Bajam, (Amygdalus communis) uz vinovu lozu, maslinu i smokvu, najstarija je kultura koja se počela uzgajati na našem obalnom i otočnom dijelu priobalja, a životni vijek mu je oko 130 godina. Kao heliofitna voćka zahtijeva mnogo svjetla i topline, listopadno je stablo iz porodice ruža, zajedno s breskvom i šljivom, u narodu poznat kao badem, migdal, mindul, mjendul, mandula, mendula i umendula.
Uspijeva na duboko dreniranim neutralnim tlima bogatim humusom i mineralnim hranivima, a tijekom razvoja ploda potrebna mu je obilata vlaga u tlu. Važno je napomenuti da je bajam za vrijeme cvatnje zakonom zabranjeno tretirati bilo kojim kemijskim pesticidima u cilju zaštite života pčela.
Prednost se daje kasnocvjetajućim sortama
Korijenov sustav je jak i dubok i do četiri metra dubine. Razmnožava se sjemenom, a podloge mogu biti gorki bajam, marelica, šljiva ili breskva. Sadnice se nakon godinu dana cijepe na pitomi bajam. Kora je debla u mladosti glatka i sivo-zelena, sa starošću postaje svijetlosiva i ljuskava. Prirodni uzgojni oblik je piramidalni, nisko deblo i kotlasta krošnja. Krošnja je rijetka, a grane su gole bez trnja, osnovna zimska rezidba se provodi u vrijeme zimskog mirovanja. Prednost se daje kasnocvjetajućim sortama, kako bi izbjegli rane mrazove. Kod individualne sadnje prednost se daje sortama s tankom lupinom, dok se kod plantažnog uzgoja odabiru sorte s tvrdom ljuskom i okruglastom jezgrom.
Građeni su od čaške koju čine pet zelenih lapova i vjenčića od pet latica bijele ili nježno ružičaste boje s mnogobrojnim prašnicima. Cvjeta prije listanja, pojedine sorte već krajem siječnja, a ostale krajem veljače i ožujka, cvatnja jednog stabla traje desetak dana, što ovisi o klimatskim uvjetima, a ako u nasadu ima više sorti, i više od dva mjeseca. Iako se na istom stablu nalaze muški i ženski cvjetovi, potrebno je u nasadu imati raznolikost sorti.
Bajam je entomofilna biljka, što znači da mu kod oprašivanja pomažu pčele. Najbolje vrijeme za uspješno oprašivanje i skupljanje nektara i peluda je sunčano i mirno vrijeme, bez jakog vjetra, s laganim jugom, koji „mirišeʺ na kišu. Plod je koštunica s ljuskom, unutar koje se nalazi sjemenka smeđe ljuske.
Prva paša u godini
Bajam je medonosna biljka koja dobro medi i daje dosta peludi, koju pčele nažalost zbog rane cvatnje iskoriste jako malo, ali ako su vremenske prilike povoljne, može unosom nektara u košnicu, zabijeliti saće. Kada pčela sleti na cvijet bajama, zavlači glavu u njega, siše nektar, a pelud slaže u dlakave košarice na zadnjim nogama i na taj način nesvjesno vrši uspješno oprašivanje cvijeta. Sortni med s cvijeta bajama je izvrsne kvalitete, svrstan je u voćni med, svijetle boje, ugodnog mirisa, slatko-cvjetnog okusa po jezgri, a kristalizira se sporo.
Gastronomska i ljekovita svojstva bajama
Bajam predstavlja jako cijenjeno i vrlo kalorično hranjivo voće, sirove sjemenke bajama su jestive, bogate vitaminom E, B1, B2 i B3, vlaknima, mineralima (magnezij, kalcij, kalij, fosfor, cink i željezo). U sjemenci bajama važni sastojci su bjelančevine, probiotici, fruktoza, nezasićene masnoće (oleinska, omega i linolna). Od sjemenki bajama radi se mlijeko i biljno ulje, ipak se najviše koristi u kanditorskoj industriji.
U narodnoj medicini od slatkog bajama koristi se plod, listovi i kora. Listovi i ljuske potiču rad jetre i smiruju kašalj, a kora služi kao sredstvo protiv crijevnih parazita i pospješuje izlučivanje mokraće. Slatki plodovi su izvrsno sredstvo protiv žgaravice, može pomoći pri snižavanju tlaka, ali i poboljšanju protoka krvi. Gorki bajam je gorkog okusa, bogat amagdalinom koji se žvakanjem pod utjecajem enzima pretvara u cijanovodičnu kiselinu, stoga je otrovan i nejestiv, ali se koristi u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
