U mnogim je vinogorjima kontinentalne Hrvatske pepelnica grožđa (Erysiphe necator) do početka novog milenija bila značajno manji problem u zdravstvenoj zaštiti u odnosu na plamenjaču vinove loze (Plasmopara viticola). Od novog milenija pepelnica je jedina bolest koju moramo suzbijati u svim zaštitama vinograda od stadija vunastog pupa i pojave prvih listića do zadnjih aplikacija pred berbu, tj. potrebno je provesti sve kemijske (i biološke) mjere zaštite.

Uz globalne klimatske promjene, tome je najviše pogodovao novi način prezimljenja pepelnice. Ranije se ova bolest održavala tijekom mirovanja vegetacije u pupovima. Od početka novog milenija zimska plodišta (kleistoteciji) glavni su način prezimljenja pepelnice.

Zadnjih su dvadesetak godina istraživanja biologije, prognoze, određivanja optimalnih rokova i načina suzbijanja pepelnice grožđa u mnogim vinorodnim područjima svijeta izmijenila dotadašnji tradicionalan pristup kontroli ove opasne gljivične bolesti. Oslobađanje askospora iz prezimljujućih kleistotecija započinje već nakon pojave prvih listića krajem mjeseca travnja. Traje 35-40 dana, odnosno najintenzivnije je tijekom svibnja. Smatra se da nenadana i masovna pojava pepelnice na tek zametnutim bobicama nakon cvatnje potječe primarno od zaraza zimskim askosporama (tzv. “nova pepelnica vinove loze”).

Pepelnica grožđa prestaje biti samo bolest mediteranskog područja, već se brzo širi u sjevernija područja i veće nadmorske visine. Zbog toga se sve veća pozornost posvećuje usmjerenom suzbijanju pepelnice do početka cvatnje vinograda. Osim jačeg prezimljujućeg potencijala, širenje pepelnice iz zimskih plodišta započinje značajno ranije nego iz inficiranih pupova. Započinje već nakon pojave prvih listića vinove loze. Nove smjernice usmjerenog suzbijanja pepelnice preporučuju ovu bolest do početka cvatnje suzbijati barem 4 do 5 puta. Nakon cvatnje je potrebno provesti još 3-4 tretiranja!

Simptomi bolesti

Pepelnicu možemo vidjeti na svim zelenim dijelovima vinove loze: mladicama, viticama, listovima, peteljkama lista, cvatu, bobama i rozgvi. Pri ranoj zarazi iz pupova oboljeli su prvi listovi, a mladica je presvučena pepeljastom prevlakom. Plojka zaraženog lista se blago uvija prema licu, poprimajući oblik široko otvorenog lijevka. Na licu zaražene plojke nastaje sivo-bijela prevlaka. Štete od napada pepelnice na lišće u kontinentalnom dijelu naše zemlje su obično male. Vidimo ih na starijem lišću tek rano ujesen. Cvat može biti jače napadnut prije oplodnje, naročito na mladicama koje se razvijaju iz zaraženih pupova. Tipične promjene i najveće štete od pepelnice nastaju na bobama. Simptomi u obliku pepeljaste prevlake su vidljivi od zametanja do početka dozrijevanja ili promjene boje.

Za jakih zaraza bobe izgledaju kao posute pepelom. Rano zaraženim bobama puca epiderma i nastaju duboke pukotine do sjemenki, što je uz pepeljastu prevlaku karakteristična neželjena promjena. Na pepelnicom oboljelom grožđu, uz klimatske promjene zadnjeg desetljeća, naknadno se tijekom rujna jače razvija kisela trulež. U pravilu, prve simptome pepelnice vidimo na tek zametnutim bobicama krajem lipnja ili početkom srpnja. Ako se ne provode preventivne mjere već tijekom travnja i svibnja, tada se ova bolest tijekom srpnja epidemiološki brzo širi. Do početka kolovoza uništi više od 90 % slabije zaštićenog ili netretiranog grožđa. Meteorološki uvjeti kod kojih možemo očekivati pojavu pepelnice su temperature 20° do 28°C, vlažnost zraka 60-90 %, relativno manje sunca (oblačni, topli i sparni dani) te lagani vjetar.

Osim načina prezimljenja, “nova” se pepelnica odlikuje i relativno brzim razvojem otpornosti ili rezistentnosti na neke skupine fungicida. Početkom 1990-ih godina u našoj je zemlji laboratorijski dokazana rezistentnost pepelnice na organske fungicide (triazole). Praktična primjena dokazuje slabiju djelotvornost u sjevernim vinorodnim područjima i nekih drugih skupina djelatnih tvari (npr. pirimidini, strobilurini). Stoga je tijekom sezone potrebno redovito mijenjati različite skupine fungicida prilikom suzbijanja, odnosno provoditi tzv. “anti-rezistentni” način zaštite vinograda protiv pepelnice.

Preporuke za suzbijanje pepelnice

Na samom početku vegetacije vinograda preporučujemo povišene količine sumpora (5 kg/ha), što uz smanjeni volumen škropiva (200 lit./ha) daje pozitivan učinak na lozine grinje šiškarice (npr. primjena sumpora SC i/ili WG formulacije u količini 5 kg ili lit./ha u stadiju “vunastog pupa”) (ili koncentracija 2,5 %). Početkom ili u prvoj polovici svibnja za tzv. “proljetno čišćenje” vinograda od uzročnika pepelnice (Erysiphe) preporučujemo uključiti novije djelatne tvari.

Tablica 1. Novije preporuke tzv. “anti-rezistentnog” načina suzbijanja pepelnice grožđa (iskustva iz mikro-pokusa 2001.-2020., Međimursko vinogorje)

Grupa pripravaka (*)PripravciNapomena
Anorganski sumpor (5x) SC i WG sumporni fungicidi (npr. Brimflo, Chromosul, Cosavet, Thiovit …)Prednost u prvim i zadnjim aplikacijama
Organski meptil-dinokap (najviše 2x)Karathane Gold ECNe miješati sa sumporom
IBE (triazoli) (2-3x)Difcor, Domark, Folicur, Fond, Indar, Mystic, Systhane, Tebusha, Topas …Dodati sumpor ili meptil-dinokap
Spiroketalamini (1-2 x)Prosper SC, Spirox ECDodati sumpor ili meptil-dinokap
Strobilurini (1-2x)Cabrio Top, Stroby, Sugoby, Quadris, Universalis, Zato WGDodati sumpor ili meptil-dinokap
Kombinirani pripravci (2-3x)Collis, Dynali, Luna Experience, Nativo, Talendo extraU kritično vrijeme prije i nakon cvatnje
Nerazjašnjeni način djelovanja (1-2x)Cyflamid, Kusabi, Sercadis, Talendo, Vivando SCDodati sumpor ili meptil-dinokap
Mikrobiološki pripravci (6x)Sonata SCSkraćeni razmaci aplikacije (5-7 dana)
Ostale tvari u ekološkom uzgoju (6x)VitisanSkraćeni razmaci aplikacije (5-7 dana)
(*) u zagradi je uz kemijsku skupinu naveden najveći broj primjena pripravaka (broj primjena vrijedni za zajedno zbrojno svi pripravci iz jedne kemijske skupine)

Vinska sorta u pokusnim istraživanjima je moslavac bijeli (šipon), regionalnog značaja od koje se promovira županijska marka vina “Pušipel. Nasad je podignut 1990. godine na guste razmake sadnje 1,4 x 1,0 m (oko 7.000 trsa/ha). Uzgojni oblik je dvokraki, a vinograd je zatravljen. U mikropokusu tijekom navedenih godina provedeno je 6-7 usmjerenih aplikacija s prosječnim razmakom tretiranja od 13 dana, između kojih je prosječno zabilježeno 48,7 mm oborina. Sva tretiranja u poljskom mikropokusima su provedena nošenom leđnom prskalicom.

Pripravci u pokusu su korišteni u propisanoj koncentraciji. Na taj je način utrošak škropiva i količina ili doza (kg ili lit/ha) bila prilagođena razvojnom stadiju i volumenu lisne površine vinograda (m³/ha). U svim pokusnim godinama pojava i razvoj pepelnice na netretiranom grožđu bio je vrlo jako izražen. Svakako u nasadima i položajima gdje je ranijih sezona zabilježena pepelnica grožđa, u preventivne aplikacije prije početka cvatnje vinograda primijeniti novije djelatne tvari nerazjašnjenog načina djelovanja ili kombinirane fungicide. Dobro je kad je u svibanjskim mjerama preventivne zaštite barem jednom uključen meptil-dinokap. Također, jednom se radi proširenja spektra djelotvornosti na druge uzročnike bolesti mogu koristiti i djelatne tvari iz skupine strobilurina (u kombinaciji s manjom količinom sumpora ili meptil-dinokapa).

U zadnjim mjerama zaštite ponovno koristimo sumpor (uz propisanu karencu 35 dana za vinske sorte grožđa). Od specifičnih botriticida u vinogradima gdje se češće javlja pepelnica, prednost nakon cvatnje dajemo barem jednoj primjeni boskalida. Pored sive plijesni u kombinaciji sa sumporom vrlo djelotvorno suzbija pepelnicu grožđa.

Pritom je važno poštivati rokove tretiranja (prosječni razmaci 8-14 dana), mijenjati skupine fungicida prilagođenu razvoju vinove loze tijekom sezone i kvalitetno aplicirati škropivo na sve zelene organe vinove loze.

Prosječan izgled grožđa vinske sorte moslavac bijeli (šipon) na nezaštićenom trsju od uzročnika pepelnice (Erysiphe) u prvoj polovici srpnja (fotografija 1), početkom kolovoza (fotografija 2) i krajem mjeseca rujna (fotografija 3) (foto: M.Šubić)

Prethodni članakKoja jagoda je najukusnija?
Sljedeći članakKako se klasificira med?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.