Klimatski uvjeti su nakon genetske osnove pojedine sorte najvažniji faktor koji utječe na rast i rodnost vinove loze.
U ekstremno sušnim i vrućim klimatskim uvjetima (npr. u Dalmaciji tereni u kršu) vinova loza će imati manji porast, ali i manju rodnost. U ostatku Dalmacije (npr. Vrgoračko polje, Nadinsko polje, Ravni kotari) gdje dominiraju „klasična“ tla s dosta vlage, bujnost će biti srednja do jaka, a rodnost umjerena te će u značajnoj mjeri ovisiti o klimatskim prilikama pojedine sezone. U umjereno toplim klimatskim uvjetima s dosta oborina (npr. unutrašnjost Istre i Sjeverozapadna Hrvatska) bujnost će biti izražena, a rodnost umjerena, a ponekad i visoka, isto ovisno o vremenskim prilikama tijekom sezone.
U uvjetima tople klime i umjerenih oborina (Slavonija i Baranja) bujnost i rodnost će biti umjerena. Zbog svega navedenoga sustav uzgoja treba prilagoditi datim klimatskim uvjetima te odabrati prikladan uzgojni oblik. Naravno, ne smije se zaboraviti niti genetska osnova pa su u pravilu autohtone vinske sorte s područja Dalmacije rodnije na nižim pupovima (bliže osnovnom stablu) zbog čega im je prikladan kratki rez sa 2-3 pupa na prošlogodišnjim mladicama (reznici).
Formiranje kordonca
Česti sustav uzgoja u Dalmaciji je „kordonac“. Stablo se formira na visini od 60-80 cm na način da se u trećoj godini od sadnje jedna ili dvije mladice sa mladog stabla, neposredno ispod prve žice, razvedu horizontalno po žici na jednu („jednostruki kordonac“) ili dvije strane („dvostruki kordonac“). Na formiranim krakovima se u četvrtoj godini ostavlja ukupno 4-6 uspravnih reznika koji služe kao osnovni element reza. Prednost ovog uzgojnog oblika je jednostavan rez, tendencija jakog vertikalnog porasta mladica što olakšava manipulaciju mladicama ali i daje snagu rastu u vrućim i sušnim ljetnim mjesecima. Nedostatak je više rada u prvim godinama formiranja i slabije prikladan za sorte koje genetski imaju izraženu rodnost na višim pupovima (npr. ‘Merlot’, ‘Cabernet Sauvignon’). Ovaj sustav uzgoja prikladan je i za krške terene na kojima dominira kamen uz uvjet da postoji armatura i da se ostavi manji broj reznika po trsu (3-4).
Uzgojni oblik Guyot
U uvjetima kontinentalne klime danas je najčešći uzgojni oblik “Guyot“ koji se formira na visini 70-90 cm. On se formira na način da se u trećoj godini uzgoja od dvije mladice koje se nalaze na mladom stablu neposredno ispod prve osnovne žice formira jedan reznik sa 2-3 pupa i jedan lucanj sa 8-10 pupova. Pri tome se niža mladica ostavi za reznik a viša za lucanj. Prednosti ovog uzgojnog oblika su jednostavno formiranje, dobar odnos rasta i rodnosti.
Ovaj sustav uzgoja prilagođen je za sorte koje genetski imaju izraženu rodnost na višim pupovima (zato i ostavljamo lucanj). Nedostatak je što traži više vještine u rezu, problem s apikalnom dominacijom tj. slabijim porastom duž sredine lucnja a jakim na početku i kraju lucnja. Kod „Guyot“-a je zbog prisutnosti dugog i kratkog elemenata reza jednostavnije regulirati broj pupova a time i potencijalnu rodnost pomoću rezidbe. Zbog toga se danas koristi i u dijelovima Istre i Dalmacije gdje se uzgajaju internacionalne sorte poput ‘Merlot’-a, ‘Cabernet Sauvignona’, ‘Syraha’, ‘Chardonnay’-a. Svojevremeno se na području kontinentalne Hrvatske dosta poticao sustav uzgoja „dvostruki Guyot“ gdje se na jednom trsu ostavljaju dva lucnja i dva reznika.
Ovaj sustav uzgoja zbog većeg opterećenja po trsu traži intenzivnu gnojidbu i obradu tla. Ako izostane gnojidba duže razdoblje, uslijed većeg opterećenja po biljci čitavi vinograd prije gubi rodni potencijal. Zbog šireg razmaka sadnje starenjem vinograda i odumiranjem trsova vrlo brzo se gubi sklop vinograda. Zbog toga se ovaj sustav uzgoja više ne preporučuje za intenzivne nasade, pogotovo u težim tlima s lošijom strukturom i slabim sadržajem hranjiva.
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
