Gotovo da nema maslinika u Dalmaciji u kojem ne raste primorska smrdljika (Pistacia terebinthus L.) ili tršlja (Pistacia lentiscus). One su idealna podloga za cijepljenje pitomog pistača.
U narodu je poznata pod imenom „falši rogač“, „šmrljika“, „smrča“ i „vapnojed“. Primorska smrdljika je listopadni grm, dok je tršlja zimzeleni grm ili drvo. Svojstva ove autohtone vrste – istočnojadranskog endema su gotovo identične. I smrdljika i tršlja vole sunčane položaje do 1000 metara nadmorske visine, na vapnenačkim strminama otporna je na zimske posolice, olujni vjetar, dugotrajnu sušu i mrazove i do desetak stupnjeva ispod nule, nažalost u šumarskoj praksi su gotovo zaboravljene. Kao biljke jakog korijenskog sustava jako je važan njihov doprinos u protuerozijskom djelovanju, ali i brzoj obnovi opožarenih površina.
Plodovi su jestivi kad se termički obrade, inače sirovi imaju smolast i gorkast okus. Koštunica sazrijeva krajem srpnja i početkom kolovoza, a sjemenka je jestiva, mirisna i ukusna, žutozelenkaste boje, vrlo slična sjemenki badema. Biljka rađa redovito svake godine, a obilnije svake treće godine. Stabla u rodnoj zrelosti daju oko 50 kilograma ubranog ploda, odnosno očišćene jezgre oko 30 kilograma. Sjemenke su plosnate okruglog oblika, a razmnožava se sjemenom. Cvjeta od travnja do početka srpnja, kad je posjećuju pčele koje sakupljaju obilne količine peluda.
Biljka nije zahtjevna za uzgoj
Pitomi ili pravi pistač kod nas se uzgaja vrlo rijetko, iako su ekološki uvjeti idealni. Posebice u Dalmatinskoj Zagori i na visoravnima otoka Brača.
Raste kao drvenasti listopadni grm ili kao nisko drvo koje se orezuje ljeti a najpovoljniji uzgojni oblik je grm, radi lakše berbe. Može narasti i do desetak metara u visinu. Prilagođen je toplijim uvjetima klime, dok mu je životni vijek više od 100 godina. Rađa već nakon četvrte godine nakon sadnje cijepljene sadnice. Tek nakon osme godine iz sjemena, iako je najbolji urod nakon desete godine nakon sadnje. Sadnja se obavlja u jesen, kako bi biljka do ljetnih vrućina i suše mogla razviti kvalitetan korijenov sustav.
Kako bi uzgoj pistača uspio, valja napomenuti da iako biljka nije zahtjevna za uzgoj. Ipak, prilikom sadnje moramo voditi računa da za budući rast biljke treba dobro razrahliti tlo. Po potrebi treba dodati glinenu zemlju, ali voditi računa i o dobroj drenaži. Biljka ljubi osunčane položaje i može izdržati vrlo visoke, ali i niske temperature, posolicu, dugotrajnu sušu, isto kao i orkanske vjetrove. Kako bi se postigli najbolji rezultati u uzgoju najbolje je saditi sadnice koje su cijepljene na primorski smrdelj. Sadnju je najbolje u priobalju obaviti u kasnu jesen, kako bi se mlada tek posađena biljka do ljeta mogla ukorijeniti.
Kako se radi o dvodomnoj vrsti, potrebno je unaprijed planirati sadnju i raspored biljaka sa muškim i ženskim cvjetovima, radi mogućnosti lakog i kvalitetnijeg oprašivanja, a kako bi se osiguralo da cvjetaju u isto vrijeme, potrebno je ranije početi navodnjavati samo ženska cvjetajuća stabla. Velike opožarene i degradirane šumske i poljoprivredne površine na jadranskom priobalju idealan su prirodni areal roda pistacija. Danas, kad je priobalje ugroženo požarima, vrijeme je da se mjerodavni prisjete sadnje stabala roda pistacija kao brzog i uspješnog zelenog pokrivača.
Izvor: Gospodarski kalenda
