Braća Antun i Krunoslav peti su naraštaj čuvene vinarske obitelji Sontacchi. Njihova priča doista zvuči poput bajke, pa ćemo ju i započeti upravo riječima koje su najčešća uvertira u bajke.
Jednom davno, daleke 1900. godine, obitelj Sontacchi je, preko mora i gora, iz Italije doselila u Slavoniju. Nakon što je bacio sidro u Kutjevu, Antunov i Krunoslavov šukundjed, Tomaso Sontacchi, zaposlio se kod baruna Turkovića kao vinogradar objekta Vinkomir. Od 1914. do 1932. godine bio je upravitelj čitavog, vinogradima i voćnjacima bogatog, gospodarstva Turković, koje je u to vrijeme bilo možda i najveće na području čitave istočne Europe. Time je na svojevrstan način ispisao prvu stranicu, danas već više od stoljeća duge, obiteljske, vinarske priče.
Prvo priznanje za vino iz 1936. godine
–Svoju ljubav prema vinarstvu i dobroj kapljici šukundjed Tomaso prenio je na svog sina, našeg pradjeda Antuna, a tradiciju su potom nastavili i Antunov sin Miroslav te unuk Hrvoje. Još i danas čuvamo prvo, obiteljsko priznanje za kvalitetu vina – pradjedovu diplomu iz 1936. g. Dobio ju je za najbolje proizvedeno vino u tadašnjoj Zadruzi vinara, u Kutjevu. Vino je prodavao u rinfuzi, pretakalo se iz buradi po zagrebačkim restoranima.
–Važnu ulogu u ovoj priči imao je i naš djed Miroslav koji je prije više od 40 godina posadio prve vinograde u Kutjevačkom vinogorju, na južnim obroncima Krndije. Upravo je on napunio i prvu bocu vina s etiketom. Vinograde koje je posadio naša je obitelj do danas sačuvala. Riječ je o najboljim položajima koji se nalaze na 250 do 350 metara nadmorske visine, kaže nam Krunoslav, koji je upravo sa svojim djedom i zakoračio u čaroban svijet vina.
Nakon što je diplomirao na Građevinskom fakultetu, vratio se u Slavoniju i zaposlio kao projektant. Ipak, svaki slobodan trenutak posvećuje obiteljskim vinogradima, vinima, ali i proučavanju starih metoda proizvodnje vina.
Ekosustav mora biti u ravnoteži
–Naša je filozofija da živi svijet unutar vinograda, tj. ekosustav vinograda, mora biti u ravnoteži. Tako smo od 2009. godine, kad sam se vratio u Slavoniju, u vinariji Sontacchi prešli na ekološku proizvodnju. No, iako je Kutjevačko vinogorje idealno upravo za proizvodnju ekoloških vina, pored naše, još se samo vinarija Enjingi, od ukupno 30-ak ovdašnjih vinarija, odlučila na taj korak. Situacija nije ništa bolja niti u ostatku naše zemlje. Naime, u Hrvatskoj ima samo oko 5 posto takvih vinarija. U Austriji je oko 20 posto eko-proizvođača vina, kaže Krunoslav.
Dodaje kako je vinarija Sontacchi danas i službeno certificirana. S berbom iz 2022. g. ima i eko znak koji trenutno nose tri vina. Riječ je o sortama koje dominiraju njihovim vinogradima – graševina, pinot crni i cabernet franc, a već iduće godine eko znak će, kako kaže, biti na pet vina iz njihove vinarije.
Kvaliteta iznad kvantitete
–Otkako smo prešli na punu eko-proizvodnju prinosi su manji. Sada godišnje proizvedemo do 12.000 litara vina, no zbog odležavanje naših sorti svi su nam kapaciteti popunjeni. U startu smo se odlučili da idemo na visoku kvalitetu vina, da punimo isključivo butelje te s crnim sortama idemo u duga odležavanja, od 3 do 4 godine. Tako trenutno u podrumu imamo tri kompletne berbe pinota crnog, a četvrta je u bocama, u prodaji, kaže naš sugovornik.
Njihova je prva, samostalna berba bila još u njegovim studentskim danima 2003. godine. Bila je to, prisjeća se, jako dobra godina, a njegovo prvo vino bilo je portugizac. Upravo je jedan portugizac iz 1994. i najstarije vino s etiketom koje čuvaju u svom vinskom podrumu. S ostalim članovima obitelji Krunoslav danas obrađuje 3 ha vlastitog nasada vinograda te 1 ha kooperacije. Na položajima Mitrovac, Venje i Hrnjevac, koji su idealni upravo za eko-proizvodnju, jer su južno osunčani, u padu su prema jugu. Tlo je dobro drenirano, uzgajaju uglavnom graševinu, pinot crni i cabernet franc, te u malim količinama i rajnski rizling, traminac, zweigelt i cabernet sauvignon.
–Vrlo toplo proljeće i vruće ljeto požurilo je ovogodišnju berbu. Ona je, prateći trend ranijih berbi, počela tri tjedna ranije nego inače. Gledano unatrag 20-ak godina, za neke sorte, počela je čak i mjesec i pol dana ranije. Zbog mraza, tuče i razdoblja suše, ovogodišnji urod smanjen je za 30 do 40 posto. Na sreću, loza se izvrsno prilagođava te je kvaliteta jako dobra. Grožđe je ubrano u savršenom stanju, a parametri koje smo analizirali u laboratoriju su izvrsni. Prve naznake što se tiče mošteva, odnosno mladih vina, govore da će berba 2024. biti jako kvalitetna, zaključuje mladi vinar.
Kitokret – magično vino koje je probilo led na tržištu SAD-a
Iz grožđa koje je tretirano samo ekološkim sredstvima, a dozrijeva na južno osunčanim obroncima Krndije koja omeđuje Zlatnu dolinu, na položaju Venje, nastaje i legendarni kutjevački “Kitokret“ – stara, vinska marka koja je danas postala zaštitni znak vinarije Sontacchi. Legenda, koja se desetljećima prenosila s koljena na koljeno, kaže da to crno vino ima magičan, blagotvoran utjecaj na zdravlje. Također ima i moćna, afrodizijačka svojstva.
Upravo je ta priča bila inspiracija za simboličnu, ‘nestašnu’ etiketu. Njezin je idejni začetnik Krunoslavov otac, Hrvoje Sontacci. On je već pomalo zaboravljeni Kitokret vratio u život počevši ga, sredinom 90-ih godina, puniti u boce. Vino, koje je po pričanju starih Kutjevčana pio jedan njihov markantni sugrađanin, postavši miljenikom žena, uskoro je osvojilo i nepca brojnih hrvatskih slavnih osoba, umjetnika i poduzetnika. Točio se Kitokret i na stolovima ministara i predsjednika. To vrhunsko, crno, suho vino prvo je, iz vinarije Sontacchi, probilo led i na američkom tržištu.
–Kutjevački ‘Kitokret’ nastaje od sorte cabernet franc, roditelja popularnih sorata cabernet sauvignon i merlota. Na putu nastanka tog vina ne koristimo sistemična sredstva, insekticide, herbicide, niti mineralno gnojivo. Mišljenja sam da vino proizvedeno na najprirodniji način najbolje oslikava karakter ovog vinogorja. Tako ‘Kitokret’ stoga proizvodimo tradicionalnom metodom potapanja klobuka u otvorenim kacama. To konkretno znači da ne radimo s pumpama, tzv. ‘overpumping’, nego starim, drvenim alatom potapamo klobuk nekoliko puta dnevno.
–Prilikom proizvodnje ne koristimo selekcionirane kvasce i hranu za kvasce, nego radimo s divljim autohtonim kvascima vinograda i podruma te je tako ovo vino dobiveno spontanom fermentacijom kvasaca. Nakon fermentacije, ‘Kitokret’ dozrijeva 24 mjeseca u drvenim bačvama od slavonskog hrasta, u našem podrumu, ispod Trga graševine u Kutjevu. Potom se puni u boce bez filtracije, pojašnjava Krunoslav, dodajući kako se, unatrag 5 do 6 godina, sve više dobrih, starih, zaboravljenih, tradicionalnih metoda ponovo vraća u život te polako, ali sigurno, postaju trend u vinarijama.
Narančasto vino Superslav
Uz ‘Kitokret’, tu je i narančasto vino ‘Superslav’, macerirano sa 7 bijelih sorti i proizvedeno s minimalnom uporabom sumpora. Pjenušac ‘Tomaso’ proizvodi se bez dodanog sumpora, jednom fermentacijom i ručnim degoržiranjem. Arhaična tehnologija proizvodnje temelji se na metodi predaka (Méthode ancestrale).
Nakon pomnog istraživanja drevnih metoda Krunoslav se, kako kaže, u praksi uvjerio da se sve može odraditi i bez korištenja enoloških sredstava, samo treba dobro poznavati mikrobiologiju vinograda, u smislu zaštite od bolesti, kao i mikrobiologiju vinifikacije, gdje je posebno važno proučiti na koji način djeluju kvasci i bakterije, ključne kod proizvodnje crnih vina.
Milijun investiran u modernizaciju
No, iako su u skladu sa svojom filozofijom ekološke proizvodnje zadržali sve prednosti tradicionalnih metoda u proizvodnji vina, Krunoslav i Antun, kao peta generacija ove vinarske obitelji, itekako prate i suvremene trendove te idu ukorak s vremenom. Unutar starih, gospodarskih zgrada u središtu Kutjeva, adaptirali su i potpuno modernizirali podrum kapaciteta 40.000 litara uz koji se nalazi i moderna kušaonica.
–Dio vinarije koji je moderno opremljen nalazi se u nekadašnjoj pradjedovoj štali, zidanoj od cigle koja je stara oko 100 godina. U modernizaciju vinskog podruma uložili smo oko milijun kuna. Od toga jednu polovinu čine vlastita sredstva, a drugu sredstva koja smo povlačili. Kako smo počeli u vrijeme kad još nije bilo konzultantskih kuća, sve projekte smo pisali te ih i dalje pišemo sami i svake godine apliciramo za sredstva. To se pokazalo kao jako dobar potez, vrijedan vremena i truda. Do sada smo iskoristili tri vinske omotnice, vrijednosti 10.000 do 20.000 eura. Koristili smo i sredstva iz pretpristupnih fondova za opremu, što je oko 300 tisuća kuna.
–Uz vinariju imamo i sobe za smještaj, Wellness s bazenom i saunama te mali bistro i kafić koji posluje još od 1997. te danas možemo reći da je naša vinsko-poduzetnička priča potpuno zaokružena. U tome su nam pomogla i sredstva Ministarstva turizma koja smo koristili za izgradnju bazena i saune, kaže Krunoslav.
Njihova vina piju se i u SAD-u
Ponosno ističe kako u obiteljskom smještaju, uz vlastita vina, poslužuju i domaće, sezonske, prehrambene proizvode s okolnih OPG-ova, ali i sireve, kulen, suhomesnate proizvode, što je za goste iz drugih zemalja, a posebno one iz velikih gradova, prava rapsodija okusa i praznik za nepca. No, osim na njihovom gospodarstvu, vina iz vinarije Sontacchi, piju se i u Istri, Dalmaciji, Zagrebu. Počela su se točiti i izvan granica Hrvatske, od Litve, Finske, Italije, Njemačke i Nizozemske pa do SAD-a. Upravo tamo je ove godine otputovala prva paleta vina iz ove obiteljske vinarije u kojoj se nalazi i najveća, kamena, vinska boca na svijetu, visoka više od 6 metara u čijoj se unutrašnjosti vješto skrila pušnica i kraj koje su snimljeni brojni selfiji. Interes za Kutjevo kao turističku destinaciju je, kaže naš sugovornik, velik te i dalje raste.
Važan projekt za vinski turizam
–U svijetu je, u vinarskim krugovima, dobro poznato da je tradicija kutjevačkih vina duga jednako kao i glasovitih francuskih. Upravo se u Kutjevu nalazi i najstariji vinski podrum u ovom dijelu Europe u kojem je proizvodnja vina počela davne 1232. godine te i danas traje. Kutjevo se stoga nalazi na ruti putovanja ljubitelja vina iz cijelog svijeta koji ovdje doista uživaju jer pješice mogu obići vrhunske vinarije. Scena orijentirana ka vinskom turizmu iz godine u godinu jača.
–U daljnjem će razvoju vinskog turizma ovog kraja ključnu ulogu imati ‘Kuća graševine’. Taj projekt, težak 25 milijuna eura, iza kojeg stoje Grad Kutjevo, u suradnji s udrugom ‘Kutjevački vinari’. Na jednom će mjestu objediniti brojne, zanimljive sadržaje, od muzeja, kušaonice, suvenirnice i restorana pa do prostora za multimedijalne sadržaje, kaže Krunoslav. Dodaje da se čeka još samo građevinska dozvola, kako bi se krenulo u realizaciju tog, za kutjevački kraj i vinare, važnog projekta