Samo ove godine međimurski vinogradari iskrčili su 56 hektara svojih najboljih vinograda koje je uništila zlatna žutica uz pripomoć američkog cvrčka i nesavjesnih vlasnika poljoprivrednih površina, naglašava Robert Horvat, predsjednik Društva vinogradara i vinara Hortus Croatie.
Kako sve što u sebi nosi naziv zlatno ili zlatna uvijek ne znači bogatstvo kovine koja označava ekonomsku moć svake države, najbolje znaju međimurski vinogradari i vinari. Naime, međimurski vinari se već desetak godina bore protiv zlatne žutice, opasne bolesti koja svima zadaje glavobolje. Iz godine u godinu ova bolest koju prenosi američki cvrčak čini ogromne materijalne štete koje unazađuju vrsne vinogradare i vinare.
Slobodno se prema mnogim priznanjima i visokim ocjenama na sajmovima i izložbama može reći kako su sam vrh hrvatskog vinogradarstva i vinara. Teško je naići na vinogradara koji je bezbrižan i osobito radostan jer zlatna žutica „ubire“ trsove brže od najboljih berača. O zlatnoj žutici i američkom cvrčku kojima se sada pridružuje i japanski imenjak, govori Robert Horvat, predsjednik Društva vinogradara i vinara Hortus Croatia i priznati vinogradar i vinar iz Svetog Urbana u Međimurju.
Iskrčeno na stotine hektara
–Jako je teško govoriti o našoj borbi protiv zla koje se nadvilo nad našim vinogradima, poljoprivrednoj kulturi od koje i s kojom žive brojne obitelji u gornjem dijelu Međimurske županije. Nije u pitanju samo zlatna žutica i američki, a sada i japanski cvrčak. No, nekako smo počeli za sve probleme kriviti zlatnu žuticu. Ona je i vizualno nazočna u zlatnoj boji lišća oboljelog od ove opake bolesti. U posljednjih nekoliko godina kad i država na određeni način sufinancira krčenje i sadnju novih nasada na tim parcelama iskrčeno je na stotine hektara najboljih vinograda, a samo ove godine 56 hektara.
–To su za naše prilike ogromne količine i velike štete. Sve to rezultira manjkom naših vina na tržištu, a u naravi i manje zarade nas vinara. Mnogo je uzroka za ovakvo stanje. Ne možemo tvrditi kako su zlatna žutica i američki cvrčak isključivi uzroci bolesti premda su oni detektirani. Po mojem mišljenju, ali i kolega vinogradara i struke najveći problem su zapušteni vinogradi, voćnjaci i pašnjaci. U njima su staništa američkog cvrčka koji onda prenosi zlatnu žuticu. Kad bi svi uredili i očistili zapuštene površine siguran sam kako za četiri godine američki cvrčak ne bi stanovao u Međimurju, a zlatna žutica bila bi prošlost. Ostane li sve ovako, bojim se kako za desetak godina budu ljudi razgovarali kako su nekada u Svetom Urbanu, Štrigovi, Stanetincu, Banfiju i Dragoslavcu bili vinogradi, govori Horvat.
Država mora pooštriti odnose prema nemarnim vlasnicima
–Moguće je kako bi trebali razmisliti o novim sortama trsova otpornih na ove bolesti. Vidimo kako je naša klonska selekcija pušipela je ipak otpornija na zlatnu žuticu od ostalih sorti. Ozbiljnost svih dionika u i oko vinogradarstva od države preko velikih, srednjih, malih i vikend vinogradara mora biti na visokoj razini. Prvo bi država morala u red dovesti površine koje su u njezinom vlasništvu. Zatim bi morala ozbiljno i oštro sankcionirati neposlušne i nemarne vlasnike.
–Do toga da im ukine poticaje i brojne olakšice i jasno od njih zatraži evidenciju trošenja novca i zaštitnih sredstava. Ovako, čini se kako to država jednostavno neće. To rezultira propadanjem i svih nas koji uređujemo i vinograde i površine uokolo kojih smo vlasnici. Nikako nisam kritičan prema državi, nego upravo suprotno. Želim reći kako mnogi iskorištavaju poticaje i olakšice, a stanje na terenu je sve groznije, ističe Horvat.
Napominje kako vinogradari imaju obvezu položiti ispit za upotrebu zaštitnih sredstava. Onda se potvrda ‘dila’, odnosno netko može svoju karticu dati poznaniku ili prijatelju i on jednostavno kupi zaštitno sredstvo. Zato država mora od onoga kojeg pomaže tražiti račun za kupljeno sredstvo i ambalažu da bude sve jasnije.
Mospilan mora biti dostupan svima
–Jako puno kontakata i sastanaka imali smo u Ministarstvu poljoprivrede i bilo je određenih rezultata, ali daleko manje nego smo očekivali i nego što se moglo i moralo. Ministarstvo poljoprivrede je odobrilo korištenje Mospilana, insekticida koji se pokazao vrlo korisnim u suzbijanju zlatne žutice. Borba nije laka, ali se bitka može dobiti, naglašavam, ozbiljnošću svih dionika. Ima mnogo onih koji imaju novaca i kupuju parcele jer to je ‘in’ imati u Štrigovi parcele i tu ne bi bilo problema kad bi oni te površine obrađivali ili barem održavali. Isto tako, važno je boriti se protiv fitoplazme i nadzirati rasadničare, smatra Horvat.
Zlatna žutica nema utjecaj na kvalitetu vina
Dodajmo kako zlatna žutica ne utječe na poznatu kvalitetu međimurskih vina. Vinogradari ne ubiru plodove (grozdove) sa zaraženih trsova, nego je u pitanju velika ekonomska šteta i egzistencija brojnih obitelji. Obilaskom vinograda primjećujemo kako se i pojedini veliki vinogradari ne ističu uređenjem okoliša svojih vinograda i kako članovi Hortus Croatie imaju vrlo uređene vinograde i površine oko njih. Isto tako ogromne probleme stvaraju vinogradi čiji vlasnici žive u susjednoj Sloveniji i jako su teško dostupni komunalnom redaru Stjepanu Pozdercukoji puno svog radnog vremena troši upravo na rješenja o zapuštenosti vinograda stranih državljana. Moramo se složiti s Horvatom kako je u cijelom procesu oporavka i borbe sa zlatnom žuticom jako važna ozbiljnost svih dionika koji su vezani uz vinograde i površine koje ih okružuju. Veliku pomoć vinogradarima pruža Savjetodavna služba Ministarstva poljoprivrede u Međimurskoj županiji i njezin prvi čovjek, mr. sc. Milorad Šubić sa suradnicima.
Tekst i foto: Stjepan Mesarić
