Glavna rezidba vinove loze provodi se zimi, u zrelo, no da bi se dodatno uspostavila ravnoteža između rasta i rodnosti trsa provodi se rezidba u zeleno, odnosno rezidba tijekom vegetacije.
Rezidba u zeleno ili zelena rezidba podrazumijeva sve radove koji se izvode na zelenim mladicama, cvatu, listovima i zelenom grožđu u vegetaciji. Njome se uklanjaju prekobrojne mladice, olakšavaju se cvatnja i oplodnja, pospješuje se zrioba grožđa, osigurava osvijetljenost i prozračnost loze te se stvaraju uvjeti za lakše provođenje zaštite vinove loze. U Hrvatskoj, kao i u drugim vinogradarskim zemljama, zelena rezidba vinove loze obuhvaća sljedeće mjere: osljepljivanje pupova, plijevljenje (odstranjivanje suvišnih mladica), zalamanje zaperaka, pinciranje (zakidanje vrhova mladica), prstenovanje, prorjeđivanje grozdova i bobica, vršikanje (rezanje vrhova mladica), defolijacija (djelomično uklanjanje listova). Ove mjere se primjenjuju ovisno o sorti, klimatskim uvjetima, načinu uzgoja i ciljevima proizvodnje (vino, stolno grožđe, klonska selekcija itd.).
Osljepljivanje (prorjeđivanje) pupova
Prorjeđivanje pupova vinove loze (ili osljepljivanje pupova) je precizan i specifičan zahvat. Provodi se prije nego što pupovi potjeraju, a ima za cilj regulirati broj mladica koje će se razviti na trsu. Ova mjera se često miješa s plijevljenjem, ali za razliku od plijevljenja koje se provodi nakon kretanja vegetacije (kad su mladice već izbile), prorjeđivanje pupova provodi se dok su pupovi još u stanju mirovanja. Svrha prorjeđivanja pupova je sprječavanje prekomjernog broja mladica, omogućavanje pravilnog formiranja uzgojnog oblika, smanjenje ručnog rada u vegetaciji (manje plijevljenja mladica), bolja prozračnost i osunčanost trsa, smanjenje bujnosti trsa, poboljšanje kvalitete grožđa kroz bolju raspodjelu hraniva.
Provodi se radi lakšeg formiranja uzgojnog oblika, no sigurnije je plijeviti mladice nego osljepljivati pupove. To je jer se ne može sa sigurnošću znati koji pup će razviti mladicu, a koji neće. Međutim, odstranjivanje pupova uspješno se primjenjuje kod mladih trsova u fazi formiranja tako da se uklone nepotrebni, tek aktivirani pupovi na mjestima gdje nije potreban razvoj mladica radi boljeg razvoja ostavljenih pupova.
Plijevljenje mladica
Plijevljenje mladica je odstranjivanje mladica koje su suvišne ili nisu rodne. Plijevljenjem se odstranjuju mladice na starom drvu (panju – stablu, krakovima i ograncima) i nerodne mladice koje se razvijaju iz zimskih pupova na rodnom drvetu. Početkom vegetacije, istovremeno s razvojem mladica, iz zimskih pupova na jednogodišnjem drvetu razvijaju se i mladice iz spavajućih pupova na starom drvetu. Njihov broj može biti vrlo velik, što ovisi o bujnosti sorte i od uvjeta tijekom vegetacije, naročito o količini vlage i gnojidbi. Mladice koje su krenule iz starog drveta plijeve se obično u dva navrata. Prvi puta se taj zahvat obavlja kad dostignu dužinu oko 15 cm. Drugi puta se obavlja istovremeno s vezanjem (podmetanjem pod žicu) ili pinciranjem rodnih mladica. Plijevljenje je najbolje obaviti kad su mladice zeljaste u što kraćem roku.
Pinciranje mladica
Pinciranje mladica izvodi se na način da se režu vrhovi mladica s gornjim listovima, a provodi se da bi se privremeno prekinuo bujni rast mladica s ciljem stvaranja što povoljnijih uvjeta za cvatnju, oplodnju i naposljetku rast i razvoj grozdova. Pincirati se može prije i poslije cvatnje.
Ovo je naročito značajna mjera kod sorata sklonih osipanju, jer se prekidanjem rasta mladice u dužinu, hraniva usmjeravaju prema cvatovima. Tako su asimilati i biogeni elementi, prije svega fosfor i bor, na raspolaganju cvatovima u većoj količini u vrijeme cvatnje i oplodnje. Ovom se mjerom kod osjetljivih sorata mogu značajno povećati prinosi, posebice u godinama s lošijim klimatskim uvjetima.
Pinciranje se obavlja 10 do 20 dana prije cvatnje, a ovisno o broju ostavljenih listova iznad zadnjeg grozda može biti oštro (svega 1 do 2 lista), umjereno (3 do 4) i blago (više od 5 listova). Time se može povećati prirod od 10 do 30 %, bez značajnijeg utjecaja na kakvoću (škrlet, moslavac, dišeća ranina, malvazija i dr.). Kasnije pinciranje ima manji učinak, a opravdano je kod nekih vrlo ranih stolnih sorata (npr. čabski biser). Time će se potaknuti da se one povećaju. Kod pinciranja treba znati da se smiju pincirati samo rodne mladice na lucnju. Pincirati se može rukom, oštrim nožem ili škarama. Važno je da alat bude čist i oštar kako se ne bi oštetila loza.
Zalamanje zaperaka
U pazušcu listova mladice zajedno sa zimskim pupom razvijaju se iz zaperkovih (ljetnih) pupova mladice drugog reda tzv. zaperci. Razvoj zaperaka ovisi o bujnosti sorte, plodnosti tla, gnojidbi, opskrbi vodom, načinu uzgoja i reza.
Zaperci se jače razvijaju kod slabije razvijenih uzgojnih oblika i kratke rezidbe, dok je kod visokih uzgojnih oblika i duge rezidbe njihov razvoj slabiji. Zaperci se osobito jako razvijaju ako je primijenjeno oštro pinciranje mladica. Posebno je to na mladicama koje rastu uspravno bliže glavnoj osi čokota. Ako je vinova loza previše bujna zbog prekomjerne ishrane, osobito dušičnim gnojivima, raste više zaperaka. Ako ih ima previše, stvaraju zasjenu i otežavaju provjetravanje što povećava rizik od bolesti (npr. peronospora, pepelnica). Ako u vinogradu nije provedeno pinciranje mladica, prvo zalamanje zaperaka potrebno je provesti prije cvatnje. Ako je pinciranje provedeno, tada se zalamanje provodi odmah nakon cvatnje. Broj i vrijeme ostalih zalamanja ovisi o bujnosti vegetacije.
Najvažnije je da na vrijeme uklonimo zaperke u zoni grozda tako da su uvjeti cvatnje i oplodnje što povoljniji. Oni zaperci koji se javljaju u donjem dijelu mladice, dakle u zoni gdje se nalazi grožđe, a koji se prvi razvijaju, uklanjaju se iz osnove jer u tom razdoblju još uvijek imamo dosta mladog lišća na glavnoj mladici, dakle mladica još raste, na njihovim vrhovima se formira mlado lišće koje je fotosintetski aktivno. One zaperke koji se nalaze na sredini i pri vrhu mladica, dakle iznad zone grožđa, ne uklanjamo.
To lišće sa zaperaka, sa sredine i vrha mladica je ono koje preuzima fotosintetsku aktivnost u razdoblju krajem ljeta, početkom jeseni, kad su najveće potrebe trsa za produktima fotosinteze. Mlade zaperke potpuno uklanjamo, a razvijenije prikraćujemo na 1-2 lista od osnove, jer se na taj način sprječava njihovo ponovno razvijanje i oštećenje zimskog pupa. Potpuno uklanjanje zaperaka provodi se ručno tako da se otkida iz pazuha lista, pazeći da se ne ošteti glavni pup za sljedeću godinu (nalazi se do zaperka). Skraćivanje zaperaka na 1–2 lista provodi se škarama.
Na što treba paziti kod zalamanja zaperaka?
Ne uklanjati zaperke prekasno (nakon šare) jer tada mogu pozitivno doprinositi dozrijevanju zbog fotosintetske aktivnosti lišća na zapercima. Ne oštetiti zimski pup do zaperka, jer iz njega iduće godine izlazi nova mladica. Prečesto i prejako zalamanje može izazvati neravnotežu rasta trsa.
(nastavlja se)
