Stare sorte voćaka predstavljaju genetsko bogatstvo Hrvatske, prilagođene su lokalnim klimatskim i pedološkim uvjetima i dio su prirodne i kulturne baštine određenog kraja. Područje Hrvatske i Balkanskog poluotoka ističe se velikom bioraznolikošću zahvaljujući raznolikim staništima i krajolicima. Kroz povijest su se na tom prostoru razvile brojne sorte voćaka, prirodnim putem ili oplemenjivanjem. S pojavom intenzivnog uzgoja mnoge su starinske sorte zapostavljene.
Prednosti uzgoja starih i autohtonih sorata
Danas se sve više prepoznaje važnost očuvanja autohtonih voćnih sorti zbog njihove kulturne, ekološke i genetske vrijednosti. Hrvatska ima stoljetnu tradiciju uzgoja voćki zahvaljujući povoljnim ekološkim uvjetima. Tradicionalno se najviše uzgajaju trešnje, orasi, šljive, marelice, jabuke, kruške i višnje, dok su breskve manje zastupljene.
Stara (tradicijska) sorta voćke označava onu koja se uzgajala prije pojave plantažnih nasada i komercijalnih sorti. Autohtone sorte razvile su otpornost na biotske i abiotske stresove te zahtijevaju niska ulaganja za uzgoj. Plodovi starih sorti možda nisu estetski savršeni, ali imaju bogat okus, raznolike arome i bolju nutritivnu vrijednost. Istraživanja su pokazala da brojne stare sorte jabuka i krušaka imaju bolja aromatska svojstva od komercijalnih sorti. Travnjački (ekstenzivni) voćnjaci u kojima su najčešće zastupljene stare sorte zauzimaju čak 76 % ukupne površine voćnjaka u Hrvatskoj. Ovi voćnjaci pridonose očuvanju krajobraza, biološke raznolikosti i kulturne baštine.
Stare i autohtone sorte su često otpornije na lokalne bolesti i štetnike te bolje prilagođene klimatsko-pedološkim uvjetima, čime smanjuju potrebu za zaštitom kemijskim sredstvima. Mnoge stare sorte imaju jedinstvene arome i nutritivne profile, pogodujući ekološkoj proizvodnji i tržištima s dodatnom vrijednosti. Plodovi često imaju povišen sadržaj polifenola i antioksidansa, čime doprinose nutritivnoj i zdravstvenoj vrijednosti. Stabilan rod i otpornost na klimatske oscilacije čine ih pogodnim za ekološki uzgoj uz niže troškove proizvodnje. Njega voćaka je jednostavnija, jeftinija i vremenski manje zahtjevna. Iako imaju manji prinos i dulje vrijeme rasta, stare i autohtone sorte mogu živjeti i više od 100 godina, za razliku od komercijalnih koje traju 20–30 godina.
Nacionalna banka biljnih gena – čuvarica genetskog blaga hrvatske poljoprivrede
Hrvatska ima svoju Nacionalnu banku biljnih gena, tj. sustav koji okuplja, čuva i stručno dokumentira tisuće vrijednih biljnih vrsta i sorata, uključujući i mnoge stare sorte voćaka. Banka je dio Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu, koji vodi Ministarstvo poljoprivrede. Cilj programa je očuvati biološko naslijeđe koje se stoljećima razvijalo na hrvatskom tlu.
Sve kako bi i buduće generacije imale pristup zdravim, prilagođenim i raznolikim kulturama. Trenutno se u Nacionalnoj banci biljnih gena čuva više od 4.200 primki. To su uzorci različitih biljnih vrsta s precizno upisanim podacima o porijeklu, svojstvima i uvjetima uzgoja. Među njima je i više od 470 primki voćaka, od kojih su mnoge autohtone hrvatske sorte jabuka, krušaka, šljiva, smokava i drugog voća.
Svaka primka ima svoju „putovnicu”, odnosno dokument koji bilježi njezin genetski i povijesni identitet, često i vezu s određenim krajem Hrvatske. Banka nije smještena na jednoj lokaciji, već je organizirana kao decentralizirana mreža ustanova koje čuvaju različite biljne skupine. Agronomski fakultet u Zagrebu odgovoran je za kontinentalne vrste voća, dok druge institucije poput Instituta u Osijeku, Poreču i Splitu čuvaju kolekcije za druga podneblja. Time se osigurava stručno vođenje i optimalni uvjeti za različite vrste biljaka. Osim u Hrvatskoj, neki uzorci iz naše Nacionalne banke biljnih gena odnedavno se nalaze i u Globalnoj riznici sjemena u Svalbardu u Norveškoj, poznatoj kao „trezor sudnjeg dana”.
To dodatno potvrđuje važnost našeg biljnog genetskog naslijeđa na svjetskoj razini. U veljači 2023. Hrvatska je po prvi put poslala svoje primke, od čega je najviše žitarica i povrća. Primke iz Nacionalne banke biljnih gena ne čuvaju se samo za „crne dane”. One se redovito koriste u istraživačkim projektima, sjemenskoj i rasadničarskoj proizvodnji. Dostupne su i poljoprivrednicima, školama i udrugama koje žele oživjeti stare sorte ili ih uključiti u ekološki uzgoj. Za svaku primjenu koristi se standardizirani ugovor koji osigurava poštivanje pravila o zaštiti izvora. U vremenu kad se sve više govori o važnosti otpornosti, ekološke poljoprivrede i lokalne hrane, Nacionalna banka biljnih gena nije samo arhiv prošlosti, ona je temelj održive budućnosti. Čuvajući stare sorte voćaka, čuva se i identitet hrvatskih sela, znanje predaka, ali i prilike za razvoj lokalnih gospodarstava.
Značajan broj primki voća
Nacionalna banka biljnih gena Republike Hrvatske čuva značajan broj primki voća, podijeljenih u dvije skupine: kontinentalno i mediteransko voće. Prema ažuriranim podacima iz CPGRD baze (Hrvatska baza podataka o biljnim genetskim izvorima), u glavnoj kolekciji trenutno se čuva 256 primki kontinentalnog voća te 153 mediteranskog voća. Ukupan broj primki unutar cijele baze, prema najnovijem izvješću iz svibnja 2025., iznosi 4650 primki, od kojih je 514 u grupi „Voće (Fruits)“. To znači da banka čuva stotine jedinstvenih uzoraka voća. Među njima su autohtone i tradicionalne sorte jabuka, krušaka, šljiva, smokava i druge. Svaka primka predstavlja jedinstven uzorak biljke, a to može biti sjeme, sadni materijal ili biljka uzgajana u poljskoj kolekciji.
Za svaku je primku u CPGRD bazi upisan jedinstveni identifikacijski broj (tzv. „putovnica“), koji uključuje detalje poput vrste, podrijetla, mjesta i datuma prikupljanja, nazivnice, kao i agronomske karakteristike poput rođenja, okusa, rodnosti, otpornosti i drugih relevantnih podataka. Ovaj sustav dokumentiranja slijedi smjernice Europskog programa za biljne genetske izvore (ECPGR). Time se osigurava standardizirano i transparentno vođenje podatkovnih zapisa, olakšana usporedba primki i njihova dostupnost za daljnju uporabu, odnosno istraživanje i sjetvu.
Naslovna foto: Shutterstock
