U vinogradarstvu svaka vegetacijska godina započinje rezom u zrelo. Kad se trs vinove loze ne bi orezivao, dolazilo bi, iz godine u godinu, do velikih kolebanja u prinosu grožđa, s povremenim vrlo niskim prinosima. Čak bi se moglo dogoditi da nakon godine s pretjeranim prinosom nastupi godina gotovo i bez grožđa. Neorezivani trsovi davali bi sitnije grozdove i bobice, a grožđe bi, zbog međusobnog zasjenjivanja mnoštva mladica i listova, bilo i znatno lošije kakvoće.
Osnovni ciljevi i značaj reza u zrelo:
– stvara se i održava uzgojni oblik trsa koji najbolje odgovara sorti i uvjetima podneblja, te omogućava nesmetanu primjenu svih agrotehničkih mjera, kao i efikasnu zaštitu vinove loze od bolesti i štetnika.
– na trsu se svake godine, ovisno o njegovoj vegetativnoj snazi i okolinskim uvjetima, ostavlja samo odgovarajući broj rodnih pupova. Na taj način se regulira količina, ali i kvaliteta prinosa, porast i dozrijevanje mladica u tekućoj vegetaciji, te začetak roda za sljedeću godinu
– poboljšava se kvaliteta grožđa (posebno sadržaj šećera), a time i kvaliteta vina. Osim toga, povećava se krupnoća i rastresitost grozdova, te krupnoća i obojenost bobica, što je naročito važno za stolne sorte grožđa.
– daje se ravnomjeran raspored nadzemnim organima trsa, što poboljšava njihov razvitak, omogućava bolju osunčanost i bolju fotosintetsku aktivnost listova.
– odbacuju se suhi, bolesni i stari dijelovi trsa, što pospješuje njegovu regeneraciju i produžava vijek rentabilnog uzgoja vinove loze.
Vrijeme rezidbe vinove loze
Rezidba vinove loze u zrelo obavlja se u razdoblju njenog mirovanja. To se odnosi na razdoblje od otpadanja lišća u jesen, pa sve do kretanja pupova u proljeće. Svaki termin u ovom relativno dugom vremenu različito se odražava na vegetativni, ali i generativni potencijal trsa.
Ranije orezana loza, odmah nakon otpadanja lišća, uvjetovat će i ranije kretanje pupova u proljeće. Na taj način dolazi do ranijeg dozrijevanja grožđa i rozgve, cijeli trs nakuplja i akumulira više hranjivih tvari, što povećava bujnost u narednoj vegetaciji. Zbog toga se ranija rezidba primjenjuje kod mladih, nerodnih vinograda, kod vinograda kojima iz bilo kojeg razloga treba povećati bujnost, te kod vinograda sa sortama kasnije dobi dozrijevanja. S druge strane, kasniji rez, neposredno prije kretanja pupova u proljeće, odgađa kretanje pupova, a posljedično i cvatnju. Ako cvatnja nastupi kasnije, odvija se na višim temperaturama zraka i tla te jačem intenzitetu sunčeve svjetlosti, što dovodi do bolje oplodnje, posljedično i većeg prinosa. Zbog toga vrijedi pravilo: „Rana rezidba za listove, kasna za grozdove“.
Kasna rezidba neophodna je i u područjima koja su podložna smrzavanju i kasnim proljetnim mrazevima, jer se odgađanjem tjeranja pupova izbjegavaju štete od kasnih proljetnih mrazeva. Isto tako, u ovakvim uvjetima uputno je i lucnjeve nakon rezidbe ostaviti u vertikalnom položaju i vezati ih uz žice armature tek kad prođu opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. U vertikalnom položaju potjerat će i potencijalno smrznuti samo vršni pupovi, dok će ostali ostati zaštićeni.
U područjima s vrlo niskim zimskim temperaturama također treba izbjegavati zimsku rezidbu jer se riskira smrzavanje ostavljenih reznika i lucnjeva.
Općenito se može reći da se u vinogradarskim područjima u toplijem klimatu (kao što su naša Istra i Dalmacija) rezidba može obavljati tijekom cijelog razdoblja mirovanja loze, dok je u kontinentalnoj Hrvatskoj najpovoljnije razdoblje od kraja veljače i tijekom ožujka, pred početak kretanja vegetacije.
Na velikim vinogradarskim površinama kontinentalnih vinograda zbog navedenih rokova mogu nastati problemi organizacijske prirode. Naime, samu rezidbu prate i drugi radovi koji trebaju biti završeni do početka kretanja pupova: skidanje stare kore sa stabla, izvlačenje rozgve sa žice i njeno zbrinjavanje, popravljanje armature, vezanje rodnih elemenata trsa uz žice armature, proljetna obrada tla i gnojidba, zimsko prskanje vinograda itd. Vrlo je važno da se svi ovi radovi obave prije početka kretanja pupova, jer su u vrijeme pupanja pupovi vrlo osjetljivi i lako otpadaju i pri najmanjim udarima u nadzemni dio trsa.
Zbog toga se u takvim uvjetima rezidba ponekad odvija u dvije faze. U prvoj fazi, predrezu, odbacuju se stari lucnjevi (u slučaju mješovitog reza) ili se rozgva ručno ili strojno prikraćuje na duljinu od otprilike 30 cm (kod kratkog reza). Druga faza, koja zbog obavljenog predreza traje znatno kraće i iziskuje manje radne snage, provodi se u uobičajenim rokovima (veljača i ožujak).
Izbor uzgojnog oblika
Izbor uzgojnog oblika ovisi o velikom broju faktora, kao što su: ekološki uvjeti, razmaci sadnje, sortiment, stupanj mehanizacije u vinogradu, svrhu proizvodnje itd. Klimatski uvjeti, prije svega niske zimske temperature, utječu na izbor visine uzgojnog oblika. U krajevima gdje nema temperaturnih ekstrema, postoji znatno veći izbor uzgojnih oblika, koji se onda prilagođavaju stupnju mehanizacije, sorti itd. Naime, sorte se razlikuju po bujnosti, pa bujnije sorte traže veću proizvodnu površinu i uzgojni oblik većeg raspona, na kojima mogu dati veći prinos kvalitetnog grožđa. Tu se posebno ističu sorte stolnog grožđa koje su sve u pravilu bujnije, pa im odgovaraju razvijeniji uzgojni oblici, kao što su pergole.
Osim toga, sorte se uvelike razlikuju i po svojoj rodnosti, odnosno rodnosti pojedinih pupova. Obično su pupovi pri osnovi mladice slabije rodni, zatim se rodnost povećava prema sredini rozgve, a onda se ponovno smanjuje prema vrhu. Kod velikog broja sorata su donji pupovi pri osnovi mladice vrlo slabo rodni ili čak nerodni, pa je za njih pogodna duga, odnosno mješovita rezidba (rezidbom se ostavljaju samo lucnjevi, odnosno reznici i lucnjevi). Tipični primjeri takvih sorata su Traminac mirisavi, Sauvignon bijeli, Graševina, Rizling rajnski, Cabernet sauvignon, Plemenka, Muškat Hamburg itd. U drugu grupu spadaju sorte kod kojih su i najniži pupovi pri osnovi vrlo rodni, pa one daju visok prinos i pri kratkoj rezidbi – samo na reznike. Takve su sorte Plavac mali crni, Frankovka, Maraština, Pošip itd.
U osnovi, dobro odabranim uzgojnim oblikom može se smatrati onaj koji omogućava postizanje velikih količina kvalitetnog grožđa, potpunu mehanizaciju radova u vinogradu, lako održavanje i što jednostavniju rezidbu.
Opterećenje trsa
Broj rezidbom ostavljenih pupova na jednom trsu predstavlja opterećenje trsa. Pravilno je opterećen onaj trs na kojem se formira onoliko grozdova koliko odgovara njegovoj vegetativnoj snazi, odnosno treba uskladiti korist koju očekujemo od trsa sa zahtjevima loze.
Općenito se bujne sorte opterećuju više, a slabo bujne manje, zbog čega je vrlo važno poznavati sortu koju orezujemo.
Pri povećanom opterećenju trsa rodnim elementima, neminovno dolazi i do povećanja prinosa, koji pojačano troši unutarnje rezerve trsa. Ako je to povećanje prinosa preveliko, dolazi do pada kvalitete grožđa – bobice su sitnije i siromašnije šećerom. Krajnji rezultat sustavnog visokog opterećenja je slabljenje vegetativne moći i iscrpljivanje trsa.
S druge strane, postoje situacije i kada je trs nakon nepravilno obavljene rezidbe nedovoljno opterećen rodnim pupovima. Tada dolazi do jake vegetativne bujnosti, koja je povezana sa slabijom oplodnjom, izraženim osipanjem cvjetova, te transformacijom cvatova u vitice. Osim toga, debele i bujne mladice teže dozrijevaju, što povećava njihovu osjetljivost na niske temperature tijekom zime.
Osnovna pravila reza i tehnike rezidbe
Na trsu vinove loze u vrijeme zimskog mirovanja razlikujemo staro drvo (stablo, krakovi i ogranci), dvogodišnje drvo (prošlogodišnji reznici i lucnjevi), te jednogodišnje drvo (rozgva ili prut). Jednogodišnje drvo može biti rodno ili nerodno, ovisno o tome gdje se nalazi.
Važno je znati osnovno načelo rodnosti drva vinove loze: rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg drva. Rozgva razvijena iz starog drva u pravilu je nerodna, ali može poslužiti za obnovu i pomlađivanje trsa ili pojedinog dijela trsa.
Jednogodišnje rodno drvo s manje od 5 pupova naziva se reznik, a ono sa 6 i više pupova lucanj.
Prošlogodišnje reznike i lucnjeve, a po potrebi i staro drvo, reže se okomito da rana bude što manja, pri čemu se ne smije ostavljati „čepove“.
Jednogodišnja rozgva reže se 1 – 2 cm iznad zadnjeg ostavljenog pupa, ukoso od pupa prema van da prilikom suzenja tekućina ne kapa po pupu.
Navest ćemo osnovna pravila reza za najčešći mješoviti uzgojni oblik u našim područjima, a to je Guyot (jednostruki ili dvostruki).
Opće pravilo za rezidbu uzgojnog oblika Guyot je da se u pravilu s trsa odstranjuju prošlogodišnji izrođeni lucnjevi u potpunosti, a s prošlogodišnjeg prigojnog reznika se donja rozgva reže na reznik (2 pupa), a gornja na lucanj (8 – 12 pupova).
Kako u prirodi stvari često nisu tako jednostavne, dogodi se da na prošlogodišnjem rezniku nemamo dvije dobro razvijene rozgve. Tada se za lucanj ostavlja prva dobro razvijena rozgva s prošlogodišnjeg lucnja. Postoje i slučajevi kada se na prošlogodišnjem rezniku nije dobro razvila niti jedna rozgva. Tada se kao reznik ostavlja rozgva potjerala iz starog drva, a za lucanj opet prva dobro razvijena rozgva s prošlogodišnjeg lucnja. U slučaju da se na prošlogodišnjem rezniku nije dobro razvila niti jedna rozgva, a nema ni prikladne iz starog drva, za reznik ostavljamo prvu rozgvu na prošlogodišnjem lucnju, a za lucanj sljedeću dobro razvijenu.
Pri tome reznik po smještaju uvijek mora biti ispod lucnja da bi se održala visina uzgojnog oblika, a za lucanj (rodno drvo) se uvijek bira jednogodišnja rozgva koja je razvijena iz dvogodišnjeg drva. Isto tako je važno naglasiti da se na prigojnom rezniku ostavljaju samo 2 pupa, jer će u slučaju većeg broja pupova obično potjerati samo gornji pupovi, pa nam uzgojni oblik nepotrebno „bježi“ u visinu.
Dakle, prije nego što počnemo orezivati trs moramo ga dobro pregledati te se unaprijed odlučiti što ćemo ostaviti za prigojni reznik, a što za lucanj, da nam se ne dogodi da odstranimo prošlogodišnji lucanj, a onda utvrdimo da na prošlogodišnjem prigojnom rezniku imamo samo jednu rozgvu. Također moramo utvrditi je li trs previše „pobjegao“ iznad prve armaturne žice ili su krakovi „pobjegli“ previše u širinu i u tom slučaju pokušati sniziti ili suziti krakove.
Ako je trs „pobjegao“ previše iznad prve armaturne žice, na kraku ćemo, ispod ili u visini prve žice, ostaviti i jedan pričuvni reznik. Ako je pak „pobjegao“ u širinu, tada ćemo pričuvni reznik ostaviti na onom djelu kraka gdje nam treba suženje. Sljedeće ćemo godine s pričuvnog reznika donju rozgvu ostaviti za prigojni reznik, a gornju za lucanj i na taj način postići korekciju krakova ili visine trsa.
Isto tako, važna je i debljina rozgve kojoj ćemo ostavljati za lucanj ili reznik. Neupućeni vinogradari često ostavljaju što deblju rozgvu (kao palac), misleći da će ona dati veći urod. Deblja rozgva ima proširene „spužvaste“ provodne snopove, pa prima veće količine vode te zbog toga pupovi pozebu čim temperatura zraka padne ispod -12 do -15°C. Deblja rozgva dat će slabije rodne mladice. Smatra se da je idealna debljina rozgve debljine olovke (8 – 12 mm).
Pribor za rezidbu
Važno je naglasiti da sav pribor koji se koristi u rezidbi loze mora biti izrađen od kvalitetnog materijala, pogodan za rukovanje i, prije svega, oštar. Zbog toga je bolje izdvojiti koji euro više, pa kupiti kvalitetan i trajan, ali zbog toga i malo skuplji pribor. Osim toga, pribor za rezidbu mora biti čist i dezinficiran. Naime, onečišćenim priborom se vrlo lako prenose bolesti, naročito viroze i fitoplazmoze s jednog trsa na drugi.
Nakon što je trs orezan, preporučljivo je stablo i krakove očistiti od stare kore. Naime ispod kore se zavlače razni štetnici koji se aktiviraju dolaskom toplijih dana. Kora se može očistiti rukom ili žičanom četkom. Ako čistimo rukom, tada je poželjno to raditi rukavicama.
Što s orezanom rozgvom
Nakon rezidbe u vinogradu ostaje velika količina orezane rozgve, koja se ručno iznosi i spaljuje da spriječimo širenje zaraze u vinogradu, jer u njoj prezimljuju mnogi štetnici i uzročnici bolesti. Međutim postoje i drugi načini baratanja i iskorištavanja orezane mase. Pod uvjetom da nema bolesti, orezana rozgva može se malčirati i ostaviti na tlu kao izvor organske tvari. Također ju je moguće skupljati traktorskim vilama i iznositi iz nasada, te balirati posebnim balirkama. Takva masa se zatim prosušuje i pretvara u brikete koji se koriste kao materijal za loženje.
Pročitajte još:
Najčešće greške u rezidbi voćaka i vinove loze
