Želimo vratiti prošek na tržište!

U Zadru je nedavno na inicijativu velikog vinskog entuzijasta Stjepana Vučemilovića održana tribina o zaštiti prošeka, tradicionalnog dalmatinskog vina, čije je ime političkom odlukom zabranjeno ulaskom Hrvatske u EU, jer se u Italiji proizvodi nekoliko varijanti vina od sorte prossecco koja niti po načinu proizvodnje, niti po kvaliteti niti po vrijednosti, ali ni po kategoriji u koju se svrstavaju, nemaju gotovo nikakve sličnosti s našim prošekom.

Stjepan Vučemilović, član Udruge proizvođača vina Zadarske županije okupio je renomirane stručnjake koji su se pridružili inicijativi za zaštitu prošeka. Na tribini su sudjelovali Želimir Bašić, predsjednik Udruge vinogradara i vinara Dalmacije, Božo Novaković, predsjednik Udruge vinarskih gradova Hrvatske, doktor znanosti Edi Maletić, profesor na  Agronomskom fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Goran Zdunić sa splitskog Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, a podršku su pružili i novinari Meri Šilović i Nedjeljko Jusup, osnivač i urednik Zadarskog lista i brojni drugi Zadrani koji žele zaštititi svoju kulturnu baštinu, ali i gospodarsku vrijednost i potencijal, koji proizvodnja prošeka zasigurno ima.

 Borba za prošek

Iz razloga što se službeno ne smije zvati prošek niti pod tim imenom prodavati na tržištu, trenutno tek nekoliko vinara na području Dalmacije proizvodi autohtoni prošek i to u manjim količinama prvenstveno za svoje potrebe. Kako nas je upoznao Stjepan Vučemilović, borba za prošek traje već godinama.

-Jako malo ljudi radi prošek, ali nitko nije na tržištu, ne smije ići na tržište jer ime su nam zabranili naši susjedi Talijani. Okupili smo se evo da vidimo što nam se to dogodilo, koja je to nepravda, da pokušamo odaslati neke poruke. Naši političari su nam obećavali ispraviti tu nepravdu, ali ništa se ne miče. Od 2013. godine ja osobno uporno predlažem na svim adresama od nadležnih ministarstava do europarlamentaraca da se obnovi postupak, a od osnivanja Udruge vinara Zadarske županije, kao udruga smo pokrenuli niz inicijativa. U ministarstvo je išlo nekoliko dopisa, sigurno su isporučeni na prava mjesta, ali nikad nitko nije odgovorio. Uvijek nam političari kažu ‘drugi put, nije sad vrijeme’. Moramo dignuti glas i potaknuti te naše koji nas tamo u Europskoj uniji predstavljaju da se priča oko prošeka pomakne, jer ako ne može pod imenom “prošek”, onda ga predlažemo registrirati pod njegovim punim imenom: Dalmatinski prošek. Ako je Europska unija odobrila zaštitu izvornosti Dalmatinskom pršutu, Istarskom pršutu, a već postoji i zaštićeni prosciutto, dakle isti proizvod, pa uz to još gotovo istog imena i to nikom nije bio problem, tražimo zaštitu Dalmatinskog prošeka, naglasio je Vučemilović.

Prošek je hrvatski autohtoni proizvod podrijetlom iz regije Primorska Hrvatska. U tradicionalnom smislu ovaj je proizvod rezultat vinifikacije na trsu ili nakon berbe prosušenog grožđa bez ikakvih dodataka.

Posebno dugu tradiciju vino prošek ima u Dalmaciji gdje se običaj spravljanja prošeka vezuje uz rođenje djeteta. Naime u godini rođenja djeteta od probranog grožđa koje se nakon toga dodatno prosušilo proizvelo se nekoliko boca prošeka koje su se zatim zakapale u zemlju i nisu se otvarale sve do vjenčanja te iste osobe. Možemo reći kako su najstarija vina u boci na području Dalmacije zasigurno prošeci. Ovo je moguće zahvaljujući činjenici što je pravi prošek dobiven tradicionalnom metodom zahvaljujući višim sadržajima alkohola (oko 15%vol) i velikom ostatku šećera (najčešće oko 100g/l) stabilno vino koje se ne kvari unatoč činjenici što ljudi prilikom njegovog spravljanja nisu raspolagali tehnologijama kojima se u modernom vinogradarstvu vina pripremaju kod tako dugog čuvanja u boci.

Vučemilović podsjeća da proizvodnja prošeka seže u doba prije pojave trsne uši, peronospore i pepelnice.

–Uz bogatu prošlost, postoje još brojne razlike između našeg prošeka i talijanske sorte prosecco, a glavni razlog zabrane je sličnost u imenu, ali ako malo pažljivije slušamo izgovor jedne ili druge riječi, ni tu zapravo nema prevelike sličnosti, smatra  Vučemilović.

Ako može teran, može i prošek

Prof. dr. sc. Edi Maletić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Marijan Bubola s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču postali su inozemni dopisni članovi ugledne talijanske akademije za lozu i vino (Accademia Italiana della Vite e del Vino). Primanje novih članova održalo se u gradu Trento, u sklopu zadružne vinarije CAVIT koja proizvodi više od 100 milijuna litara vina, dakle, veća je proizvodnja vina samo u toj vinariji nego u cijeloj Hrvatskoj. Pritom je održano i nekoliko tematskih predavanja o sorti Traminac, koja ima dugu tradiciju uzgoja i postiže dobre proizvodne rezultate u talijanskoj regiji Trentino. Talijanska akademija za lozu i vino osnovana je 1949. godine na prijedlog Nacionalnog vinogradarsko-vinarskog odbora (Comitato Nazionale Vitivinicolo) te pored održavanja raznih simpozija, seminara i radionica ima za cilj doprinijeti napretku znanstveno-istraživačkog rada iz područja vinogradarstva i vinarstva te primjeni rezultata istraživanja u praksi. Članovi Talijanske akademije za lozu i vino su znanstvenici i stručnjaci iz područja vinogradarstva i vinarstva, u prvom redu iz Italije, ali i iz ostalih država. Prema statutu, Akademija može imati najviše 300 redovitih članova (među kojima se biraju i akademici emeritusi, koji trebaju minimalno 10 godina biti redoviti članovi) te najviše 300 dopisnih članova (koji nakon tri godine članstva mogu eventualno postati redoviti članovi).

Povodom ovog velikog priznanja kolege iz Agrokluba upitali su profesora Maletića može li  kroz Akademiju čiji je postao član utjecati da se napokon razjasni situacija oko našeg tradionalnog desertnog vina prošeka.

-Ovo je strukovna Akademija. Naše kolege iz Italije, znači talijanska struka nema ništa protiv Prošeka. Oni dobro znaju da se tu radi o dva potpuno različita vina, ali struku nitko nije pitao, isto kao što je bio slučaj s Teranom i Refoškom u Sloveniji jer nitko od naših kolega u Sloveniji nije podržavao zabranu Terana. Nama su i tada pravnici rekli da to nije stručno nego pravno pa prema tome i političko pitanje. Na kraju je Europska komisija ukinula zabranu i mi možemo označavati naše Terane, kao Teran hrvatske Istre. Tako će vjerujem biti i s našim tradicionalnim desertnim vinom. Kad nam dopuste da Prošek vratimo na etiketu i kad bude jasno o kakvom vinu se radi nitko neće ni pomisliti da pod tim imenom kupuje Prosecco“.  Uostalom, Briga talijansku vinogradarsku i vinarsku struku, njihove vinogradare i vinare za naš prošek. Napokon, proizvodnja Prošeka je uistinu minorna, nekoliko tisuća boca u odnosu na njihov Prosecco koji se proizvodi u stotinama milijuna litara. Znači, radi se o dva različita vina koja nisu jedno drugom konkurencija i ne vidim da tu Talijani imaju ikakvog interesa. Osim možda nekakvog dišpeta. Zato smatram da tu više može napraviti naša europarlamentarka Ruža Tomašić nego stotine nas stručnjaka. Koliko znam, ona je već poduzela određene korake, krenula u akciju,  a mi smo tu da podastremo stručnu argumentaciju“, prenosi riječi profesora Maletića Agroklub.

Stjepan Vučemilović kaže da je uspostavio kontakt i s Ružom Tomašić.

Gospođa Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu obećala nam je pomoći i uputit ćemo joj elaborat s obrazloženjem potkrijepljenim povijesnim, kulturnim, zemljopisnim  i tehnološkim  argumentima za zaštitu naših proizvođača i afirmaciju ponovne proizvodnju prošeka, istaknuo je Vučemilović i dodao da je dalmatinskim vinarima neisplativo proizvoditi ovo izuzetno vrijedno vino ako ga ne mogu plasirati na tržište i prodati pod pravim imenom „prošek“, a da ga prodaju kao desertno vino, tu jednostavno gubi identitet i nestaje, što ovaj zadarski vinar objašnjava i vlastitim primjerom jer s vinom pod nazivom prošek nije se smio natjecati niti na reviji Vina od davnina niti na Decanteru, pa se na tim manifestacijama njegov prošek službeno zvao “Desertno vino od prirodno prosušenih bobica grožđa Maraštine i Malvasije dubrovačke“.

Cijelu priču zaključujemo činjenicom da svako vino, pa i prošek ima svoj vrhunac nakon kojeg njegova kvaliteta počinje opadati, međutim kod prošeka taj vrhunac može nastupiti nakon desetaka godina čuvanja i dozrijevanja, a poseban je i po tome što mu se kvaliteta još dugo vremena nakon toga neće smanjivati. Upravo ta kvaliteta, tradicija i značaj dalmatinkog prošeka, potaknula je entuzijaste poput Stjepana Vučemilovića da pokrenu inicijativu i vrate prošek na tržište pod svojim pravim imenom. Žalosno bi bilo da ova akcija ostane samo na dobrim željama i nastojanja pojedinaca, već bi mjerodavne institucije trebale znati zaštititi hrvatske interese i domaće poljoprivredne proizvođače i uložiti svaki napor da prošek zauzme svoje mjesto među dosad 25 zaštićenih hrvatskih proizvoda na razini EU. Stoga se nadamo da će u Ministarstvu poljoprivrede ovu inicijativu prihvatiti i zaista pokrenuti postupak zaštite ovog vrijednog i tradicionalnog vina koje bi trebalo dobiti status kakav po kvaliteti više nego zaslužuje.