Domagoj Škobić je vlasnik poljoprivrednog obrta Škobić i upravitelj Braniteljske zadruge Aljmaš Fructus. Prije nekoliko godina kupio je stroj za zaštitu od mraza iz EU fondova s kojim je uspio spasiti voćke od mraza. Vjetrenjača mu je stigla s dalekog Novog Zelanda i investicija je to od ne-malenih 40.000 eura.
–Kupio sam ga putem mjera ruralnog razvoja, s povratom 70 posto iznosa, a na sreću ili nažalost, odmah je te godine udario i mraz, kaže 42-godišnji Domagoj.
Iza njega je skoro 20 godina iskustva u voćarstvu, a uzgaja trešnje, marelice i orahe, na ukupno 65 hektara u Aljmašu kod Osijeka.
Kako stroj štiti voćke?
Stroj je zapravo vjetrenjača koja topli zrak s osam i pol metara visine spušta prema tlu, u radijusu od 150 metara, čime “pokriva” četiri do pet hektara površine.
–Puše u smjeru ventilatora i sa suprotne strane uvlači zrak. Kad nastaje mraz, hladan se zrak spušta, a topliji ostaje na većim visinama. Vjetrenjača povlači taj topliji zrak, spušta ga, rastjeruje tako hladni i unosi topli zrak u niže slojeve. Helikopteri vertikalno spuštaju zrak, što je idealno, ali moraju kružiti oko voćnjaka. Ventilator se ne mora pomicati, ali mu pozicija ovisi o obliku parcele, je li ravna ili brdovita. Pokriva oko sedam hektara površine, u idealnim uvjetima, a u praksi pet, objašnjava Škobić.
U Gospodarskom listu smo već imali slične primjere borbe protiv mraza, poput voćnjaka Vrtovi voća iz Moslavine, u kojem se nalazi vjetrenjača koju pogoni plin i fiksno je postavljena u voćnjaku, za razliku od aljmaške vjetrenjače koja je mobilna.
Vjetrenjača je, naime, montirana na prikolicu pa se lako premješta. Kad se temperatura zraka spusti na 2,2 stupnja, vjetrenjača u voćnjaku trebala bi se sama uključiti. Tako je programirana, a i skup je to stroj. Vjetrenjačom se ljeti može hladiti i stoka na farmama, a koristi i u berbama voća za vrijeme jutarnje rose. Plod se ne smije brati mokar pa će ga on osušiti. Da bi radila, potrebno joj je dizelsko gorivo, a “popije” četiri litre na sat. Trošak je to od tridesetak kuna na pet hektara, ističe Škobić koji je poljoprivredni obrt registrirao 2005.g u Aljmašu i od tada se bavi voćarstvom, a počeo je sa nasadom jabuke.
–Nisam tada, priznajem, znao ni razliku između kruške i jabuke, nisam znao da će mi trebati pet-šest nužnih strojeva, četiri-pet traktora, mislio sam da je dovoljan jedan. Berba, ambalaža, pakiranje, sve su mi to bile novine. Podigao sam onda glavu i iz svoga voćnjaka otišao van, u Austriju, Italiju, Francusku, NjemačkuDugo sam razmišljao čime bih se bavio i na kraju odabrao voćarstvo spletom nekih čudnih okolnosti. Uz puno mukotrpnog rada, truda, volje i prije svega upornosti, polako sam počeo širiti posao. Trenutna površina na kojoj obavljam djelatnost je oko 65 ha, na kojima se nalaze marelica, trešnja, kruška, šljiva i orah, ističe aljmaški voćar..
Tvornica pod otvorenim nebom
Svih ovih godina bilo je raznih problema, od štetočina, nametnika do vremenskih neprilika. A s obzirom da je u ekološkoj proizvodnji striktno se drži dozvoljenih sredstava.
–Zaštitna sredstva nabavljam u Hrvatskoj, gdje se može naći dobrih proizvoda koji su dopušteni u ekološkoj proizvodnji, smatra Škobić i dodaje da se uz dovoljno znanja i rada bolesti i štetnike može spriječiti, ali protiv vremenskih nepogoda voćari su često bespomoćni.
–Znate kako se kaže “sve je pod otvorenim nebom”, tako da je na vremenske neprilike teško utjecati.
Prije nekog vremena sam kupio stroj za zaštitu od mraza iz EU fondova, na čemu bih se želio i zahvaliti. U ovom voćnjaku ubere se 250 do 300 tona jabuka. Uz cijenu od kunu i pol, to je 450 do 500 tisuća kuna. Toliki se novac izgubi kad ih mraz “potuče”, naglašava Škobić.
No, u proljeće 2020. nije se dogodio mraz, već hladna fronta protiv koje nije pomogao ni almaški vjetropir.
–Snijeg u ožujku i u prvim danima kalendarskoga proljeća nije ništa neobično, no prošle godine neobično je bilo to što je snijegu prethodio dugačak niz natprosječno toplih dana. Vegetacija je krenula, neke su se biljne vrste počele razvijati, a nakon toga je došao hladni val s temperaturama do -5 Celzijevih stupnjeva. Do vikenda su nasadi bili u punoj cvatnji, a u ponedjeljak je krenula hladna fronta i urod je potuno uništen. Pojedine površine branili smo ventilatorom koji koristimo u slučaju mraza, no to nije bio mraz nego hladna fronta u kojoj je bilo – 5 stupnjeva od ponoći do 7,30 sati ujutro. U tom slučaju ne pomaže niti paljenje bala sijena. Takvo zadimljavanje primjenjivali smo i prije, ali dosta bezuspješno jer je potrebno puno bala, zapali ih se i do 600, a povise temperaturu za jedan stupanj. Stroj je podiže za četiri stupnja, rekao nam je Škobić i dodao:
–Lijep je ovo i zanimljiv posao, ali i vrlo neizvjestan. Kad je dobra godina i kad dobro rodi, roba se prodaje svagdje i svaki kupac je dobro došao, od malih kupaca pa do trgovačkih lanaca, no nesređeno tržište i uvoz je veliki problem za domaće voćare, napominje voćar Škobić.
