slijepi i bez perja, ostaju u gnijezdu još oko tri tjedna dok ne opernate. Nekoliko dana nakon prvog leta postaju samostalni i pridružuju se velikim lutajućim jatima. Ona u sinkroniziranim skladnim letovima na nebu izvode jedinstvene formacije, prave guste oblake koji se deformiraju, tkaju, trenutno mijenjaju smjer, u fascinantnim arabeskama za promatranje.

Štetnik u voćnjaku i vinogradu

Premda je veći dio godine kukcojedna vrsta, čvorak tijekom jeseni i zime postaje gotovo isključivo plodojed. On nanosi štetu o kojoj smo naprijed govorili. Voćnjaci, vinogradi i maslinici glavna su meta njegova pohoda gdje pravi velike štete. Dovoljan je dolazak malog jata na stablo voćke da se urod u vrlo kratkom vremenu potpuno uništi.

Za zaštitu visokih stabala poput trešnje ne postoje potpuno pouzdana sredstva. Kako čvorci vole mekano voće užitne zrelosti, preporuča se pravodobna berba skladišne zrelosti. Sve do sada poduzete mjere za odvraćanje ptica i ograničavanje štete, poput šarenih vrtnji koje pomiče vjetar, lepršanje vela i traka od umjetnog vlakna koje vise s gornjih grana, zveckanje limenki, pucnjevi iz plinskog topa, korištenje sivog sokola i drugih ptica grabljivica, bile su beskorisne.

Postavljanje zaštitne mreže od sintetskih vlakana iznad vinograda ima dobru učinkovitost a ujedno ga štiti i od tuče. Na snažne detonacije iz plinskog topa s vremenom se priviknu. Međutim, pokazalo se da one negativno djeluju na domaću perad koja doživljava veliki stres, a ponegdje su zabilježena i uginuća. S druge strane u velikim gradovima mnoštvo čvoraka je uginulo nakon vatrometa u novogodišnjoj noći. Prema podacima iz inozemnih izvora, najveću učinkovitost u odbijanju čvoraka iz vinograda i voćnjaka pokazala su elektronička zvučna plašila. Ona proizvode zvukove iritirajućih frekvencija.

Kozmopolitski areal rasprostranjenja

Europski čvorak je raširen kao ptica gnjezdarica u dvanaest podvrsta od Atlantika, uključujući njegove otoke, do središta euroazijskog kontinenta, na umjerenim geografskim širinama. Najsjevernije populacije zimi dolaze u umjerena područja, mediteranski biom na zapadu i suptropska područja na istoku, dekupirajući trajno naseljenu populaciju. Baš na tim mjestima on pravi najveće štete zbog prevelike koncentracije i inzistiranja na ograničenom teritoriju.

Budući da je plodan i prilagodljiv sada je prisutan u mnogim dijelovima svijeta: Sjevernoj Americi, Argentini, Južnoj Africi, Australiji, Novom Zelandu i drugdje. U Sjedinjene Države uveden je krajem 19. stoljeća, u Centralni Park u New Yorku. Odmah se prilagodio novom staništu, tako da od tadašnjih šezdeset puštenih primjeraka u divljinu danas ih brojimo oko 150 milijuna. Uzrokuje iste probleme kao i u Europi, a njegova brojnost i agresivno ponašanje doveli su do opadanja brojnosti autohtonih vrsta ptica koje se gnijezde u šupljinama.

Bez obzira na sve, novija ornitološka istraživanja ptica gnjezdarica Europe pokazuju značajan pad populacije čvorka, za oko 18 posto, odnosno za 75 milijuna jedinki manje nego prije četrdeset godina. To je uvelike posljedica promjenjivog poljoprivrednog krajolika s manje trajnih pašnjaka i mješovitog uzgoja koji smanjuju zalihe gujavica (Lumbricus terrestris) i ličinke komara (Tipula sp.) kojima se čvorak hrani. Kad se pojave u velikom broju, ličinke komara postaju vrlo destruktivni štetnici travnjaka.