Kako spriječiti bolesti na plodovima jabuke iz ekološkog uzgoja?

Temelj uspješne ekološke proizvodnje jabuka je sadnja, uzgoj i njega tolerantnih sorata na ekonomski najštetniju bolest – uzročnika krastavosti jabuke (Venturia inaequalis). U našim plantažnim nasadima možemo naći takve sorte: topas i florina.

Na jabukama je krajem 1990-ih godina opisano oko 80-ak različitih uzročnika bolesti, pa ako ne provodimo mjere zdravstvene njege i zaštite jabuka dopuštenim pripravcima u ekološkoj proizvodnji pojavljuju se bolesti koje u intenzivnom uzgoju ne vidimo, npr. uzročnici paleži kožice ploda (Diaporthe spp., Botriosphaeria spp., Pezicula spp., Phoma spp., Phyllosticta spp. i dr.) ili najčešće bolesti u ekološkom uzgoju jabuka: crna mrljavost (“sajavost”) (Gleodes) i muhine točkice (Schyzothirium).

Vlasnici plantažnih nasada jabuka koji u programima integrirane zaštite izbjegavaju ili ne provode ljetna i/ili zadnja prskanja protiv uzročnika bolesti koje se pojavljuju tijekom skladištenja također primjećuju negativne površinske promjene na kožici ploda jabuke koji značajno umanjuje njihovu tržnu vrijednost (npr. na sortama idared, zlatni delišes,  granny smith i dr.). Štete mogu biti vrlo velike.

Neželjene promjene na jabukama

Crna mrljavost i muhine točkice plodova jabuke (Gleodes pomigena i Schyzothirium pomi) su dvije “ljetne” bolesti plodova koje su poznate i opisane još početkom 1800. godine, ali tek 1920. su otkriveni stvarni patogeni uzročnici. Napadaju i plodove kruške. Redovito se javljaju na netretiranim stablima tijekom kišovitih i vlažnih ljetnih mjesecima, a ponekad su unatoč primjeni fungicida zabilježene štete 25 %. Gljivični uzročnici ovih bolesti se razvijaju na površini plodova, pa nema kvantitativnih šteta ili gubitka količine prinosa, ali su takvi plodovi nagrđeni i narušena im je prodajna vrijednost (ipak se mogu iskoristiti u preradi).

Crna mrljavost jabuka

Crna mrljavost (Gleodes pomigena) je posljedica gljivičnih kolonija na površini zrelih plodova, u početku poput sjene tamno-maslinasto-zelene boje. Kolonije su okruglog oblika, različite veličine i difuznih rubova. Zbog sekundarnog širenja gljivice uzročnika tijekom skladištenja kolonije se međusobno “preklapaju” što plodovima daje čađavi izgled. Ovisno o boji kožice plodova jabuka i krušaka te tipu rasta i uvjeta razvoja kolonija uzročnika bolesti, izgled i izražajnost čađavosti može biti različit (prema boji i veličini). Posebno je osjetljiva sorta zlatni delišes.

Muhine točkice

Muhine točkice (Schyzothirium pomi) (točkice nalik izmetu muha) uzrokuje neželjene promjene na plodovima jabuke i kruške opisane u imenu bolesti. Na površini zrelih plodova se pojavljuju male, crne, okrugle točkice koje nalikuju izmetu kućne muhe (engl. Flyspeck, njem. Fliegenflecken). To su plodišta gljivice (pseudoteciji), a tipična je njihova grupiranost u skupine po 50-ak crnih pjega u promjeru 1-3 cm. Posebno je na ovaj poremećaj osjetljiva sorta idared. Opisane se obje negativne promjene mogu pojaviti na plodovima već 3-4 tjedna nakon otpadanja latica, ali puno češće tek krajem ljeta ili početkom jeseni, odnosno u postupku skladištenja. Premda su opisane promjene uzrokovane drugim vrstama mikroorganizama, obično na istom plodu budu zajedno prisutne kolonije uzročnika čađavosti i crne točkaste pjegavosti, zbog sličnih ekoloških zahtjeva za njihovu pojavu i razvoj.

Gljivica Gleodes pomigena prezimi u formi micelija ili posebnih plodišta (piknida) na inficiranim grančicama jabuke i većeg broja šumskog drveća. Iz prezimljujućih se mjesta tijekom proljeća ili početka ljeta primarno širi za kišnih dana. Može biti zaražena kutikula i epidermalni sloj staničja tek zametnutih plodova jabuke i kruške, ali se za razliku od rane infekcije uzročnikom krastavosti (Venturia spp.) takvi plodovi oblikom normalno razvijaju. Optimalne temperature razvoja čađavosti plodova je 18-27 ºC (ali ne veće od 30 ºC). Naknadno se na kožici ploda čađavost širi pri zasićenosti zraka vlagom većoj od 90 %. Obično se simptomi u voćnjaku primijete tek 20-25 dana nakon ostvarene zaraze.

Vrsta Schyzothirium pomi također u prirodi prezimi u formi zimskih plodišta (pseudoteciji) na inficiranim grančicama jabuke i drugim domaćinima. Neposredno pred cvatnju i 1-2 mjeseca nakon cvatnje iz zimskog se potencijala oslobađaju primarni uzročnici zaraze tijekom kišnih dana i pri optimalnim temperaturama 16-28 ºC. Pri ovoj je bolesti inficirana je samo “vanjska” kutikula plodova bez epidermalnog tkiva. Optimalna temperatura za naknadni razvoj je 17,3 ºC, uz relativnu vlažnost zraka veću od 96 %. Globalnim klimatskim promjenama s porastom temperature zraka i ljetnim olujnim nevremenima uvjeti za razvoj opisanih uzročnika bolesti postaju sve više povoljni.

Tablica 1. Važniji meteorološki mjesečni uvjeti (prosječni i ukupne količine) zabilježeni na lokalitetu Mursko Središće bitni za pojavu i razvoj različitih uzročnika bolesti plodova jabuke tijekom 2024. sezone (“iMetos 3.3”)

Sadite na prozračnim terenima

Osnovna preventivna zaštita voćnjaka od gljivica Gleodes i Schyzothirium je sadnja nasada jabuka i krušaka na prozračnim terenima. Smjer redova, razmaci sadnje i uzgojni oblik moraju omogućiti što brže sušenje krošnje. U područjima gdje su gljivične bolesti plodova značajni problem u uspješnoj proizvodnji jabuka i krušaka, potrebna je redovita preventivna zaštita fungicidima u razmacima 10-14 dana. Ako se bolesti povremeno javljaju, pomoću mjernih uređaja za praćenje meteorološki uvjeta u nasadu, broj tretiranja se može značajno reducirati na kritična razdoblja kad su zabilježene optimalne vrijednosti topline i vlažnosti zraka.

Među fungicidima koje u integriranoj proizvodnji jabuke koristimo krajem ljeta i početkom jeseni protiv dominantnih bolesti tijekom skladištenja kasnijih sorata jabuka najmanje je na gljivice Gleodes i Schyzothirium djelotvoran kaptan (npr. Merpan, Captan 80 WG, Kastor 50 WP). Također su na ove uzročnike bolesti manje učinkovititriazolni pripravci koje kurativno koristimo u cvatnji ili krajem cvatnje (npr. Score EC, Difkor i sl.).

Dobru učinkovitost daju strobilurini (npr. Sugoby DF, Zato 50 WG, Bellis WG) i anilinopirimidini (Chorus WG, Pyrus ili Scala 400 ili Faban SC i sl.). Bakarni i sumporni fungicidi koje se najčešće koriste u ekološkom voćarstvu također u epidemijskim godinama nisu dovoljno djelotvorni na opisane bolesti jabuke i kruške. Zadnjih su godina voćari pod stalnim pritiskom da koriste što manje kemijska sredstva za zaštitu bilja kako bi plodovi bili zdravstveno što ispravniji (bez mjerljivih ostataka rezidua).

Tablica 2. Izbor alternativnih pripravaka prikladnih za ekološku proizvodnju i zadnje primjene u nasadima jabuka radi poštivanje sve strožih zahtjeva za MRL (Maximum Residue Limit)(mg/kg)

Kemijskim se pripravcima smanjuje broj aplikacija tijekom jedne sezone, produžuju se razdoblja karence, neki učinkoviti pripravci gube dozvole za primjenu, a sve se više uvode tehnologije zaštite jabuka bez korištenja sintetičkih fungicida u zadnjim zaštitama tijekom mjeseca srpnja i kolovoza. Zadnjih godina na taj su način sve više u primjeni sredstva za jačanje voćaka (naročito u ekološkom voćarstvu), a pokusima je na crnu mrljavost i muhine točkice najučinkovitiji bio kalijev-bikarbonat (“Vitisan“) i njegova novija formulacija u pripravku “Armicarb” (5 kg/ha), odnosno mješavina “Armicarba” (3 kg/ha) s močivim sumporom (2 lit./ha) (vidi Tablicu 2.).

Prosječan izgled plodova jabuke iz ekološkog uzgoja koji tijekom ljetnog razdoblja nisu zaštićeni od uzročnika bolesti: plodovi inficirani uzročnicima crne mrljavosti i muhinim točkicama (Gleodes, Schizothyrium) (slike 1 i 2). Na slici 3 je dio ploda jabuke  “onečišćen” gljivičnim uzročnikom muhinih točkica (Schizothyrium). Takvi su plodovi neugledni i manje tržne vrijednosti, ali su zdravstveno ispravni i jestivi  Foto: M. Šubić