Koje bolesti prijete proizvodnji bajama u Hrvatskoj?

Posljednje dvije dekade svjedoci smo klimatskih promjena što omogućava širenje proizvodnih područja bajama sve dublje na europskom kontinentu. Novi nasadi se sade u Mađarskoj, pa čak i još dublje na sjever. Isto tako bajam se posljednje desetljeće uspješno uzgaja i u istočnoj Hrvatskoj. Posljedica ovoga širenja proizvodnih područja je širenje i gljivičnih bolesti.

Nasadi bajama na kontinentu izloženi su ljetnom toplinskom stresu, a sve toplije zime pogoduju razvoju bolesti. Komercijalna proizvodnja bajama u istočnoj Hrvatskoj ugrožavaju četiri gospodarski važna gljivična oboljenja: palež cvijeta i mladica, sušenje pupa i izbojaka, antraknoza te gljivični rak bajama. Trenutno dostupne mjere zaštite za sve četiri bolesti su samo preventivne (smanjenje inokuluma i sanitarna rezidba) te preventivni fungicidni tretmani.

Najznačajniji uzročnici gljivičnih bolesti bajama u protekloj dekadi u srednjoj Dalmaciji bili su palež cvijeta i sušenja mladica (Monilinia spp.), šupljikavost lista (Stigmina carpophila), narančasta pjegavost lista (Polystigma fulvum), hrđa bajama (Tranzschelia discolor) te kovrčavost lista (Taphrina deformans). Od ostalih opasnijih bolesti, u protekle tri godine na lokalitetima u Dalmaciji i Istri pronađena je i bijela trulež korijena (Rosellinia necatrix), hrđa (Tranzschelia discolor sp. dulcis), bakterijska pjegavost (Xanthomonas arboricola pv. pruni) i bakterijski rak (Pseudomonas syringae), koji dovodili do potpune defolijacije ili propadanja mladih, ali i starijih nasada.

Voćari u istočnoj Hrvatskoj sve češće se obraćaju stručnim službama u poljoprivredi vezano za zaštitu bajama od bolesti i štetnika. Laboratorijska analiza zaraženih dijelova stabala bajama provedena u Centru za zaštitu bilja – Zagreb u 2023. godini, pokazala kako su nasadi u istočnoj Hrvatskoj ugroženi od četiri glavne bolesti: Paleži cvijeta i grančica (Monilinia laxa), antraknoza (Colletotrichum acutatum), sušenje pupa i izbojaka (Phomopsis velata) i gljivični rak (Neofusicoccum parvum). Osnovni problem u zaštiti intenzivnih nasada bajama jest nedovoljna educiranost voćara o mogućnostima preventivne zaštite kao i nedostatak dovoljnog broja registriranih sredstava za zaštitu bilja.

Palež cvijeta i sušenje grančica

Palež cvijeta i sušenje mladica, lat.Monilinia laxa izaziva patogena gljivica Monilinia laxa registrirana je u RH na gotovo svim koštičavim voćnim vrstama. Štete na bajamu mogu biti različite ovisno o fenofazi razvoja. U slučaju rane proljetne zaraze (ružičasti pupovi i cvatnja), Monilina laxa izaziva palež i sušenje cvjetova tako da ne dolazi do oplodnje i razvoja plodova. Najčešće, gljivica se dalje širi kroz tkivo u jednogodišnje rodne izbojke koji se suše i nekrotiziraju. Međutim, Monilinia može zaraziti plodove bajama i u kasnijim fenofazama razvoja tj. nakon oplodnje i zametanja plodova čiji se simptomi očituju u nekrotiziranju ljuske ploda i povremenom lučenju prozirnog eksudata (smolotoka).

Simptomi bolesti: Cvjetovi bajama su najosjetljiviji na napad Monillinia laxa kada su potpuno otvoreni. Oborine za vrijeme cvatnje ili visoka relativna vlažnost zraka uz prisustvo inokuluma (mumificirani plodovi i zaraženi rodni izbojci iz prethodne vegetacijske sezone) su preduvjet širenja bolesti. Kako zaraza napreduje na zaraženim izbojcima mogu se formirati rak rane eliptičnog oblika kao posljedica uzdužnog pucanja kore. Ove rak rane uz mumificirane plodove na stablima izvor su inokuluma za primarne zaraze u slijedećoj vegetacijskoj sezoni. Zaražene grančice sa rak ranama mogu se ukloniti iz nasada jedino sanitarnom rezidbom.

Zaštita: Osnovna zaštita bajama od M.Laxa treba se temeljiti na sprječavanju primarnih zaraza pred početak cvatnje ili u samoj cvatnji. Vrlo važna preventivna mjera obuhvaća mehaničko uklanjanje i iznošenje iz nasada mumificiranih plodova iz prethodne vegetacije kao i sanitarna rezidba i spaljivanje sasušenih jednogodišnjih izbojaka. Isto tako, iz nasada je potrebno ukloniti i jače grane ako se na njima uoče karakteristične (eliptične) rak rane (Slika 2.). Rezidbu treba obaviti 10-15 cm ispod zaraženog dijela izbojaka.

U uvjetima niske relativne vlage zraka, izostanka oborina i niske koncentracije inokuluma, nasad se može zaštititi jednim fungicidnim tretmanom u fenofazi ružičastog pupa tj. kad je 5-10 % cvjetova otvoreno. U slučaju povoljnih uvjeta za razvoj bolesti (produljena cvatnja zbog nižih srednjih dnevnih temperatura) i veća količina oborina indicira još jedan fungicidni tretman za vrijeme cvatnje. Prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu (FIS-tražilica), za ovu namjenu u RH registrirani su sljedeći pripravci: Signum (piraklostrobin + boskalid) i biološki pripravak Serenade aso (Bacillus amyloliquefaciens soj QST 713).

Sušenje pupa i izbojaka

Sušenje pupa i izbojaka koje uzrokuje patogena gljivica Phomopsis velata, naglo se širi u nasadima bajama u cijelom mediteranskom bazenu. U vegetacijskoj sezoni 2023., potvrđen je prvi nalaz ove bolesti (Centar za zaštitu bilja), na bajamu u RH (k.o. Aljmaš). Po svemu sudeći ovi rezultati su i potvrda prvog nalaza P.velata na bajamu u svijetu. U Republici Mađarskoj bolest je pronađena 2017. godine, gdje se ovo oboljenje naziva rak izbojaka (twig canker).

Simptomi bolesti: Početni simptomi pojavljuju se na peteljci, listu ili izbojcima. Na lišću i peteljkama, pojavljuju se prugaste lezije. Kora na mladim izbojcima i granama nekrotizira i blago je udubljena (Slika 3.), nakon čega uzdužno puca te se stvaraju karakteristične eliptične rak rane. Ako se gljivica proširi prstenasto oko izbojka, vrh izbojka se suši i propada. Novi izbojci koji se razvijaju iz zaraženih pupova najčešće se suše i odumiru. Sekundarni simptom je povremeno lučenje smolotoka iz rak-rana. Kod uznapredovale zaraze može doći do sušenja skeletnih grana ili čak do propadanja cijelog stabla. Gljivica prezimljava u rak ranama tvoreći plodna tijela čije se spore šire vodom i vjetrom.

Zaštita:

Sva zaštita bajama trenutno se svodi na preventivne mjere uglavnom agrotehničke i/ili pomotehničke. Većina preventivnih mjera odnosi se na smanjenje primarnog inokuluma u zaraženom nasadu kako bi se „udomaćivanje“ bolesti u nasadu smanjilo na najmanju moguću mjeru. Kao preventivnu mjeru treba provoditi sanitarnu rezidbu tj. uklanjanje zaraženih izbojaka i grana sa rak-ranama te spaljivanje izvan nasada. Postoje indicije kako preventivni tretmani fungicidima na bazi bakra (bakarni hidroksid), koji se koriste u sklopu programa zaštite od ostalih bolesti bajama, mogu utjecati na smanjenje infektivnog potencijala P.velata. Prema FIS-u, u RH nemamo fungicida registriranih za suzbijanje sušenja pupa i izbojaka. (nastavlja se)