Početkom kolovoza održana je tradicionalna konferencija „Prognosefruit“ Svjetske organizacije proizvođača jabuka i krušaka (WAPA) koja se održava već 47 godina svake godine, a ove godine održana je u Srbiji, u Beogradu, uz prisustvo više od 200 sudionika iz 23 države. Na konferenciji se obrađuju podaci o svim aspektima proizvodnje, prerade i uopće potrošnje jabuka i krušaka u cijelom svijetu, a ove godine pogotovo u kontekstu velikog povećanja cijena proizvodnje i okolnosti uvjetovanima situacijom u Ukrajini. Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici Hrvatske voćarske zajednice.
U cijelom svijetu svake godine se proizvede oko 80 milijuna tona jabuka. Najviše jabuka se proizvede u Kini, oko 40 milijuna t, a onda u SAD 4,6 mil tona, u Turskoj oko 4,3 milijuna t, a zatim slijedi Poljska kao najveći europski proizvođač s uglavnom više od 4 milijuna tona. Ove godine zbog elementarnih nepogoda Kina će imati manju proizvodnju za 30%, a što je gotovo ukupna proizvodnja jabuka u Europi i to će zasigurno utjecati na potražnju za jabukom od koje se proizvode koncentrati neophodni prehrambenoj industriji.
Poljska proizvodi 37% jabuka u Europi
U Europi se godišnje proizvede oko 12 milijuna tona jabuka, ovisno o sezoni. Ove godine prognozira se urod jabuka u Europi u visini prosječnog uroda, dakle oko 12 milijuna tona. U tome Poljska ove godine sudjeluje s oko 4,5 mil tona ili 37 %. U usporedbi s Hrvatskom, Poljska proizvodi 80 puta veću količinu jabuka. Odnosno 80 poljskih jabuka dolazi na 1 proizvedenu u Hrvatskoj. Naravno, ne završe sve jabuke iz Poljske u Hrvatskoj. Osim iz Poljske, Hrvatska uvozi jabuke i iz drugih EU i trećih država.
Što se kruške tiče, Europa proizvede godišnje oko 2 milijuna tona krušaka. Najviše se proizvede u Italiji (20%),Nizozemskoj (17%) i Španjolskoj (13%). Najzastupljenije sorte krušaka su Conference (50%) Williams (11%) i Abate F (10%). U Hrvatskoj je proizvodnja krušaka neznatna, a najveći voćnjak krušaka Jasinje je prošle godine zapušten.
S obzirom da je konferencija održana u Beogradu, domaćini su predstavili svoju proizvodnju jabuka i krušaka, koja je modernizirana. Srbija je od 2010.g kad je imala oko 10 tisuća ha, u 12 godina skoro utrostručila površine pod jabukama na oko 27 tisuća ha, s godišnjom proizvodnjom od oko 530 tisuća tona. Površine s nasadima krušaka i proizvodnja tog voća i u Srbiji se smanjila. No, Srbija je postala značajan izvoznik raznog voća koje završi i na hrvatskim policama.
Europa dosta jabuka izvozi i to u bliskoistočne zemlje, a u posljednje vrijeme jako propulzivno tržište za jabuku iz Europe je Indija.
Prognozu ovogodišnje berbe jabuka u Hrvatskoj i ocjenu aktualne sezone dao je predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, Branimir Markota:
–U Hrvatskoj se ove godine planira urod jabuka u količini oko 57 tisuća tona. To je manje za oko 12% (8000 tona) u odnosu na prošlu godinu, zbog smanjenih površina pod jabukama i elementarnih nepogoda, pogotovo suše.
–Što se tiče sortimenta, u Europi su najzastupljenije sorte golden delicius. Zatim gala, idared, jonagold, braeburn i dr. Slična je struktura i u Hrvatskoj. Treba istaknuti da se sorta gala i izvozi u količini gotovo 2000 tona. U Hrvatskoj, što se tiče proizvodnje jabuka, imamo općenito zabrinjavajuću situaciju. Površine pod jabukama su unazad nekoliko godina gotovo prepolovljene. Tako danas imamo pod jabukama koje se proizvode za komercijalne potrebe svega oko 3000 hektara.
Jesu li hrvatski voćari konkurentni?
Više od 25% svih nasada jabuka u Hrvatskoj starije je od 20 godina. Mlađih od 5 godina ima svega oko 6%. Hrvatski voćnjaci su u prosjeku stari, ali i mali. Površina voćnjaka manja je od 0,5 ha kod čak 24% od ukupnog broja voćnjaka. 57 posto ih je manje od pet hektara. Zbog starosti, manjih površina, te ponajprije nedostatka novih tehnologija i infrastrukure, dolazi do većih kolebanja u urodima. Oni su primjerice u posljednih 10 godina oscilirali od svega 37 tisuća tona 2012.g. do rekordnih 121 tisuća tona iduće, 2013. godine, te 90 tisuća 2018. godine. Prošle godine urod jabuka je iznosio oko 65 tisuća tona.
Branimir Markota naglašava da je nužno osuvremeniti domaće voćnjake kroz investicije u infrastrukturu i nove tehnologije:
–Svjedoci smo gotovo nezaobilaznih elementarniih nepogoda kao što je mraz ,tuča,suše i sl. i neophodno potrebnih ulaganja u infrastrukturu voćnjaka koja bi koliko toliko zaštitila proizvodnju.
–Nažalost, samo manji broj proizvođača ima mogućnost investiranja zbog visokih troškova infrastrukture. To evidentno dovodi da situacije da se voćnjaci jabuka zapuštaju ili krče. Troškovi proizvodnje nisu nikako u korelaciji s postignutim prodajnim cijenama. Za to ima puno razloga. Najvažniji su neudruženost i neujedinjenost u nastupu na tržištu. Zatim nelojalna konkurencija od strane trgovaca koji unesenu ili uvezenu jabuku s “jeftinijih” tržišta deklariraju hrvatskom, i nezainteresiranost mladih za ovom proizvodnjom.
–Ovu sezonu proizvodnje jabuka u Europi isto kao i u Hrvatskoj, obilježile su elementarne nepogode mraza u proljeće i toplinski udari i suše u kasno proljeće i ljeto. To će zasigurno utjecati u konačnici na organoleptičku kvalitetu ploda isto kao i na skladišnu sposobnost, napominje Markota.
Kao i ostali oblici poljoprivredne proizvodnje i voćarstvo trpi veliko povećanje cijena inputa u samoj proizvodnji, ali i u procesima skladištenja, pakiranja i konfekcije svježeg voća.
–Kad govorimo o osnovnim inputima u proizvodnji jabuke, tu imamo ogromna povećanja u sljedećim ključnim elementima cijene koštanja. Goriva 40%, gnojiva prosječno 70%, kemijske zaštite oko 35%, a radne snage oko 25%. Posebno voćare zabrinjava porast troškova. On se odnosi na skladištenja i konfekcioniranje. Povećanja su do sada struja do 300%, ambalažni troškovi oko 50%, transport oko 25 %. Ostali repromaterijali i potrebni inputi vezani za proizvodnju, skladištenje i logistiku rasli su od 20% pa sve do 60%. Ovisno o artiklu i uvjetima nabave. Sve to dovodi do zaključka da će cijena koštanja proizvedene jabuke biti minimalno oko 30-35% veća nego proteklih godina. Skladištenja i pakiranja čak i veća od toga (40-50%), naglasio je Markota.
–Zabrinjavajuća je situacija i činjenica da je nakon povećane potrošnje “kraljice voća” za vrijeme pandemije, došlo do manje potrošnje u Europi. Ona se sad kreće oko 15 kg po stanovniku. U tom smislu izazovna je situacija kako povećati potrošnju jabuka. Jabuka ima, ali manje se jedu i to stvara problem proizvođačima u planiranju proizvodnje.
–Treba li se okrenuti ekološkoj proizvodnji. Ona svake godine u potrošnji raste oko 5% , ili tražiti izlaz u većoj proizvodnji tzv. “klupskih sorti”, pitanja su koja determiniraju klimatski, kupovni, a pogotovo troškovni aspekti, smatra Markota.
Kolika će biti cijena jabuka?
Cjenovni aspekt proizvodnje jabuka, pogotovo ove sezone,u cijeloj Europi determiniran je velikim porastom troškova energenata, zašitnih sredstava, transportnih i logističkih troškova. Stručnjaci i analitičari WAPE su konstatirali da je prosječna cijena koštanja proizvodnje, skladištenja i logistike sve do prodajnog mjesta oko 90 eurocenti po kg jabuke. Smatraju da bi prodajne cijene kojima bi se promovirala potrošnja jabuka trebala biti oko dva eura po kg jabuke.
–S obzirom na sve navedene okolnosti Hrvatska voćarska zajednica je u razgovorima s vodećim hrvatskim otkupljivačima jabuka načelno dogovorila da se u otkup prve klase jabuka krene s minimalno četiri kune. To je minimalna cijena koja pokriva troškove proizvodnje i koliko toliko omogućava nastavak proizvodnje.
–Otkupna cijena proizvođačima od minimalno 4 kuna znači da bi cijena na prodajnim policama u nadolazećoj prodajnoj sezoni bila u rasponu od 8 do 12 kuna za kg jabuka. To čini povećanje cijena za oko 25% odnosno cca 1,5 kn po kg, što je manje nego u zemljama Europe.
–Vodeći hrvatski proizvođači jabuka će do kraja ove sezone izaći na svim prodajnim mjestima trgovačkih lanaca s certifikatom „Dokazana kvaliteta“. On jamči dokazljivu sljedivost proizvodnje u Hrvatskoj kao i praćenu kvalitetu s ciljem da se promovira i sačuva preostala voćarska proizvodnja kao strateška vrijednost hrvatske prehrambene industrije u ovakvim teškim i nepredvidivim vremenima, poručuje Markota.
