Vinogradarstvo je poljoprivredna djelatnost snažno određena okolišnim čimbenicima, te obuhvaća složen odnos tla, klime, reljefa, nadmorske visine i uobičajenih vinogradarskih praksi. U posljednjim desetljećima klimatske promjene, obilježene porastom prosječnih temperatura i promjenama raspodjele oborina, mijenjaju uvjete uzgoja vinove loze.
Povećanje temperature u vinskim regijama mijenja njihova osnovna klimatska obilježja, a tradicionalne vinske regije, pa tako i tradicionalnu proizvodnju vina, izlažu rizicima. Nadalje, predviđanja za iduća desetljeća ukazuju na daljnji porast prosječnih temperatura u većini vinskih regija, što će dovesti do još ranijih berbi, gubitka kiselina i promjene aromatskog profila vina. Globalno zatopljenje zasigurno će uvjetovati uvođenje novih sorti u tradicionalnim vinogradarskim regijama, te razvoj novih vinogradarskih pozicija na prostorima gdje ih prije nije bilo. U tom kontekstu nadmorska visina igra sve važniju ulogu. Naime, hladnija mikroklima i izraženije temperaturne oscilacije na višim položajima pridonose kvaliteti grožđa i vina, jer utječu kemijski sastav grožđa i očuvanje svježine i kompleksnosti vina.
Dozrijevanje grožđa u povoljnijim uvjetima
Porastom nadmorske visine prosječna se temperatura zraka smanjuje za približno 0,65–1,0 °C na svakih 100 m, što usporava vegetacijski ciklus vinove loze. To rezultira kasnijim kretanjem vegetacije, cvatnjom i dozrijevanjem, a grožđe dozrijeva u povoljnijim uvjetima. Razlike između dnevnih i noćnih temperatura na višim položajima izraženije su nego u nizini, a s porastom nadmorske visine raste i intenzitet UV zračenja (oko 10 % na svakih 1000 m).
Hladniji i suši zrak smanjuje rizik od pojave gljivičnih bolesti poput plamenjače i pepelnice. S druge strane, veća količina oborina i strmi nagibi povećavaju rizik od erozije tla i otežavaju mehanizaciju, što zahtijeva dodatne agrotehničke mjere poput zatravljivanja i pažljivog upravljanja tlom.
Vinova loza na višim položajima pokazuje i specifične fiziološke prilagodbe. Kasnije kretanje pupova i cvatnja smanjuju rizik od proljetnih mrazeva, ali skraćuju vegetacijsku sezonu. Bobice su sitnije i deblje pokožice, što povećava udio polifenolnih spojeva i tanina. U uvjetima hladnijih noći usporava se metabolizam, a biljka više energije ulaže u sintezu zaštitnih tvari, uključujući flavonoide i antocijane. Time se povećava otpornost bobica na oksidacijske procese i gljivične bolesti, dok sama vina dobivaju na stabilnosti boje i trajnosti okusa.
Svježija i stabilnija vina s uravnotežanim okusom
S obzirom na nižu prosječnu temperaturu zraka, grožđe s viših položaja akumulira manje šećera nego u nizinskim vinogradima. Posljedično, vina s tih položaja imaju niži udio alkohola, što im osigurava svježinu i uravnoteženiji okus. Istodobno, zbog nižih temperatura očuvana ukupna kiselost vina, uz niži pH. Time se povećava stabilnost vina i produžuje njegov potencijal za starenje. Ravnoteža šećera i kiselina, koja je temelj za skladnost vina, na višim nadmorskim visinama općenito je povoljnija.
Polifenoli (antocijani, tanini, flavonoidi) presudni su za boju, strukturu i zdravstvena svojstva vina. Intenzivnije UV zračenje na visini stimulira biosintezu antocijana, pa grožđe s takvih položaja daje vina tamnije boje i izraženije strukture. Tanini se na višim položajima akumuliraju prije svega u kožici bobica, dok su u nizini prisutniji u sjemenkama, što rezultira mekšim i skladnijim okusom vina. Osim toga, povećane koncentracije flavonoida djeluju antioksidativno i pridonose dugovječnosti vina.
Aromatski profil vina snažno je povezan s nadmorskom visinom. Hladnije noći usporavaju gubitak hlapljivih spojeva i omogućuju složeniji razvoj aroma. Esteri i terpeni, odgovorni za voćne i cvjetne mirise, u većim su koncentracijama prisutni u vinima s viših položaja. Takva vina odlikuju se izraženom svježinom, intenzivnijim aromatskim spektrom i kompleksnošću. Kod nekih sorata (npr. Sauvignon bijeli) metoksipirazini mogu biti naglašeniji, što doprinosi karakterističnim biljnim notama. Dugotrajnije dozrijevanje bobica potiče i nastanak spojeva koji se povezuju s mineralnim ili začinskim aromama, dajući vinima dodatnu slojevitost.
Vina s viših nadmorskih visina tipično se odlikuju nižim udjelom alkohola, višim kiselinama, bogatijom bojom, izraženijim taninskim okvirom i kompleksnijim aromatskim profilom. Ovi parametri doprinose prepoznatljivosti vina, a ujedno su važni za očuvanje stila u uvjetima klimatskih promjena. Iako veće nadmorske visine doprinose smanjenju prinosa i povećavaju rizike od erozije tla te otežavaju primjenu mehanizacije u vinogradu, kvalitativne prednosti čine visinske vinograde važnom smjernicom budućeg razvoja vinogradarstva.
Jeste li znali?
Najviši vinograd na svijetu nalazi se na Tibetu, u okrugu Qushui, a loze rađaju na visini od 3.563 metra, dobivši titulu “supervisokog vinograda čiste zemlje” u Guinnessovoj knjizi rekorda.
Vinograd je u vlasništvu kompanije LVMH (Louis Vuitton – Moët Hennessy). Iz ovog vinograda dolazi vino Ao Yun, crveno vino napravljeno od sorti Cabernet Sauvignon i Cabernet Franc. Ono postiže visoke ocjene kritičara i košta oko 160-240 eura po boci.
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
