Orah
Prateći potražnju i trend koji je prisutan, u rasadnicima se počinju nuditi sve veće količine i sve širi izbor sorti cijepljenih oraha. Njima se postiže znatno raniji ulazak u rod i postojana rodnost i kvaliteta ploda. Posebna se pozornost poklanja izboru sorti i podloga, što omogućuje racionalno korištenje ekološkog potencijala staništa. Komercijalni uzgoj oraha zahtijeva neke uvjete jer inače rod neće biti kvalitetan, redovan niti će plantaža donositi profit.
Za orah su nepovoljne kotline i nizinske depresije jer tu dolazi do stvaranja “jezera hladnog zraka” i uslijed toga do češćih izmrzavanja. Voda je sljedeći važan čimbenik rasta, razvoja i općenito limitirajući čimbenik uspješnog uzgoja oraha. Orah ne podnosi stajaću podzemnu vodu jer je korijen osjetljiv na manjak kisika. Uz potoke i rijeke, gdje se dio korijenja nalazi izravno u vodi. Orah može uspijevati jer je tekuća voda bogata kisikom. Blizina rijeka ili potoka također je poželjna jer vodeni tokovi “povlače” hladan zrak. Ukupna ulaganja u nasad oraha su oko 80.000 kn/ha, raspodijeljeni kroz 3 godine.
Većina ulaganja je u prvoj godini podizanja (83%), pri čemu najveći udio imaju troškovi materijala (prvenstveno sadnice). Tek od pete godine starosti nasada može se računati na rod oraha koji donosi prihode (iako skromnih 100 kg/ ha), ali svake godine se povećava i od 12. do 14. godine je taj prinos 2,5 tone/ ha. Prihodi su u punoj rodnosti (2,5 tone/ ha) 70.000 kn/ha, a ukupni troškovi proizvodnje 36.000 kn/ha, što ukazuje na isplativu proizvodnju, jer je cijena koštanja (14 kn/kg) dvostruko niža od prodajne cijene (28 kn/kg).
U troškovima proizvodnje prevladavaju troškovi ljudskog rada i to uglavnom zbog troška berbe koji obuhvaća izravnu berbu, sortiranje i pakiranje. Doprinos pokrića ili financijski rezultat gospodarstva je 34.000 kn/ha. Neto dobit koja ostaje nakon odbijanja poreza i bruto plaća je nešto više od 8.000 kn/ha ili 3,33 kn/kg oraha.
Vodeći proizvođači oraha (udjeli svjetske proizvodnje)
Kina 43,60%
SAD 39,90%
Turska 5,60%
Francuska 4,10%
Čile 3,30%
Indija 2,30%
Italija 1,20%
Lijeska – lupinasto voće
Najveći svjetski proizvođač lješnjaka je Turska s 58% udjela u svjetskoj proizvodnji, a slijedi je Italija sa 17% udjela. Kod nas se još uvijek dobar dio lješnjaka uvozi (za konditorsku industriju). Postojeći uzgajivači kao veliki problem u proizvodnji ističu divlje životinje, odnosno srne koje mogu uništiti stabla, zbog čega bi proizvođači prilikom podizanja nasada trebali računati na postavljanje zaštitnih ograda oko nasada. Pri podizanju novih nasada, da bi se pravovremeno spriječili mogući gubici za ulagače, potrebno je posebnu pažnju obratiti kako odabiru terena za nasad, tako i izboru odgovarajuće sorte. Zato jer one koje dobro uspijevaju u toplijim klimatskim uvjetima, obično nisu prilagođene uzgoju u hladnijim i obrnuto.
U našim klimatskim područjima obično se uzgajaju Istarski dugi i Rimski lješnjak koji služi kao oprašivač. Istarski dugi je ujedno najmasovnija sorta na našim plantažama, sa preko 80% udjela u uzgoju. Za kvalitetno oprašivanje je potrebna jedna biljka Rimskog lješnjaka na četiri biljke Istarskog dugog. Najskuplja je prva godina podizanja nasada, na koju otpada 48% ukupnog investicijskog troška. Značajni troškovi u podizanju nasada svakako su troškovi ograde (21% ukupnog troška investicije) i trošak sadnica (15% investicije). Cijena sadnice se kreće od 10–14 kn (bez PDV-a). Berba lješnjaka se obavlja od sredine srpnja do početka listopada, a prinosi se kreću do 2,5 t/ha. Po 1 ha površine se može ostvariti pokriće varijabilnog troška od 6.193 kn. Odnosno taj iznos je raspoloživ za pokrivanje fiksnog troška i stvaranje određene dobiti.
U prikazanoj kalkulaciji nisu uzeti u obzir fiksni troškovi koji postoje u proizvodnji (amortizacija, kreditne rate, plaće stalno zaposlenih, itd.), kao niti poticaji koji se mogu ostvariti. Na hektaru površine se nalazi 600 stabala, koja su sađena na razmak od 4×4 m, u uzgojnom obliku grma. Kao i kod oraha, u proizvodnji lješnjaka najveći dio troška proizvodnje otpada na skupljanje plodova, odnosno berbu. 36% ukupnog varijabilnog troška.
Badem – lupinasto voće
U proizvodnji badema je Sredozemlje, s glavnim proizvođačima iz Italije i Španjolske, dugo prednjačilo. Veći su proizvođači još Iran, Maroko i Portugal. U SAD proizvodnja je brzo rasla, pa danas u ukupnoj svjetskoj proizvodnji koja premašuje 200.000 tona, sudjeluju s više od 50%. Najviše nasada imaju u Kaliforniji, gdje je cjelokupna proizvodnja u sustavu natapanja. Neke zemlje bilježe i pad proizvodnje (najveći pad proizvodnje ima Italija).
Domaća proizvodnja badema je niska i nestabilna, jer prevladavaju ranocvatuće sorte, koje u vrijeme cvatnje i poslije oplodnje stradavaju od niskih temperatura. Najveći dio sadašnjih stabala badema posađen je na škrtim tlima, gdje druge kulture nisu mogle rasti. Novi nasadi sade se kasnocvatućim sortama, da bi izbjegli mraz i dali plodove bolje kakvoće.
Badem nazivaju “kraljem sušnih predjela”, međutim bez vode se ne može dobiti siguran i redovit urod. Za badem je važno da ima dovoljne količine oborina u vrijeme intenzivnog rasta vegetativnih i generativnih organa (mladica i plodova). Također mu osigurati natapanje (do polovice srpnja). Kod nas se badem uglavnom ne natapa. Međutim kod ozbiljnog plantažnog uzgoja se na taj način prirodi mogu povećati i za 40 %. U vrijeme dozrijevanja nema potrebe za natapanjem jer plod badema otpušta vodu.
Kad plod badema sasvim dozrije, lupina puca i plodovi ispadaju. Plodovi ne dozrijevaju ravnomjerno, pa tako najranije dozriju plodovi na vanjskom dijelu krošnje. Berba u manjim nasadima obavlja se ručno u mreže stavljene pod stabla, dok se na većim plantažama primjenjuju tresači. Godina prije sadnje i prve tri godine uzgoja do početka rađanja se računaju kao investicija (podizanje nasada) i troškovi se penju do 75.000 kuna po hektaru. U ovim troškovima veliki udio ima ljudski rad. Redoviti troškovi proizvodnje badema (materijal, strojni i ljudski rad) računaju se od pete godine starosti nasada, tj. kada se postiže trećina punog uroda i oni iznose 25.000-40.000 kuna.
Od pete do osme godine potrebno je i do 500 sati ljudskog rada, te do 70 sati strojnog rada. U četvrtoj godini postiže se 25% od ukupnog roda, odnosno 500 kg. Pravi rezultati vidljivi su poslije sedme godine, kada je redovit urod preko 70% od pune proizvodnje (1,7 tona/ha), pa se počinju vraćati uložena sredstva. Puni rod nasada (2 tone/ha) očekuje se u osmoj godini ekonomskog vijeka. On prodan po cijeni od 40 kn/kg daje prihod oko 80.000 kuna. Interna stopa rentabilnosti je 17%, što je godišnja stopa prinosa ove investicije. U uvjetima kreditiranja kad je kratko razdoblje počeka, program nije likvidan u prvim godinama dok se ne postigne najmanje 50% planiranog uroda.
Uzgoj badema na jednom hektaru traži malo rada, pa ga lako može obaviti obitelj kao dopunsku djelatnost ili način pojačavanja prihoda kućanstva. Prodati badem u ljusci ili jezgri, po relativno dobrim cijenama, nije problem. Traže ga za otkup (oko 5 €/kg jezgre) brojne poljoprivredne zadruge, tvornice čokolade, likera, kolača, kozmetike, itd. Postoji interes domaće konditorske industrije za pokretanjem domaće proizvodnje. To osigurava siguran plasman i sigurno je poticajno za ovu vrstu proizvodnje.
Kesten
Poput lješnjaka i badema, niti kesten ne sadrži gluten, pa je popularan sastojak u bezglutenskoj prehrani. Osim toga, bogat je vitaminom C i ftalatima, koji su bitni pri sintezi crvenih krvnih zrnaca i DNK. U Europskoj uniji najveći je proizvođač i prerađivač plodova kestena Italija, s proizvodnjom više od 50.000 tona godišnje. Nakon nje, najveći proizvođači su Španjolska i Francuska.
Kod nas se pitomi kesten praktično ne uzgaja, već je njegovo iskorištavanje svedeno na eksploataciju šumskog kestena. Najpoznatiji su maruni u Istri. Do 2009. godine u Republici Hrvatskoj nije bilo plantaže kestena, da bi se te godine počelo s plantažnim uzgojem na manjim površinama u Istri. Na području Sisačko-moslavačke županije također se nalazi pokusni nasad pitomog kestena. Jedan od uzroka smanjenja površina kestenovih šuma i gubitka gospodarske vrijednosti svakako je rak kestenove kore (uzročnik je gljivica Cryphonectria parasitica).
Intenzitet zaraze varira ovisno o položaju, nadmorskoj visini i načinu gospodarenja. Zapažena je slabija zaraza na višim nadmorskim visinama i na sjevernim ekspozicijama. Zbog raka kestenove kore, koji napada europske sorte kestena i marune, u osnivanju nasada je potrebno razmisliti o sadnji križanaca europskog kestena s japanskim ili kineskim, jer njih osim otpornosti na rak kore karakterizira i raniji ulazak u rodnost, ali se kao ograničenje javlja osjetljivost na kasni mraz.
Za 1 ha površine potrebno je 120-150 sadnica kestena, za koje je potrebno uložiti 15.000-20.000 kn, a koje mogu dati 3-5 tona ploda u punoj rodnosti. U investiciji najveći udio imaju troškovi sadnica (19% ukupnog ulaganja), što je i razumljivo budući je za dobar urod nužna sadnja selekcioniranih sadnica visoke kvalitete koje imaju visoku nabavnu cijenu. Sadnja sjemenjaka nije preporučljiva jer se dobivaju biljke neujednačene kvalitete i rodnosti. U intenzivnim nasadima neophodno je natapanje kako bi sadnice ostvarile svoj genetski potencijal i dale očekivani urod. Sustav za natapanje čini 8% troška investicije.
Kada plodovi dozore moguće ih je otresati ručno (čime je moguće ubrati oko 15 kg ploda dnevno) ili strojno (usisivačima koji dnevno beru 200-250 kg ploda), ali je cijena takvog stroja 8.000-12.000 €. Plodove je moguće i pustiti da sami padnu na tlo, pa ih onda pokupiti. Skladište se pri relativnoj vlazi zraka od 80% i temperaturi od 0°C, te ih je u tim uvjetima moguće čuvati 2-3 mjeseca. Kesten se prodaje na tržištu za konzumaciju u svježem stanju ili za preradu.
Ranosezonski kesten ostvaruje veću prodajnu cijenu od kasnojesenskog. U Hrvatskoj se kesten uglavnom konzumira na tradicionalan način (kuhan ili pečen) i to samo u sezoni sazrijevanja, dok je tržište ostalih prerađevina kestena vrlo skromno. Treba napomenuti da u kalkulaciju nisu ušli fiksni troškovi, kao što su amortizacija i trošak stalno zaposlenih radnika, koji se pokrivaju iz onih 87.112 kn/ha pokrića varijabilnog troška. Ovakav prinos je moguće ostvariti samo uz visokokvalitetne sadnice njegovane odgovarajućim agrotehničkim mjerama, uključujući navodnjavanje. Kalkulacija je rađena za godinu pune rodnosti nasada, koja se kod pitomog kestena ostvaruju oko 15. godine starosti. U troškovima se ističe trošak berbe sa udjelom od 36%, koji bi u slučaju ručne berbe bio još veći.
