Tijekom vegetacijske sezone 2022., Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, Ministarstva poljoprivrede (bivša Savjetodavna služba), zaprimila je više upita voćara iz Osječko-baranjske županije vezano za pojavu vrlo uočljivih nekrotičnih lezija (crnih rak-rana) na deblima oraha iz kojih povremeno curi tamna smolasta tekućina (tzv. tekline).

Navedeni simptomi najčešće se pojavljuju na južnoj i jugozapadnoj strani debla. Vizualnim pregledom zaraženih stabala, utvrđeno je kako je zaraza za sada lokalizirana na deblo, tj. nisu uočene patološke promjene na krošnji, ni na listovima, ni plodovima. Nakon fitopatološke analize uzetih uzoraka kore oraha koja je obavljena u HAPIH-u, Centru za zaštitu bilja, utvrđeno je kako se radi gljivičnom raku oraha koji izaziva patogena gljivica Botryosphaeria dothidea.

Navedena vrsta uz još nekoliko vrsta gljivica iz rodova Geosmithia spp., Neofusicoccum spp., Phomopsis spp. i dr., izaziva vrlo slične simptome koji u konačnici dovode do odumiranja stabala i čitavih nasada. U slobodnom prijevodu na hrvatski, ovaj kompleks gljivičnih bolesti bi se mogao nazvati palež, rak ili kolaps/venuće. Prema velikom broju objavljenih znanstvenih i stručnih radova, navedeni patogeni se posljednjih godina vrlo brzo šire u nasadima u čitavom svijetu.

Velika prijetnja komercijalnom uzgoju

Prema dostupnim podacima, patogen je već duži niz godina prisutan u nasadima oraha u RH. Nejasno je kako je introduciran u našu zemlju. Na Sjevernoameričkom kontinentu bolest se naziva „Botryosphaeria and Phomopsis canker“. Ona posljednjih godina poradi vrlo brzog širenja postaje vrlo velika prijetnja komercijalnom uzgoju oraha. Najvjerojatniji uzrok širenja i aktivacije patogena su vrlo značajne klimatske promjene posljednjih 30-ak godina kojih smo svjedoci i u RH.

Dobar primjer za navedeno je i podatak kako u vinogradarskim područjima oko grada Münchena. Vinari uz vinograde sade pojedinačna stabla smokve što bi prije samo 30-ak godina u Njemačkoj izazvalo veliki podsmjeh. Iako su gljivice iz porodice Botryosphaeriaceae sveprisutne u poljoprivrednim kulturama. Za sada se smatra kako pojedine vrste stresa (suša, poplave, visoke temperature, rani mrazevi) kao i uzgoj na nepovoljnim tlima, uzrokuju da se gljivice aktiviraju kao vrlo opasni patogeni.

Točkaste rak-rane (tekline) koje stvara B.dothydea na deblima oraha (snimio T.Validžić)
Simptomi napada B.dothydea na krošnji stabla oraha (Izvor: https://www.wcngg.com)

Simptomi širenja zaraze na stablima oraha

Početni simptomi napada gljivičnog raka oraha uočavaju na deblima u obliku manjih ili većih crnih okruglih nekrotičnih lezija. One su vrlo uočljive u kontrastu sa svijetlom i glatkom korom debla. Iz ovih rak-rana uočava se povremeno lučenje smeđe smolaste tekućine, tzv. tekline koje predstavljaju inokul za širenje zaraze, posebno poslije jačih oborina. Na mjestima teklina, nakon uklanjanja gornjeg sloja kore uočavaju se nekrotizirani dijelovi kambija u obliku smeđih lezija koje su omeđene nešto svijetlijim prstenom. Ovi nešto svjetliji prstenasti pojasevi s mrtvim tkivom koje razgraničava zdravo od napadnutog tkiva su oblik samoobrane stabla kojom se pokušava zaustaviti širenje patogena unutar tkiva. U kasnijim stadijima širenja zaraze slični simptomi se uočavaju na kori ramenih grana, pupovima, plodovima i listovima.

Voćari obično ne pridaju pažnju ovim početnim simptomima na deblima te se zaraza uoči tek tijekom ljeta kad pojedine grane počinju odumirati. Listovi na zaraženim granama gube turgor, imaju simptome paleži, poprimaju smeđu boju, ali ne otpadaju, nego ostaju na zaraženim granama sve do zime.

Simptomi zaraze se kod jačeg pritiska bolesti mogu uočiti i na lisnim peteljkama u obliku crnih lezija te na plodovima čija se zelena lupina smežura i pocrni te na mladim izbojcima i pupovima koji do iduće vegetacijske sezone potpuno nekrotiziraju. Mjesta ulaska gljivice u zdravo tkivo su rane od rezidbe, oštećenja na kori od niskih temperatura, oštećenja od tuče, napad štetnika te prirodni otvori kao što su puči (stome), ožiljci od otpalih lisnih peteljki ili plodova.

Širenje inokulata gljivice B.dothydea na deblu oraha nakon jače kiše (snimio T. Validžić)

Epidemiologija gljivičnog raka

Gljivica na zaraženim stablima prezimljava na kori zaraženog debla, mladim izbojcima, pupovima te mumificiranim plodovima oraha. Širenju zaraze pogoduje prisustvo inokula, najmanje 4 mm oborina, temperature iznad 10 °C te nazočnost mjesta na tkivu (ranice, ubodi i sl.,) koje će poslužiti kao mjesta prodora patogena u zdravo tkivo. Vrlo se često gljivica nakon primarne infekcije razvija kao endofit te zaraženo stablo ne pokazuje simptome jer biljka razvija obrambeni mehanizam. Ova pojava je uočena u nekoliko nasada u Osječko-baranjskoj županiji tijekom vegetacijske sezone 2022. Međutim, nakon što je stablo izloženo duljem stresnom razdoblju (suša, mraz, jači napad drugih bolesti), obrambeni mehanizam biljke slabi te se na krošnji počinju uočavati simptomi zaraze (crne lezije na lisnim peteljkama, plodovima i mladim izbojcima) što kasnije uzrokuje kolaps (odumiranje) čitavih grana.

Gljivica se razmnožava nespolnim putem razvojem „sjemenki“ tzv. konidija koje se šire vodom, te su česte oborine kao i zalijevanje nasada mlaznicama s raspršivačima veliki rizik za širenje bolesti u nasadu. Patogen se može širiti i spolnim putem razvojem tzv. askospora koje se šire vjetrom. Primarne zaraze ostvaruju se početkom proljeća, a sekundarne početkom jeseni. Na deblima se ovo „cvjetanje“ gljive uočava nakon većih oborina ili tijekom razdoblja visoke relativne vlažnosti zraka u obliku crnog želatinoznog iscjetka koji curi iz lezija na deblu.

Smeđe lezije mrtvog tkiva na kori debla oraha koje stvara B.dothydea (snimio T.Validžić)

Moguće mjere zaštite

Većina metoda zaštite usmjerena je na primjenu preventivnih agrotehničkih i pomotehničkih zahvata. Dosta čest slučaj u RH je nepravilan izbor položaja za uzgoj oraha (mrazišta, visoka razina podzemnih voda i sl.) koji rezultira usporenim rastom i slabljenjem obrambenih mehanizama biljke. Preporuka je voćarima češći obilazak nasada i kontrola debala kako bi se što ranije uočili simptomi zaraze. Rezidba se treba obavljati s dezinficiranim alatom.

Talijanski autori kao dezinficijens preporučuju dezinfekciju alata nakon rezidbe svakog stabla kombinacijom alkohola i varikine u omjeru 50:50. Zaražene grane kao i mumificirane plodove potrebno je odrezati i iznijeti iz nasada. Nekroze na deblima (tekline) mogu se tijekom ljeta izrezati prikladnim oštrim alatom sve do zdravog dijela, a tako očišćena mjesta potrebno je tretirati fungicidnom otopinom (bakar) te nakon sušenja rane premazati voćarskim voskom. Pojedini autori navode kako čak i drveni potporni stupići koji se postavljaju uz sadnice, mogu biti značajan izvor zaraze s B.dothydea u mladim nasadima.  

Kemijske mjere zaštite obuhvaćaju primjenu fungicidnih i insekticidnih pripravaka u individualnom programu zaštite. Svakako treba naglasiti kako redovita zaštita nasada od napada štetnih kukaca koji bodu i sišu (jabučni savijač, lisne uši, fitofagne stjenice, orahova muha i dr.), značajno smanjuje potencijal širenja patogena. Na žalost, u RH ne postoje registrirani pripravci za suzbijanje gljivičnog raka oraha. Kako na sjevernoameričkom kontinentu gljivični rak oraha posljednjih godina sve više ugrožava stabilnu proizvodnju oraha, započeta su vrlo opširna istraživanja vezano za učinkovitost fungicidnih pripravaka.

Prema navedenim istraživanjima, vrlo dobar učinak na patogena bez stvaranja rezistencije, pokazali su pripravci na bazi metkonazola (Caramba EC, Sirena) te kombinacije fluksopiroksada i piraklostrobina (Pryaxor EC), boskalida i piraklostrobina (Signum) ciprodinila i fludioksonila (Switch 62,5 WG) te fluopirama i tebukonazola (Luna experience). Ovdje je potrebno naglasiti kako pojedini navedeni pripravci nisu registrirani za korištenje u voćarstvu dok je za pripravke na bazi metokonazola ukinuta registracija u EU. Fungicidni pripravci primjenjuju se ciljano u nasadu u 3-4 tretmana od sredine mjeseca lipnja do početka kolovoza, posebno vodeći računa da se isti obavljaju prije ili nakon jačih oborina.

Uz navedeno, svakako će jesenska i proljetna zaštita oraha pripravcima na bazi bakra također utjecati na smanjenje infektivnog potencijala patogena. Dakle, najbolji rezultati u sprječavanju širenja gljivičnog raka u nasadu oraha, postižu se primjenom svih dostupnih preventivnih mjera koje obuhvaćaju sanitarnu rezidbu, pravilno navodnjavanje (bez raspršivača), pravodobna zaštita od ostalih bolesti oraha i štetnika te ciljanim fungicidnim tretmanima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje