Lijepo kasnojesensko vrijeme utjecalo je na rani završetak mnogih poljoprivrednih poslova te se stvorilo slobodno vrijeme za druge poslove i aktivnosti, pa su tako i mnogi žganičari (rakijaši) započeli žgajarenje (pečenje) pripravaka koje su spremili tijekom kasnog ljeta ili jeseni.
Gotovo u svakom selu gornjeg Međimurja dimi se iz žgajarnica, a ima i onih koji žgajaru obavljaju vani na zraku pod vedrim nebom i suncem, a mi smo se zaustavili u Donjem Koncovčaku kod Franje Vrhara, člana Udruge Međimurska žganica TEPKA iz Selnice, koji je ovaj lijepi posao obavljao vani na toplom vremenu.
Provjerena kombinacija
Već na samom našem dočeku pitao je što mirišemo u zraku, a ma kakvi jesmo, u žganicu se razumijemo, rekosmo kako mirišemo kadulju, lavandu i još nekakve trave i biljke.
–Je, zažgajario sam dva kotla i sada pripremam treći, pak možete svjedočiti kakve trave stavljam u kotao, a sve sam ih osobno ubrao i posušio. Premda neke nisu baš izvorno međimurske, poput lavande, no one su ovdje udomaćene pred desetak godina i sada se može reći da su domaće međimurske, rekao je Franjo, a onda počeo stavljati trave u uredan kotao, a nas ponudio mladom travaricom.
Gledamo i bilježimo što Franjo Vrhar stavlja u kotao: 15 pušleka suhe mente, 5 pušli sušene kadulje, 10 pušli suhog pelina, 1 pušlek osušene majčine dušice. Pušel lavande i 15 kitica komorača. Zatim, 5 kitica netom ubrane lavande, svježe mente 2 kitice i 5 kitica svježeg ružmarina.
–To je provjerena kombinacija, a svježe ubrane stavljaju se upravo zbog toga da žganici podare svježinu i ne stavlja ih se puno. I sada na sve to nalijemo 35 litara plaviša od vina ili grožđa, dobro zadihtamo i zakurimo, jer ja imam plinski plamenik, nabrojao je Vrhar i žgajara je počela. Strpljivo i pod budnim okom započeo je proces stvaranja međimurske travarice.
Travarice su prava okrijepa
Za slaba dva sata iz kotla je počeo teći ficko, zatim žganica i na kraju plaviš. Sve skupa trajalo je 4,5 sati, grunt je mirisao po travama, ali i travarici. I dobio je Franjo Vrhar 19 litara savršene, domaće, međimurske travarice s 42 % alkohola. Trave ne daju snažnije alkohole te se stoga i žganica travarica smatra lijekom i pravom okrijepom. Prava promocija trebala je biti na 6. FICKO festivalu 29. lipnja 2024. godine u Domu kulture u Selnici, ali nije se izdržalo. Naime udruga je početkom prosinca u Društvenom domu u Donjem Koncovčaku pripremila i održala Čajanku, starinski običaj ovog dijela Hrvatske koji okuplja ljudi koji kušaju žganicu (rakiju) dodavajući je u vreli lipov čaj s malo sladora (šećera).
Savršenstvo okusa i mirisa, pak Vrhar nije odolio, a da ne ponudi na degustaciju svoju travaricu, a ona je učinila svoje. Oduševila je cijeli skup, a osim domaćih ljudi, tu su bili gosti iz Rijeke, Podravine, ali i Francuske i Austrije i svi su pitali za recept i kupili po primjerak ove međimurske travarice koja će zorenjem postati još bolja. A to se očekuje i od Čajanka čije održavanje je zainteresiralo prvog čovjeka Turističke zajednice Mura – Međimurske gorice, dr. Zorana Turka i Ervina Vičevića, načelnika Općine Selnica koji su izrazili želju da se žganici i Čajanki dade više prostora i sredstava za njihova mjesta na tržištu i turističkoj ponudi u Međimurskoj županiji.
