Zimska rezidba voćaka počinje padom temperature u vrijeme mirovanja vegetacije. Rezidba jezgričavog (jabuka, kruška, dunja) voća može početi krajem studenog i traje sve do početka listanja.
Orezivanje kostičavog voća (šljiva, breskva, nektarina, trešnja) pomiče se prema početku proljeća. Razlog je velika osjetljivost na smrzavanje, koja se povećava ako se ranije orezuje. Optimalni trenutak kada treba obaviti orezivanje je poslije opadanja lista. Prednosti orezivanja tijekom kasne jeseni su višestruke. Stabla su manje izložena stresu, prilikom rezidbe rezača ne ometaju listovi i plodovi te nema insekata. No, ako rezidbu niste uspjeli obaviti tijekom jeseni, drugi optimalni trenutak je u proljeće prije bubrenja pupoljaka i kretanja vegetacije.
Lupinasto voće (orah, lijeska) treba orezivati nakon odbacivanja lišća pa sve do kraja veljače. Lijeska cvjeta već od prosinca do ožujka, stoga pripazite na vrijeme rezidbe kako bi osigurali nesmetanu cvatnju.
Rezidba bobičastog voća (borovnica, malina, kupina, ribiz i dr.) – ovisi o vrsti, pa čak i sorti. Rezidba obavlja drugačije za svaku vrstu bobičastog voća; to je potrebno posebno istražiti jer ovisno o načinu rezidbe uvjetujemo i prinose za narednu sezonu. Primjerice, ribiz orezujemo krajem veljače. Crne sorte ribiza –Titania ili Rosenthal kreću ranije s vegetacijom, stoga ih moramo orezati prilično rano, kako bi kada krene vegetacija bile spremne za rast i razvoj. Režu se na 3 rodne grane pri čemu se planira grm i za narednu godinu kako bi se ujednačio urod iz godine u godinu.
Rezidbu jezgričavih voćaka slobodne forme (ne industrijskog nasada već solitarnih stabala) treba obaviti isto krajem zime prije kretanja vegetacije. Ako režete u formi vaze relativno nisko (do cca 2,5 m visine), režete sve grane koje se križaju unutar krošnje, dok rodne grane režete na 2-3 pupa.
Koštičavo voće se reže prilično kasno jer je osjetljivo na smrzavanje i niske temperature. Ovo je posebice važno za rezidbu marelica i breskvi koje jako teško podnose kasne proljetne mrazeve. Isto kao i kod jezgričavog voća, potrebno je prorijediti krošnju, ukloniti grane koje se križaju i prikratiti rodne grane.
Za rezidbu osigurajte oštar alat (male voćarske škare, teleskopske škare, voćarska pila), voćarski vosak, ljestve ili platformu s koje možete dohvatiti i obraditi stabla velikih krošnji. Prilikom rezidbe, prije samog ulaza u nasad, a i kasnije tijekom rezidbe, redovito čistite i dezinficirajte alat. Ako alat nije pravilno održavan možete prenijeti bolesti s potencijalno bolesnih biljaka na one zdrave.
Golo stablo, bez lišća, može rezaču pružiti potpuni uvid o stanju u kojem se nalazi krošnja. Mogu se lakše identificirati svi problemi koji su se javili tijekom razvoja i napraviti plan rada kako ih riješiti.
Svaku ranu reza potrebno je zaštititi voćarskim voskom. Za proizvođače u ekološkoj proizvodnji postoje zaštitni premazi na bazi pčelinjeg voska koji su odobreni u sustavu ekološke kontrole.
Grane koje ostanu nakon rezidbe oboljelih biljaka treba ukloniti iz voćnjaka. Ako imate mogućnost malčiranja, moguće ih je i malčirati u samim nasadima i na taj način vratiti dio organske mase u tlo. Ukoliko sami slažete kompost utoliko odrezane grane sasjeckajte i koristite prilikom slaganja kompostne hrpe. Prilikom planiranja uzdignutih gredica, odrezane grane stavite na dno okvira. Na njih slažite ostale slojeve potrebne za formiranje proizvodnih kreveta – engl. bedding ili hrvatski uzdiguta gredica.
Biljke nastojte uvijek rezati u vrijeme opadajućeg mjeseca kada se voda iz biljaka povlači iz nadzemnog dijela u korijen jer tako smanjujete mogućnost curenja biljnog soka i stvaranja povoljnog medija za stvaranje gljivica. Pogodne dane za rezidbu naći ćete u Sjetvenom priručniku Marije Thun.
Za tretman nakon rezidbe može se primijeniti i sumporno vapno u koncentraciji od 2 % za zimsko prskanje. Sumporno vapno može se nabaviti na tržištu i primjenjuje se klasičnim prskanjem leđnim ili traktorskim prskalicama.
