Globalnom promjenom klime, pojavom novog načina prezimljena i brzim razvojem otpornosti (rezistentnosti) na fungicide specifičnog načina djelovanja pepelnica grožđa (Erysiphe necator) postaje zadnjih dvadesetak godina dominantan problem u zdravstvenoj zaštiti vinograda diljem svijeta!

Tipični simptomi pepelnice na zametnutim bobicama (slika 4), grozdu (slika 5), mladici (slika 6) i listu (slika 7). Dva načina prezimljenja bolesti: razvoj inficirana mladice iz zaraženog pupa (slika 8) i formiranje zimskih plodišta na „martinjskom“ grožđu“(slika 9).

U istraživanjima biološke učinkovitosti različitih sredstva za zaštitu bilja na štetne organizme vinove loze koje je od 2001. do 2017. godine provodila savjetodavna služba iz Čakovca, prosječna zaraza netretiranog grožđa pepelnicom (Erysiphe) iznosila je 72,02 %. Pritom je nekad dominantnom plamenjačom (Plasmopara) prosječno bilo zaraženo svega 32,49 % nezaštićenog grožđa.

Pepelnicu suzbijamo više puta tijekom sezone

Od novog milenija pepelnica grožđa (Erysiphe necator) je jedina bolest koju moramo suzbijati u svim zaštitama vinograda od stadija vunastog pupa i pojave prvih listića do zadnjih aplikacija pred berbu, odnosno potrebno je provesti sve kemijske (i biološke) mjere zaštite da se ova bolest ne pojavljuje na grožđu. Pepelnicu grožđa danas suzbijamo više puta tijekom sezone od nekad dominantne plamenjače ili peronospore.

U mnogim je hrvatskim vinogorjima pepelnica grožđa (Erysiphe necator) do početka novog milenija bila značajno manji problem u zdravstvenoj zaštiti u odnosu na plamenjaču vinove loze (Plasmopara viticola). Iz podataka republičke Izvještajne službe zaštite bilja tijekom vrućih ljeta u drugoj polovici 1970-tih godina pepelnica se u najsjevernijim hrvatskim vinorodnim područjima tretirala tek u kolovozu (sumpor, benomil), a štete su bile manje od 5 %. Uz globalne klimatske promjene, tome je najviše pogodovao novi način prezimljenja pepelnice. Ranije se ova bolest održavala tijekom mirovanja vegetacije u pupovima, a od početka novog milenija zimska plodišta (kleistoteciji) su glavni način prezimljenja pepelnice.

Zadnjih su dvadesetak godina istraživanja biologije, prognoze, određivanja optimalnih rokova i načina suzbijanja pepelnice grožđa u mnogim vinorodnim područjima svijeta izmijenila dotadašnji tradicionalan pristup kontroli ove opasne gljivične bolesti. Oslobađanje askospora iz prezimljujućih kleistotecija započinje već nakon pojave prvih listića krajem mjeseca travnja i traje 35-40 dana, odnosno najintenzivnije je tijekom mjeseca svibnja. Smatra se da nenadana i masovna pojava pepelnice na tek zametnutim bobicama nakon cvatnje potječe primarno od zaraza zimskim askosporama (tzv. “nova pepelnica vinove loze”). Iz navedenog pepelnica grožđa prestaje biti samo bolest mediteranskog područja, već se brzo širi u sjevernija područja i veće nadmorske visine. Zbog toga se sve veća pažnja posvećuje usmjerenom suzbijanju pepelnice do početka cvatnje vinograda.

Osim jačeg prezimljujućeg potencijala, širenje pepelnice iz zimskih plodišta započinje značajno ranije nego iz inficiranih pupova (već nakon pojave prvih listića vinove loze), pa nove smjernice usmjerenog suzbijanja pepelnice preporučuju ovu bolest do početka cvatnje suzbijati barem 4 do 5 puta. Nakon cvatnje je potrebno provesti još 3-4 tretiranja.

Meteorološki uvjeti kod kojih možemo očekivati pojavu pepelnice su temperature 20° do 28°C, vlažnost zraka 60-90 %, relativno manje sunca (oblačni, topli i sparni dani), te lagani vjetar (zadnjih godina ovakve uvjete često bilježimo u svim vinogorjima).

Osim načina prezimljenja, nova se pepelnica odlikuje i relativno brzim razvojem otpornosti ili rezistentnosti na neke skupine fungicida. Tako smo već početkom novog milenija u međimurskom vinogorju u poljskim mikro-pokusima primijetili smanjenu djelotvornost nekih pripravaka iz skupine inhibitora biosinteze ergosterola (IBE) (npr. Bayleton Specijal WP, Tilt 250 EC, Systhane 12E), a nakon 2010. godine na isti način provedenim pokusima primjećujemo slabiju učinkovitost na pepelnicu grožđa fungicida iz skupine strobilurina (npr. Cabrio Top DF, Quadris SC, Universalis SC, Stroby DF, Eclair WG), triazola (Folicur 250 EW, Domark ME) i kinolina (Crystal KS). Stoga je tijekom sezone potrebno redovito mijenjati različite skupine fungicida prilikom suzbijanja, odnosno provoditi tzv. anti-rezistentni način zaštite vinograda protiv pepelnice (vidi Tablicu 1.)

Na samom početku vegetacije vinograda preporučujemo povišene količine sumpora(Chromosul, Cosavet, Kossan, Kumulus, Sumpor SC, Thiovit Jet i dr.) (5 kg/ha), što uz smanjeni volumen škropiva (200 lit./ha) daje i pozitivan učinak na lozine grinje šiškarice (npr. primjena sumpora SC i/ili WG formulacije u količini 5 kg ili lit./ha u stadiju “vunastog pupa”) (ili koncentracija 2,5 %). Početkom ili u prvoj polovici svibnja za tzv. “proljetno čišćenje” preporučujemo meptil-dinokap (Karathane Gold), a preventivno se sredinom svibnja mogu koristiti strobilurini (npr. Stroby ili Sugoby, Universalis, samo 1-2x godišnje, najčešće u kombinaciji sa manjom količinom sumpora i/ili meptil-dinokapa). Umjesto strobilurina možemo primijeniti metrafenon (Vivando SC) (u mješavini sa sumporom ili meptil-dinokapom).

Od 2017. godine na našem se tržištu pojavljuju vrlo djelotvorne djelatne tvari piriofenon u pripravku Kusabi SC, fluksapiroksad u pripravku Sercadis SC, te mefentriflukonazol u pripravku Revyona EC. U mjerama zaštite neposredno prije i nakon cvatnje vinograda prednost dajemo kombiniranim fungicidima (difenkonazol & ciflufenamid, krezoksim-metil & penkonazol, tebukonazol & fluopiram, tebukonazol & trifloksistrobin) (npr. Dynali, Decibel Vitis WG, Luna Experience, Nativo WG).

Zadnjih se godina na hrvatskom tržištu pojavljuju (mikro)biološki pripravci koji sadrže Bacillus amyloliquefaciens, Bacillus subtilis, Bacillus pumilus (npr. Serenade ASO, Taegro, Serifel, Frutifolia, Ekstrasol i dr.), a mogu se primjenjivati u skraćenim razmacima 5-7 dana nakon cvatnje! Prikladni su za ekološko vinogradarstvo ili za vlasnike koji žele da njihovo grožđa tijekom berbe sadrži značajno manje ostataka pesticida (rezidua) u odnosu na zakonski dopuštene razine (voditi računa o propisanoj karenci).

Tablica 1. Novije preporuke tzv. anti-rezistentnog načina suzbijanja pepelnice grožđa (petnaest-godišnja iskustva iz mikro-pokusa 2001.-2024.)

Kemijska grupa (*)PripravciNapomena
Anorganski sumpor (4-5x)SC i WG sumporni fungicidi (npr. Brimflo, Chromosul, Cosavet, Thiovit i dr.)Prednost u prvim i zadnjim aplikacijama!
Organski meptil-dinokap (1-2x)Karathane Gold EC (najviše 1-2x tijekom sezone)Ne miješati sa sumporom!
IBE (triazoli) (1-2x)Difcor, Domark, Folicur, Revyona, Topas i dr.…Dodati sumpor ili meptil-dinokap!
Strobilurini (1-2x)Stroby ili Sugoby, Universalis, Zato WGDodati sumpor ili meptil-dinokap!
Kombinirani pripravci (2-3x)Dynali, Decibel Vitis, Luna Experience, Nativo WGU kritično vrijeme prije i nakon cvatnje!
Benzamidi (1-2x)Vivando SC, Kusabi SC
SDHI (1-2x)Sercadis SC
Mikro-biološki pripravci (***) (6-7x)Serenade ASO, Taegro, Serifel, Frutifolia, Ekstrasol, Sonata i dr.Skraćeni razmaci aplikacije 5-7 dana!
(*) u zagradi je uz kemijsku skupinu naveden najveći broj primjena pripravaka (broj primjena vrijedni za zajedno zbrojno svi pripravci iz jedne kemijske skupine)! (**) kombinirani pripravci koji zadnjih sezona “propuštaju” pepelnicu grožđa! (***) mikro-biološki pripravci koji se mogu koristiti u skraćenim razmacima aplikacije svakih 5-7 dana u aplikacijama nakon cvatnje (prikladno za ekološko vinogradarstvo ili proizvodnju grožđa sa značajno manjim ostacima pesticida u odnosu na važeće zakonski dopuštene razine)!

VAŽNO: Ne miješati sumporne fungicide sa meptil-dinokap-om (Karathane Gold), te ove dvije skupine površinskih anorganskih i organskih spojeva ne koristiti u propisanim količinama pri temperaturama zraka većim od 28°C! Poštivati rokove suzbijanja pepelnice grožđa (prosječni razmaci 8-14 dana), mijenjati skupine fungicida prilagođenu razvoju vinove loze tijekom sezone i kvalitetno aplicirati škropivo na sve zelene organe vinove loze.

U završnim mjerama aplikacije pri suzbijanju pepelnice od kemijskih pripravaka prednost dajemo djelatnim tvarima kraće karence za stolno grožđe: npr. Luna Experience SC (K=14 dana) i Dynali EC (K=21 dana).

Pročitajte još:

Zaštita vinove loze od važnijih bolesti i štetnika

Jesensko tretiranje vinograda

Plamenjača ili peronospora (Plasmopara)

Plijesan i trulež grožđa (Botrytis)

Grožđani moljci

Ekološka zaštita vinove loze

Prethodni članakJesensko tretiranje vinograda
Sljedeći članakZaštita vinove loze od važnijih bolesti i štetnika
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.