Budući da se prema svim dostupnim podacima ne uzgaja nigdje više u svijetu, viška Vugava smatra se hrvatskom autohtonom sortom. Rasprostranjena je na otoku Visu, a u manjoj mjeri na susjednim otocima i priobalju.
Vugava se na Visu uzgaja odavna, a mnogi je dovode u vezu i s prvim spomenom naših vina u dokumentu Gozba učenjaka, grčkog povjesničara i zemljopisca Agatharida. To bi značilo da je donesena tijekom grčke kolonizacije Jadrana od IV. do VI. stoljeća prije naše ere, ili da je nastala za njihove vladavine. Nekada su je uzgajali na komiškim terasama, i to u vinogradima posađenima na nezahvalnom terenu na kojem je bilo teško raditi pa ih je zato danas sve manje. Inače su zbog povoljnih klimatskih uvjeta cijela srednja i južna Dalmacija pogodne za uzgoj ove bijele vinske sorte grožđa.
Sorta kod koje je fokus uvijek bio na kvaliteti
Mnogi vugavu smatraju jednom od najboljih bijelih sorti iz naših krajeva, a u dobrom je društvu s maraštinom, grkom, pošipom i malvasijom dubrovačkom. Inače se vugava nikada nije upotrebljavala za masovnu proizvodnju vina, nego je fokus bio samo na kvaliteti. Vino koje od nje nastaje jačeg je karaktera, niskih kiselina, ali puno šećera. Vina koja se proizvode od vugave zlatnožute su boje, pitka, svježa i mirisna, s okusom koji podsjeća na prezrelo voće. Zato što rano dozrijeva na dalmatinskim vrućinama, često ima visoki postotak alkohola, a ranije dozrijevanje uzrokovano velikom količinom sunca najčešće prati i visoka koncentracija šećera, koja je vugavu činila jednom od vinskih sorti koje su se upotrebljavale i za proizvodnju prošeka, slatkog i jakog desertnog vina koje se konzumiralo u posebnim prilikama.
Suha vina od vugave poslužuju se na temperaturi od 10 Celzijevih stupnjeva, izvrsno se slažu s jelima kao što su lignje, škampi, školjke na buzaru, bijela riba ili pak odrezak od lososa, dok u obliku prošeka može poslužiti kao aperitiv ili pratnja suhim kolačima i aromatičnim tvrdim sirevima. Autori Zelene knjige Hrvatske autohtone sorte vinove loze opisuju vugavu, bugavu, ugavu ili viškulju, kao kvalitativni potencijal sorte.
Foto: Edi Maletić
Izvor: Gospodarski kalendar
