Drijen (Cornus mas Hort.) kao vrsta svima nam je više ili manje poznat, ako ništa sa sjetom nas prisjeća djetinjstva, njegovih žutih cvjetova i grančica koji su se na svetkovinu Cvjetnice ili Muke Gospodnje, nedjelju uoči Uskrsa nosile u crkvu na posvećenje. Od starine je bio običaj grančice splesti u krug i napraviti dršku za nošenje.
Danas se klima jako promijenila pa više za Cvjetnicu nema cvjetova na drijenu već samo list, ali i tome se stane na kraj jer ga se može u vrijeme potpune cvatnje zamrznuti i naknadno koristiti.
Druga stvar koja nas može podsjetiti na ovu vrstu je izreka „zdrav kao dren“ pri čemu se opisuje nečije dobro zdravstveno stanje i uspoređuje s genskim karakteristikama drijena da rijetko oboljeva od biljnih bolesti i štetnika što je njegova pozitivna biološka značajka.
Podsjeća na rog vola
Drijen je sistematski smješten u red Cornales, porodicu Cornaceae – drijenovke.Etimološki naziv roda Cornus potječe od latinske riječi cornu (rog) zbog čvrstoće drva i izgleda koji podsjeća na rog vola. Zaista drijen ima vrlo tvrdo drvo koje sporo debljinski prirašćuje i u prošlosti se zbog toga sadio i kao međno stablo ili veliki grm. To su neke opće značajke drijena kao vrste koju svi poznajemo.
Drijen pripada odavno poznatim korisnim ljekovitim biljkama. To je dekorativna, protuerozivna, prehrambena i ljekovita biljka. Tvrdo drvo se koristi u različite svrhe.
U nas drijen raste u ravnicama i po planinama do oko 1400 m nadmorske visine. U obalnom području uglavnom dolazi u dolinama koje su otvorene prema moru. Najbolje uspijeva na vapnenastim tlima i mjestima koja nisu izložena kasnim proljetnim mrazovima. Dosta dobro podnosi sušu i jaku insolaciju. Raste u šumama, uz šume i grmlje. Raste sporo i doživi oko 200 godina starosti. Odlično tjera izbojke iz panja i korijena.
Drijen je listopadni grm ili manje stabalce visine 6 – 9 m s gustom krošnjom. Korijen prodire duboko u tlo i djeluje antierozivno. Grane su vrlo žilave. Listovi su nasuprotni, dugački 6 – 10 cm, široki 3 – 5 cm. Listovi imaju 3 – 5 pari srpastih žila u čijim se kutovima nalaze čuperci bijelih dlačica. Drijen cvjeta prije listanja, već u ožujku (čak i ranije) i travnju. Zlatnožuti cvjetovi mu daju posebnu ljepotu. Cvjetanje traje oko mjesec dana. Plod je crvena, sočna koštunica (drenjina) dužine 1,5 – 2 cm i debljine 1 – 1,5 cm. Dozrijeva u kolovozu i rujnu. Koštice su tvrde, elipsoidne, sjajne, dugačke 12 – 15 mm, široke 5 – 7 mm, sadrže 1 – 2 sjemenke. Plodovi su u početku zeleni, pa žućkasti i na kraju svijetlo do tamno crvene boje. U nezrelom stanju su vrlo kiseli, stežu usta i nisu dobri za jelo već nešto kasnije kada pulpa postaje mekana i nestane gorčina, a prije nego što otpadnu sa stabla.
Od drijena se mogu raditi i lijepe živice
Iako je u Republici Hrvatskoj zavičajna drvenasta vrsta koja na nekim područjima raste u velikoj množini, njezinom selekcijom prirodnih genotipova do sada se ozbiljno nisu bavili šumari niti voćari-agronomi, što je velika šteta jer postoje genotipovi koji se odlikuju većom krupnoćom ploda i boljim kemijskim sastavom za preradu. Drijen u prirodi ima malo ili ništa prirodnih mutacija koje bi se odlikovale drugačijim oblikom lista.
Od drijena se mogu raditi i lijepe živice jer dobro podnosi orezivanje ali moraju biti na potpunom suncu. Trapezasti oblik živice omogućava da sunčeve zrake dođu do dna biljke. U slučaju sadnje u živice i čestog orezivanja njegova cvatnja izostaje ili je slaba. Na kosinama se posebno sadi jer ima dubok i granat korijenski sustav koji onemogućuje eroziju tla.
Vrsta se razmnožava sjemenom, izdancima iz korijena i reznicama, a sorte cijepljenjem, pri čemu je uspjeh spajanja vrlo visok. U slučaju sjetve sjemena radi se skarifikacija sumpornom kiselinom prije stratifikacije jer sjeme ime tvrdi i nepropusni perikarp za upijanje vode i izmjenu plinova. Sjeme drena ima fiziološki tip dormantnosti zbog prisutnosti inhibitornih tvari za klijanje koje se nalaze u endospermu. Egzogenom primjenom giberelina na sjeme u koncentraciji do 200 ppm povećava se klijavost na visokih 85 %.
Ukoliko se ne obavi skarifikacija, utoliko sjeme obično preleži jednu vegetaciju što je nepotrebni gubitak u proizvodnji. Nakon skarifikacije i hladne stratifikacije, sjeme obično dobro proklija već iduće proljeće. Sadnice u mladosti imaju brzi vegetativni rast i brzi ulazak u generativnu fazu. Sjemenjaci se najčešće koriste kao podloge za cijepljenje sorti drijena.
Poznati kultivari drijena
U našim rasadnicima rijetko se mogu pronaći sorte drijena za uzgoj u voćnjacima, tek poneki prodaju samo selekciju krupnoplodnog drijena. Neke od poznatih sorti drijena su ʹPancharevskiʹ, ʹShumenskiʹ i ʹKazanlushkiʹ. Neki od poznatijih kultivara drijena za sadnju u urbanim prostorima su ʹAureaʹ s žutim lišćem i cvjetovima te crvenim plodovima, ʹGolden Gloryʹ s žutim cvjetovima i svjetlo crvenim plodovima te ʹVariegataʹ s varijegiranim lišćem i staklasto crvenim plodovima. Iako drijenovi imaju većinom crvenkastu boju kožice ploda u zrelom stanju, poznati su i oni sa tamno crvenom pa čak i bijelim plodom.
Korist i upotreba
Drijen je cijenjena medonosna biljka, a to proizlazi iz rane, bogate i dugotrajne cvatnje i što cvjetovi daju znatnu količinu peluda i nektara. Drvo (drenovina) je tvrdo, teško i žilavo, pa se upotrebljava u različite svrhe. Odlično tjera izbojke iz panja i korijena i djeluje kao pionir vegetacije.
Posebna vrijednost drijena je u njegovim plodovima (drenjinama). Drenjine imaju isprva trpko i kiselo meso, a kad sazriju omekšaju, pocrvene i same otpadaju. Meso se lako odvaja od koštice, te se mogu jesti svježe kao ukusno voće. Drenjine su zdravo, ukusno, hranjivo i ljekovito šumsko voće. Drijen spada među najznačajnije prirodno rastuće šumske voćkarice.
Mesnati dio ploda sadrži dosta šećera, vitamin C, organske kiseline, tanine i druge tvari. Drenjine se mogu jesti svježe ili u prerađevinama. Od njih se pravi pekmez, džemovi, marmelada, kompot, slatko, voćni sokovi, rakija, vino, a mogu služiti kao začin za jela i pripremu kiselih juha. Mogu se konzervirati i kao masline.
Liker od drijena je na posebnoj cijeni i postoji mnogo recepata za njegovu izradu. Riječ je o likeru koji je vrlo brzo gotov za uživanje. Drijen se jako ljubi s rumom pa ga se dodaje prilikom spravljanja likera. Važno je plodove brati van naselja i to kad su potpuno zreli. Velika opasnost za sakupljače su ptice koje ga rado jedu, raznose i šire njegovo sjeme na velike udaljenosti.
Recept za liker od drijena: Na 1 litru vode ide 1 kg drenjina i 1 kg šećera ta 1/2 litre ruma. Oprane plodove treba pomiješati s vodom i šećerom te ostaviti da tako stoji poklopljeno 24 sata. Nakon toga se sastav kuha, treba biti ključanje u trajanju od 20 do 30 minuta. Nakon vrenja smjesa se hladi i procjeđuje kroz gustu gazu. Na kraju se dodaje rum i sve premiješa. Ukoliko je ostalo taloga, utoliko ga treba filtrirati.
Drijen pripomaže kod oboljenja probavnih organa
Proizvodi drijena djeluju stežuće i koriste se kod oboljenja probavnih organa. Slično djelovanje ima i kora. Drenjine se koriste za sakupljanje krvnih sudova na površini kože, a listovi mogu poslužiti za čaj. Sigurno je da drijen zaslužuje veću pažnju u prehrani i liječenju, te kao medonosna i ukrasna biljka.
 kao vrsta svima nam je više ili manje poznat, ako ništa sa sjetom nas prisjeća djetinjstva, njegovih žutih cvjetova i grančica.){kind=link}