Premda je na vinovoj lozi poznato osamdesetak različitih uzročnika bolesti, pri godišnjem programu zaštite najviše pažnje posvećujemo suzbijanju dvije ekonomski najznačajnije: plamenjače (Plasmopara viticola) i pepelnice (Erysiphe necator).
Količine i raspored oborina uz pripadajuće temperature i vlažnost zraka od presudne su važnosti na pojavu i razvoj uzročnika bolesti u vinogradima, a štetnost plamenjače i pepelnice u prosječnim je sezonama različito naglašena u našim kontinentalnim i primorskim vinorodnim (pod)regijama.
Tablica 1. Pojava i značaj uzročnika bolesti vinove loze u poljskom mikro-pokusu (Vučetinec) na netretiranom trsju sorte Moslavac bijeli (Šipon) tijekom 2021. godine
Uzročnik bolesti Datum prve pojave Zaraženi organi Štetnost Siva plijesan (Botrytis) 30.5. 2021. samo lišće Ne Plamenjača (Plasmopara) 11.6. 2021. samo lišće Ne Crna pjegavost (Phomopsis) 26.6. 2021. lišće i mladice Ne Pepelnica (Erysiphe) 10.7. 2021. grožđe Da Crna trulež (Guignardia) 24.7. 2021. lišće i grožđe Da
U godinama 2018., 2019. i 2020. plamenjača ili peronospora (Plasmopara) je uništila do sredine mjeseca srpnja većinu nezaštićenog grožđa (u pokusnoj sorti Moslavac bijeli ili Šipon). Jednako je dominantna u drugoj polovici srpnja i tijekom kolovoza bila pepelnica (Erysiphe). Naknadno je do kraja mjeseca rujna pepelnicom zaraženo grožđe uništila kisela trulež (Acetobacter). Premda smo protekle 2021. godine prve znakove plamenjače ili peronospore (Plasmopara) na lišću vinove loze primijetili krajem prve dekade mjeseca lipnja o.g., nakon više sezona na nezaštićenom grožđu tijekom srpnja nismo uopće zabilježili pojavu i razvoj ove bolesti.
Razlog tome su neobični meteorološki uvjeti: neobično prohladno i vlažno proljeće (svibanj). Nakon njega je uslijedio vrlo vrući i suhi početak ljeta (lipanj). Stoga smo ekonomski značajne štete na grožđu u 2021. sezoni do kraja mjeseca kolovoza zabilježili od pepelnice (Erysiphe) i crne truleži (Guignardia). Prvi puta u najsjevernijoj kontinentalnoj vinorodnoj regiji zabilježene su veće štete na netretiranom grožđu od crne truleži u odnosu na plamenjaču.
Stručnoj javnosti i vinogradarima crna trulež je rjeđe poznata bolest koja je između dva svjetska rata opisana u okolici Splita i na otoku Krku. U novije vrijeme je zabilježena tek sporadična pojava i štetnost u okolici Rijeke i na kvarnerskim otocima. Značajna odstupanja višegodišnjih prosjeka temperature i oborina, uz izostanak preventivnih mjera zaštite u vrijeme primarnih zaraza do početka cvatnje vinograda, razlog su širenja crne truleži iz primorskih u kontinentalne hrvatske vinorodne regije.
Tablica 2. Utjecaj važnijih meteoroloških uvjeta na patogenezu crne truleži (Guignardia) u Međimurskom vinogorju tijekom 2021. godine
Razdoblje Temperatura Oborine Vlažnost zraka Vlaženje *Zaraza Guignardia travanj 8,67°C 47,8 mm 67,38 % 7.315 min – svibanj 13,57°C 122,2 mm 75,44 % 12.030 min 5 lipanj 22,21°C 8,2 mm 62,05 % 2.000 min 9 srpanj 22,71°C 75,0 mm 68,95 % 4.370 min 12 kolovoz 19,59°C 134,6 mm 79,30 % 10.485 min 21
Ekonomski značaj i raširenost crne truleži vinove loze
U nekim područjima Europe, Južne Amerike i sjeverno-istočnog dijela Sjedinjenih Država crnu trulež ubrajamo u ekonomski značajnije bolesti vinove loze. Poznata je još od 1804. godine na području Sjedinjenih Država (Kentucky). Već 1886. su zabilježene štete u rasponu 5-80 %, što ovisi o vremenskim uvjetima, osjetljivosti sorata i izvoru zaraze.
Smatra se da je u Europu unesena 1885. godine. Tad naknadno u nekim područjima Francuske uzrokuje ozbiljne štete, dok je u primorskom dijelu naše zemlje najviše stradala stara sorta Jarbola. Neželjene promjene grožđa smo 2019. i 2020. pronalazili na regionalnoj sorti Moslavac bijeli, a 2021. i vrlo jaku pojavu na vinskoj sorti Graševina, uglavnom u nasadima gdje do početka i nakon cvatnje vlasnici ne provode redovite preventivne mjere zaštite.
Simptomi crne truleži u vinogradima
Skriveno razdoblje razvoja ove bolesti (inkubacija) nakon primarnih zaraza traje relativno dugo (do 20-ak dana). Prve neželjene promjene u obliku truleži bobica primijetili smo sredinom zadnje dekade mjeseca srpnja. Simptomi crne truleži (Guignardia) i plamenjače (Plasmopara) na grožđu u prvoj polovici mjeseca srpnja naizgled su slični. Međutim, znakovi bolesti na lišću se pritom jako razlikuju.
Na lišću loze od crne truleži nastaju nepravilne pjega veličine 1-5 mm u promjeru. Po jednoj plojci ih može biti više desetaka. Od takvog se napada može osušiti cijeli list. Lisne pjege su svjetlo-smeđe boje, obrubljene tamnim rubom, a unutar pjega se razvijaju crne kuglice (piknidi – plodišta uzročnika bolesti). Ipak, ova bolest je najštetnija na bobama.
U početku zaraze obično su napadnute samo pojedine bobe na grozdu. U povoljnim uvjetima zaraza se proširi na cijeli grozd. Kod ranog napada bobe smežuraju i poprime smeđu boju. Kod zaraze starijih boba prvo nastaju žućkasto-smeđe fleke koje podsjećaju na palež od sunca i visokih temperatura. Bobe se naknadno osuše, smežuraju i dobivaju tamno-plavu ili tamno-ljubičastu boju.
Epidemiološki razvoj crne truleži
Uzročnik bolesti se održava tijekom zime u mumificiranim bobama na površini tla ili trulim grozdovima na trsju. Zimske spore (askospore) se oslobađaju rano u proljeće za kišnih dana (>0,3 mm) tijekom 4-5 tjedana. Zaraze su moguće u širokom rasponu temperatura 10-32°C, uz zadržavanje vlage na biljkama u trajanju 6-24 sata. Skriveno razdoblje (inkubacija) nakon prvih (primarnih zaraza) traje 16-20 dana. Obično se prvi simptomi pojave na najdonjim listovima. Ubrzo se u pjegama razviju plodišta (crne točkice – piknidi), koja su odgovorna za sekundarne ili naknadne infekcije tijekom vegetacije.
Za sekundarne zaraze dnevno treba >3 mm kiše, uz optimalne temperature 15-20°C. Crna trulež u proljeće ranije započinje svojim razvojem u usporedbi s plamenjačom i ne zahtijeva obilnije dnevne oborine. Pritom traži duže zadržavanje vlage na osjetljivom lisnom tkivu. Pri tome se bitno razlikuje od epidemioloških uvjeta prikladnih razvoju pepelnice (Erysiphe). Sekundarne zaraze nastaju nakon pojave prvih simptoma bolesti, a tijekom 2021. pogodovalo im je kišno vrijeme tijekom srpnja i kolovoza.
Tablica 3. Meteorološki uvjeti bitni za primarni i epidemiološki razvoj crne truleži bobica u usporedbi s dvije najčešće bolesti vinove loze (plamenjačom i pepelnicom)
Uzročnik bolesti Uvjeti razvoja Crna trulež (Guignardia) Proljetne ne previše obilne kiše (>0,3-3 mm) i temperature 10-32°C. Uz optimalne vrijednosti 18,5-26,4°C zadržavanje vlage na osjetljivom tkivu barem 6-8 sati. Inkubacija nakon primarnih zaraza 16-20 dana. Plamenjača (Plasmopara) Vlažnost tla, zraka i biljke (kiša), zadržavanje vlage na biljkama barem 6 sati, toplije noći (>13°C) uz povišenu vlažnost zraka (95-100 %), dnevno barem 10 mm proljetnih kiša, optimalna temperatura 18-22°C (10-30°C), jutarnje ljetne rose pri 20°C u trajanju barem 3-4 sata! Pepelnica (Erysiphe) Toplina i sparina (optimalne temperature 20-27°C uz vlažnost zraka 60-100 %), lagani vjetar i difuzno svjetlo. Pepelnici ne pogoduju učestale i obilne oborine.
Mjere zaštite – ne kasnite!
Prilikom zimske rezidbe potrebno je ukloniti zaostalo trulo grožđe na trsju iz prethodne sezone, jer predstavlja osnovni izvor zaraze. Na osjetljivim sortama vinove loze najučinkovitije mjere zaštite dobivene su preventivnom primjenom fungicida. Već u vrijeme pojava prvih listića (stadij E) započinjemo aplikacijom učinkovitih pripravaka, ako očekujemo vremenske uvjete optimalne za primarne zaraze.
U našoj su zemlji za suzbijanje crne truleži bobica registrirani neki bakarni fungicidi (npr. Airone SC, Bordoška juha Caffaro WP, Champion, Cuprablau-Z, Neoram), zatim neki površinski organski pripravci iz skupine ditiokarbamata i ftalimida (metiram, kaptan)(npr. u pripravcima Polyram, Captan WP 50, Kastor), te neki triazoli (npr. difenkonazol) (npr. u pripravcima Dynali i Difkor EC). U novije su vrijeme iz skupine strobilurina radi suzbijanja crne truleži boba u našoj zemlji registrirani neki pripravci na osnovi krezoksim-metila (npr. Sugoby i Quimera)
Ukupno je registrirano 13 fungicida za suzbijanje crne truleži grožđa. Međutim, broj pripravaka koje možemo u tu svrhu koristiti je značajno veći. Naime, premda nisu registrirani za suzbijanje crne truleži bobica u našoj zemlji, dobru zaštitu daju i brojni kombinirani fungicidi dopušteni protiv pepelnice i plamenjače vinove loze. Oni sadrže prethodno navedene djelatne tvari ili spomenute skupine fungicida.
Tablica 4. Neke djelatne tvari (i pripravci) za suzbijanje plamenjače ili peronospore (Plasmopara) (lijevo) i pepelnice (Erysiphe) (desno) vinove loze koji rezultatima pokusa u Međimurju (2019., 2020. i 2021.) nisu bili učinkoviti na crnu trulež grožđa (Guignardia):
Djelatne tvari (pripravci) (Plasmopara) Djelatne tvari (pripravci) (Erysiphe) amisulbrom (Leimay SC), ciazofamid (Mildicut SC), fosetil-Al (Alfil WG), dimetomorf & ametoktradin (Orvego SC), kalijevi fosfonati (Savial Forte SL), mandipropamid & zoksamid (Ampexio WG) ciflufenamid (Cyflamid EW), metrafenon (Vivando), kalijev hidrogenkarbonat (Armicarb, Vitisan), piriofenon (Kusabi SC), prokinazid (Talendo EC), spiroksamin (Spirox, Prosper EC)
Također, u narednim sezonama tijekom zaštite vinograda od primarnih zaraza prije cvatnje treba izbjegavati korištenje mješavine (“tank-mix”) pripravaka; oni su djelotvorni protiv plamenjače ili peronospore (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe). Istovremeno, njihove djelatne tvari u poljskim pokusima su pokazale nedovoljnu djelotvornost na crnu trulež grožđa (Guignardia).
Prvi puta u 2021. sezoni zabilježili smo u Međimurskom vinogorju jaču pojavu crne truleži od uzročnika plamenjače ili peronospore. Na fotografijama s lijeva na desno je prosječan izgled srednje, jače i vrlo jake zaraze grožđa uzročnikom crne truleži (Guignardia bidweli) krajem kolovoza 2021. godine (foto: M.Šubić)
