Voditelj vinarstva Podruma Štrigova u međimurskoj Štrigovi Karlo Kramar smatra kako su izborne i kasne berbe nestale zbog preskupe proizvodnje te stoga što redovne berbe daju visokokvalitetna vina.
Uspostavom nove, moderne, nezavisne i proeuropske Hrvatske, početkom devedesetih godina minulog stoljeća, u Međimurju se počeo uspostavljati isto tako moderan i proeuropski način sadnje, uzgoja i sortimenta vinskih trsova, kao i način prerade grožđa, u početku stolnih, solidnih, a u nastavku kvalitetnih, visokokvalitetnih i vrhunskih vina. Jednako tako počeo je stasati novi naraštaj vinogradara i vinara od kojih su većina to postali zbog složenosti na tržištu rada. Ono se poremetilo nastankom neovisnih država Hrvatske i Slovenija. Međimurje i Prekmurje te Prlekija osobito su bili povezani radnom snagom u tada uspješnom dijelu bivše države.
Brže i snažnije od očekivanog međimurski vinogradari u ono vrijeme predvođeni vinogradarima, kasnije legendama, Franjom Lebarom, Martinom Jakopićem, Ivanom Kralovčecom, prof. Franjom Lovrecom, Augustinom Bobnjarom, te podrškom i agitacijom ondašnjeg saborskog zastupnika, a potom i potpredsjednika Hrvatskog državnog Sabora Baltazara Bolte Jalšovca, odabrali su prave sorte trsova, način obrade i vrlo brzo dobili, onda se to zvalo geografsko podrijetlo. Njihov rad su pratili i uskoro stasali u vrsne vinogradare i vinare Bojan Štampar, Zvonko Belović, Boris Novak, Rajko Cmrečnjak, Vladimir Kocijan, Zdravko Dvanajščak, Vladimir Horvat, Dejan Jambrović, Alojz Novak, te Agromeđimurje-Podrum Štrigovai drugi.
Ledene, izborne i kasne berbe bile su ponos vinogradara
Međimurski vinogradari i vinari revno su radili u svojim vinogradima i podrumima. Ali, i organizirali te pratili stručna predavanja vodećih agronoma i enologa, upijali znanja, spajajući ih s osobnim iskustvima u zajedničku cjelinu. To je rezultiralo brzim spremanjem vina u litrene staklenke, a kasnije u butelje i prigodne bočice za vina koja se toče u zrakoplovima i na brodovima. Tako je ranih devedesetih, dok je veliki dio Hrvatske vodio oslobodilački rat, točnije 1992. godine vinogradar, vinar i publicist Stjepan Matanović, u Svetom Urbanu stvorio ili imao prvu ledenu berbu sorte traminac, što je bila prva takva berba u Hrvatskoj, ali i u ovom dijelu Europe.
Već iduće godine Matanović je imao jagodičnu (bobice) berbu iz kojeg je nastalo vrhunsko slatko vino s 11,9 posto alkohola i prvi puta stavljenu u staklenu bocu od 375 mililitara. Kasnije je još nekoliko vinogradara i vinara imalo ledene berbe, kao i kasne te izborne. One su označavale status i ponos vinskih kuća. Ipak, u posljednje vrijeme primjetno je kako se o izbornim, kanim i ledenim berbama u Međimurju ne govori i ako izuzmemo pred nekoliko godina ubranu kasnu graševinu Roberta Horvata, drugih berbi nije bilo, pa čak i u Podrumu Štrigova koji posjeduje zavidnu vinoteku i police prepunih arhivskih vina iz vremena kad su podrumom upravljali Viktor Belović, Adrijan Horvat i Mihael Frančić.
Klimatske promjene i nedostatak radne snage
Posjetili smo Podrum Štrigova koji je danas najveći u Međimurju i koji ima nove vlasnike, koji stvaraju visoko kvalitetna i vrhunska vina s priznanjima Decantera i drugih ocjenjivački izložbi i sajmova sa samo jednim pitanjem: Što se to događa u vinogradima i podrumima da nema novih vina izbornih, kasni i ledenih berbi?
Odgovor nam je dao Karlo Kramar, voditelj podrumarstva:
– Odgovor je vrlo jednostavan. Svjedočimo velikim promjenama i temperaturama zraka i drugih okolnosti u prirodi, pa tako i u vinogradima. Više ne postoji termin u kojem će se obaviti koja berba, pa tako imamo iz godine u godinu razlike po tri tjedna i više u vremenu dozrijevanja i berbe. Za imati izbornu i kasnu berbu potrebno je mnogo toga, a ledena je vjerojatno ostala u povijesti, jer već više od desetak godina nema nekoliko uzastopnih dana s većim minusima u zraku. Isto tako nema radne snage, a izbornu berbu ne mogu obaviti strojevi nego samo ljudske ruke.
–Danas bi kasna ili izborna berba bila preskupa za proizvođača i za kupca. No, promjenama vremenskih uvjeta mi dobivamo novu, visoku kvalitetu vina, pa se tako niti ne primjećuje, ili gotovo se ne primjećuje nedostatak izbornih berbi. Ukratko, teško da ćemo se više ikada, premda se veli „nikada ne reci nikada“ baviti izbornim berbama jer one jednostavno odlaze u povijest, a na sceni su vrhunski traminci, chardonayi, sauvignoni i pušipeli koji potrošaču pružaju svu ugodu.
Nije se teško, ali niti lako složiti s Kramarom, jer vrijeme se mijenja, no prejednostavno se međimursko vinogradarstvo odriče kasnih i izbornih berbi, dok za ledene vjerojatno neće više postojati uvjeti. Istina, danas su vina vrlo dobra, pitka i kvalitetna, ali izborne i kasne berbe su savršenost.
Foto: Stjepan Mesarić
