Koja je najbolja armatura u vinogradu?

Vinova loza je biljka penjačica te se za njezin uspješan uzgoj u modernim vinogradima postavlja oslonac – armatura. Rjeđi je uzgoj vinove loze bez armature, a primjenjuje se gotovo isključivo u toplim podnebljima.

Pravilna konstrukcija i postavljanje armature u vinogradu vrlo je važna komponenta pri podizanju vinograda. Armatura u vinogradu je osnovna potporna konstrukcija za vinovu lozu, koja mora biti dovoljno čvrsta da podnese nadzemni dio trsa i udare vjetra koji djeluju velikim silama na nosive žice i čeone stupove.

Kad i kako se postavlja armatura?

Najčešće se postavlja u proljeće druge godine tj. 10 – 12 mjeseci nakon sadnje. Neposredno uz svaki trs postavlja se pomoćni kolac koji može biti različitih dimenzija i materijala. U tlo se utisne na oko 40-50 cm. Pomoćni kolci su prvi i osnovni potporanj mladom trsu vinove loze. Postavlja se neposredno prije sadnje vinograda tako da se u istoj godini mladice mogu vezati uz njega. Vezanjem mladica uz pomoćni kolac već u prvoj godini započinjemo s formiranjem ravnog stabla trsa vinove loze. Ovo je od velike važnosti, s obzirom da ravno stablo uz pomoćni kolac omogućuje kvalitetnu primjenu zahvata zelenog reza (plijevljenje), obradu tla u zaštitnoj zoni trsa, strojnu berbu i sl. Pomoćni kolci pričvršćuju se uz osnovnu žicu posebnim držačem. Time se postiže stabilnost i pravac čitavog reda u vinogradu.

Temelj armature čine stupovi. Postavljaju se u paralelnim pravcima, a svaki pravac predstavlja zaseban red vinograda. Na početku i na kraju reda postavljaju se čeoni stupovi, a unutar reda na određenom razmaku, postavljaju se i ostali stupovi. Stupovi se postavljaju u iskopane jame ili se zabijaju u tlo bez prethodnog kopanja jama. Zabiti se mogu ručno (mehaničkim udarcima) ili strojno uz pomoć traktorske hidraulike te posebnim strojevima tzv. „ zabijačima“ koji se priključe na traktor.

Stup mora biti čvrsto postavljen osiguravajući tako stabilnost čitave armature vinograda. To se postiže određenom dubinom ukopavanja stupova u tlo, koja najčešće iznosi oko 60 cm. Na pjeskovitim tlima stupovi se ukopavaju i nešto dublje (do 80 cm). Na izrazito vjetrovitom području također se postavljaju dublje u tlo ili se postavlja veći broj stupova na istu dužinu reda. Razmak između rednih stupova najčešće varira između 5 i 9 metara.

Osnovna i pomoćne žice podupiru vinovu lozu, a učvršćujemo ih sidrenjem čeonih stupova na kraju svakog reda. Čeoni stupovi sidre se različitim vezanjem koso položenog vrha stupa za sidro, koje je čvrsto postavljeno u tlo. Sidro može biti veći kamen, betonirani dio jame, namjenski armiranobetonski kamen sa željeznom ili čeličnom žicom većeg promjera, no najčešće su to sidra konstruirana na principu svrdla koja se lako utiskuju u tlo pomoću kardanskog priključka. Utiskuju se u tlo kako bi krajnji stup bio dovoljno otporan na naprezanje uslijed jakog vjetra ili zatezanja žica. Sidra su izrađena od pocinčanog željeza promjera 160 x 3 mm, pri čemu se u tlo utisne do dubine od oko 1 m. Na vrhu se nalazi ušica koja služi za provlačenje žice za sidrenje.

Stupovi za armaturu izrađuju se od impregniranog drveta, plastike, betona (armiranog ili prenapregnutog), te od različitih metala i njihovih legura. Mogu biti s rupama ili bez rupa za provlačenje žice. Visina stupova varira od 2,0 do 2,7 metara, a ako se planira postavljanje mreže protiv tuče onda mogu biti i oko 4 metra visine.

Žice treba zategnuti

Žice služe za vezanje rodnih elemenata (krakova i lucnjeva), te vezanje i pozicioniranje jednogodišnjih mladica. Broj žica ovisi o načinu uzgoja, a najčešće ih ima od 5 do 7. Osnovna žica na koju se vežu krakovi i lucnjevi većeg je promjera, najčešće od 2,8 do 3,2 mm. Ostale žice su promjera od 2,2 do 2,5 mm. U novije vrijeme najčešće se koriste vruće cinčane žice.

Tijekom prve 2 – 3 godine uzgoja zatezači nisu potrebni, ali nakon prvog znatnijeg uroda, jačeg vjetra u vegetaciji, žice se istežu. Stoga ih valja svakog proljeća, nakon završene rezidbe dodatno zategnuti.

Zatezanje žica obavlja se na dva osnovna načina :

• Ručno zatezanje opuštanjem jednog kraja žice na jednom čeonom stupu, te ponovno fiksiranje krajeva žice nakon zatezanja.
• Ručno zatezanje žice bez oslobađanja krajeva žice. U tom slučaju potrebno je rabiti posebne zatezače. Na tržištu ima više tipova zatezača. Osnovna razlika među njima jest u postavljanju: jedni se moraju staviti istodobno kad i žica, a drugi se mogu staviti i kasnije.

Najčešće se koriste zatezači tipa „Gripple“, a odabiru se s obzirom na promjer žice koja se koristi.

Pri uporabi stupova bez rupa za žice potrebni su dodatni nosači žica. Oni su najčešće izrađeni od visokokvalitetnih inox materijala te se maticama i vijcima učvršćuju na stupove. Nosači se postavljaju horizontalno na svako mjesto prolaska žica na stupu. Žica se postavlja „odozgo“ u za to predviđene utore.

Postoje i nosači tipa metalne „obujmice“ koji, opasujući stup na njegovu gornjem dijelu, služe kao čvrste točke od kojih se žicom napinje veza prema sidru.

Za drvene stupove predviđene su kuke u obliku slova „ L“ ili „U“ čavli. Duljim krajem ulaze u drvo. U drvo se mogu učvrstiti zabijanjem i uvrtanjem (ako je na njima navoj za drvo). Žice u vinogradu „ sjede “ na „L“ kukicama, te se prema potrebi mogu i skinuti.

Lanci duljine oko 30 cm, vezani na krajeve žica, osim većeg radnog učinka u natezanju žica, služe i za povećavanje učinka rezidbe jer se sa lakoćom skidaju. Natezanje žica koje na krajevima imaju vezane lance je vrlo jednostavno: natezanjem se samo promijeni noseći članak („karika“) na kukici čeonih stupova.

Broj redova (nR):

nR= širina parcele : razmak između redova + 1;

Broj stupova (nS):

nS (u jednom redu) =  dužina reda : razmak između stupova + 1

nS (u cijelom vinogradu) = nS ( u jednom redu) x nR (broj redova)

Broj trsova (nT):

nT (u jednom redu) = međustupni razmaci x broj trsova (u međustupnom razmaku)

nT (u cijelom vinogradu)= nR x nT (u jednom redu)

Specifikacije betonskih stupova

Betonski stupovi za vinograde izrađeni su od prenapregnutog betona kako bi izdržali sva moguća opterećenja. Kvalitetni materijali osiguravaju otpornost na vremenske uvjete i temperaturne razlike. Čeoni betonski stupovi dimenzija su 8 x 8 cm te dužine 2,70 cm, dok su redni nešto manjeg obujma.

Specifikacije metalnih stupova

Pri podizanju nasada mogu se koristiti i metalni stupovi, izrađeni od pocinčanog ili čeličnog lima. Pritom se razlikuju čeoni (krajnji) stupovi koji nose metalna sidra i redni stupovi unutar redova. Prednosti metalnih stupova u odnosu na betonske i drvene stupove su:

• velika čvrstoća i bočna stabilnost
• otpornost na strojno branje
• unaprijed pripremljeni utori za postavljanje žice
• brzo postavljanje zabijanjem u tlo
• vijek trajanja preko 30 godina
• jednostavna i potpuna reciklaža

Krajnji stupovi (KS) su C-profila, širine 60 mm i debljine 40 mm. Debljina lima je 2,0 mm, a visina im je 2,50-2,70 m. Ukopavaju se u zemlju 70 cm.

n KS = 2 x nR

Redni stupovi – RSsu reljefnog C- profila, širine 60 mm, debljine 40 mm. Debljina lima je 1,5 mm, a utori se nalaze na obje strane, na razmaku od 100 mm. Visina im je 2,50 m, a ukopavaju se u zemlju 60 cm.

n RS = nS (u cijelom vinogradu) – n KS

Specifikacije drvenih stupova

Danas se drveni stupovi sve rjeđe rabe tj. potisnuti su od strane betonskih i metalnih stupova. Najčešće je u upotrebi drvo ariša, bora, smreke, jele ili bagrema. Stupovi su impregnirani pod pritiskom, što uvelike produljuje vijek trajanja.