Početkom novog milenija usprkos pojavi novih skupina vrlo djelotvornih fungicida i upozorenjima putem globalnih informacijskih sustava, prosječne su sezonske štete od 30-ak % česte u mnogim vinorodnim regijama razvijenih država okruženja.
Promjena klime s čestim prodorima vlažnog zraka s Atlantika koje u ljetnim mjesecima na kontinent donose olujna nevremena s jačim vjetrovima i velikim količinama oborina (nerijetko s tučom) sigurno pridonose učestalijoj pojavi plamenjače u vinogradima.
Osim gubitaka uroda grožđa sve je više izražena posredna štetnost “kasne plamenjače” zbog gubitka lišća krajem kolovoza ili početkom rujna, što negativno utječe na diferencijaciju pupova i pripremu rodnog drva za prezimljenje. Jaču pojave plamenjače ili peronospore očekujemo u sezonama kada nakon vlažne zime slijede kišoviti proljetni mjeseci i vruće ljeto s povremenim grmljavinskim pljuskovima u razmacima 8-15 dana. Sve sorte Vitis vinifera su vrlo osjetljive na zarazu plamenjačom, pa je zaštita moguća samo pravovremeno primjenom fungicida u određenim intervalima.
Kad se očekuju zaraze?
Primarnu ili prvu godišnju zarazu očekujemo od razvojnog stadija kada su mladice veličine 10-12 cm (promjer listova 3 do 5 cm), kada tijekom 24 sata padne barem 8-10 mm kiše uz temperature veće od 10°C. Lišće bi pritom trebalo biti navlaženo barem 4-6 sati, a zimske bi oospore uzročnika bolesti trebale u vinogorju biti zrele. Praćenjem srednjih dnevnih temperatura mjernim uređajima u vinogradima od početka kalendarske godine i zbrajanjem njihovih vrijednosti većih od 8°C smatra se da pri sumi 160-170° prezimljujuće oospore dozrijevaju.
Pojavu prvih simptoma nakon primarne zaraze određuju prosječne dnevne temperature prema Müllerovoj krivulji za inkubaciju. Nakon pojave prvih “uljanih pjega” optimalni uvjeti za fruktifikaciju (formiranje sporangiofora i sporangija) su ostvareni kada tijekom noćnih sati (21.00-04.00) bilježimo visoku relativnu vlažnost zraka (barem 92 %), uz minimalne temperature 11,5-13°C. Nakon toga su sekundarne infekcije moguće već u jutarnjim satima ako umnožak temperature i vlaženja lišća iznosi najmanje 50.
Tretiranja
Prva usmjerena tretiranja protiv plamenjače se provode prije isteka primarne inkubacije, odnosno prije pojave prvih simptoma. Prve primarne zaraze ciljano suzbijamo samo u sezonama kada nakon vlažnih proljetnih mjeseci (travanj) u relativno kratkom vremenu (7-15 dana) tijekom svibnja prema najavama meteorologa očekujemo više kišnih dana s dnevnim oborinama većim od 8-10 mm. Broj naknadnih suzbijanja određuje količina i raspored oborina tijekom ljetnog razdoblja (lipanj, srpanj, kolovoz).
U vinorodnim područjima gdje se plamenjača pojavljuje svake godine, a uzgajaju se osjetljive sorte, primjena fungicida je jedina učinkovita mjera zaštite. Sasvim slučajnim pronalaskom djelotvornosti “Bordoške juhe” bakarni su pripravci bili jedini izbor do otkrića površinskih organskih pripravaka iz skupine ditiokarbamata (cineb, mankozeb, propineb, metiram) i ftalimida (folpet). Daju dobru preventivnu zaštitu tretiranih organa u trajanju 7-10 dana. Zadnjih godina razvijene zemlje u okruženju primjenu bakra u integriranom vinogradarstvu ograničavaju na najviše 3-4 kg čiste djelatne tvari/ha tijekom jedne sezone.
Sedamdesetih i osamdesetih godina proteklog milenija proširila se primjena penetrirajućeg cimoksanila i dvije skupine sistemičnih fungicida: Al-fosetila i fenilamida (npr. metalaksil, benalaksil). Kombiniraju se s organskim površinskim fungicidima i bakrom, pa su takvi pripravci otporniji na ispiranje kišom, prate porast mladica (Al-fosetil i fenilamidi), imaju određeni kurativni učinak (fenilamidi i cimoksanil), a razmaci tretiranja su povećani na 12-14 dana. Krajem 1990-tih godina i početkom novog milenija pojavljuju se nove skupine i djelatne tvari koje daju novije mogućnosti u strategiji kemijske kontrole plamenjače vinove loze, a najvažniji su, azoksistrobin, ametoktradin, ciazofamid, fenamidon, iprovalikarb, zoksamid, fluopikolid, mandipropamid, oksatiapiprolin i valifenalat.
Tipični simptomi plamenjače na lišću (slike 12 i 13), zametnutim bobicama ( slika 14) i grozdu (slika 15).
Pripravci iz najvažnijih kemijskih skupina za suzbijanje plamenjače vinove loze su korišteni u poljskim mikro-pokusima u Međimurskom vinogorju tijekom razdoblja 2004.-2024. godine. Najbolji su rezultati dobiveni preventivnom primjenom Al-fosetila u kombinaciji s folpetom ili mankozebom (Mikal Flash), folpetom & iprovalikarbom (Mikal Premium), fluopikolidom (Profiler). Zbog sinergizma s površinskim djelatnim tvarima vrlo je učinkovita mješavina cimoksanila (Vitene WG, Sacron WG) sa folpetom i bakrom. Pouzdanu zaštitu daju još mandipropamid (Pergado, Ampexio), metalaksil-M (Actlet F, Folpan Gold, Ridomil Gold R, Cyclo R Liquido) i benalaksil (Fantic F i A).
Isključivo preventivna zaštita je dobivena primjenom azoksistrobina uz folpet (Universalis), ciazofamida (Mildicut, Daramun SC i dr.) i kalijevih-fosfonata u kombinaciji s ditianonom (Delan Pro). Djelatna tvar amisulbrom (Leimay) i zoksamid (Reboot) također daju dobru preventivnu zaštitu. Od novijih djelatnih tvari odličnu zaštitu od plamenjače daje valifenalat (Valis-F) i oksatiapiprolin (Zorvec Vinabel WG).
VAŽNO: Zbog proširenja učinkovitosti na druge gljivične bolesti vinove loze: npr. crveni palež (Pseudopezicula tracheiphila), sušica cvata (Phoma glomerata), antraknoza (Elsinoë ampelina) i crna trulež (Guignardia bidwellii) u mjerama zaštite stolnog grožđa protiv plamenjače ili peronospore do početka cvatnje prednost dajemo izboru kombiniranih fungicida koji sadrže jednu od površinskih djelatnih tvari iz skupine ftalimida (folpet ili kaptan) (npr. Actlet-F, Folpan Gold, Mikal Premium F, Mikal Flash, Pergado-F i dr.) ili ditianon (+ kalijevi fosfonati u pripravku Delan Pro SC). Tada su vrlo učinkovite i „trojne“ kombinacije: npr. kaptan + kalijevi fosfonati + cimoksanil i slično.
U završnim aplikacijama nakon pri suzbijanju plamenjače prednost dajemo pripravcima kraće karence koji u formulacijama ne posjeduju inertne tvari radi ostataka tragova boje na grožđu: npr. Zorvec Zelavin ili Orondis OD (K=14 dana), Ampexio WG (K=21 dan), Mildicut (ili Daramun i sl.) SC (K=21 dan), Zorvec Vinabel SC (K=28 dana) i slično.
U razdoblju 2001.-2017. prosječna zaraza plamenjačom netretiranog grožđa iznosila je 32,49 % (slika 16). Posljednjih godina osim kemijskih fungicida, od kojih mnogi pokazuju vrlo visoku djelotvornost, istražujemo mogućnosti mikrobiološke zaštite protiv plamenjače i pepelnice. Ove su mjere eko-toksikološki vrlo prihvatljive, ali je potrebno provesti veći broj aplikacija, jer u protivnom krajem ljeta bolest uništava >25 % zelene lisne površine trsja (slika 17).
Pročitajte još:
Zaštita vinove loze od važnijih bolesti i štetnika
Pepelnica ili oidij grožđa (Erysiphe necator)
Plijesan i trulež grožđa (Botrytis)
