Jabuka spada kao i većina voćaka u akrotone vrste. To znači da je najveća koncentracija hormona rasta – auksini i giberelini, u vršnim pupovima. Hormoni rasta povlače i veću količinu hranjivih tvari u vršne dijelove. Posljedica toga je daleko jači rast mladica i grana u vršnim etažama krošnje. Niže etaže dobivaju manje hormona rasta i hraniva.
Suprotno je kod bazitonih vrsta (lješnjak, ribiz, maslina…). Kad ne obratimo dovoljno pažnje na ovu činjenicu na stablu jabuke, (na voćke općenito, a posebno breskve), prije ili kasnije javljaju se problemi oko starenja donjeg rodnog drveta u donjim etažama i previše bujnih vrhova. Već tijekom zimske rezidbe, ovaj problem djelomično rješavamo izolacijom vrhova i prevađanjem previsokih vrhova na nove grane te ponovnom izolacijom novog vrha. Najslikovitije rečeno, održavamo stablo piramidalno u obliku smreke.
Prebujni vrhovi zasjenjuju donje etaže
Zbog nedostatka kvalificirane radne snage, u voćnjacima se dosta loše obavlja rez vršnih etaža i izolacija vrhova centralnih provodnica. Rez vršnih etaža pokušava se obaviti dugim škarama s tla. Posljedica je ostavljanje čepova iz kojih provociramo tjeranje novih vodopija. Gotovo je nemoguće pravilno orezati vrhove stabla jabuke bez korištenja ljestava, platforme ili traktorske prikolice.
Na vrhovima se često zbog neznanja ne ostavljaju zamjenske provodnice, ne radi se izolacija vrhova. To vodi prejakoj bujnosti vrhova i pojačavanju efekta akrotonosti. Vrhovi tada tijekom vegetacije povlače previše hrane i energije koja zatim nedostaje u donjim etažama za formiranje i obnovu kvalitetnog rodnog drveta. Istovremeno, previše bujni vrhovi zasjenjuju donje etaže u krošnji, pa opada količina i kvaliteta stvaranja cvjetnih pupova i koloracija plodova. U voćnjacima u kojima se već nekoliko godina obavlja uredno izolacija vrha provodnice i rez bez čepova, već je daleko manje vodopija u vršnim etažama te je lijepo pokrenuta obnova donjeg rodnog drveta.
Kod provedbe ljetne pljevidbe ili ljetnog reza moramo prije svega razlikovati stabla slabe bujnosti, umjereno bujna stabla i stabla prejake bujnosti. Na svakome je potrebno pljevidbu i ljetni rez obaviti malo drugačije.
Ljetni rez je najbolje provoditi u nekoliko navrata, osobito ako se radi o bujnom nasadu.
Stabla s premalo novog rasta u donjim etažama
Postoje nasadi u kojima je izražen rast vršnih vodopija, dok istovremeno nedostaje rast i obnova grana u donjim etažama. Ovo je na žalost posljedica nepoštivanja pravila izolacije vrhova provodnica. Kako bi potaknuli rast novih grana u donjim dijelovima krošnje, vrlo je važno već početkom lipnja oplijeviti i optrgati sav rast na vrhovima krošnji koji je nepotreban. Njega bi ionako morali odstraniti zimskom rezidbom. Na taj način rano preusmjerimo energiju na niže točke i pojačamo rast i razvoj grana u nižim etažama gdje nam je potreban. Isto je potrebno odraditi i u nasadima gdje se obavljala obnova neadekvatno održavanih vrhova te postoji jači odgovor rastom vodopija.
Stabla s prejakim rastom po cijeloj visini krošnje
Ovdje se radi o čestim primjerima prebujnih, pregnojenih stabala. Neki od voćara jednako prihranjuju slabije bujne sorte (Idared, Gala) kao i bujne sorte (Golden delicious, Jonagold, Fuji, Elstar..). Bujnost se najčešće ispoljava u nerodnoj ili slabo rodnoj godini. Snaga rasta može se rasporediti u ostavljenih 100 mladica u blagoj zimskoj rezidbi koje će biti umjereno duge, ili u 20 mladica u jakoj zimskoj rezidbi koje će biti vrlo jake i duge.
Kod vrlo bujnih nasada pljevidbu bujnih vršnih vodopija potrebno je obaviti tijekom srpnja i kolovoza. Tad je rast završen jer na taj način škarama i rezidbom odbacujemo već utrošenu energiju, a s time i umanjujemo bujnost stabala.
Ljetna rezidba bujnih stabala može doprinijeti smanjivanju bujnosti dok jača zimska rezidba bujnih stabala samo i dalje pojačava bujnost. Kod prebujnih stabala, sorata, redova, dobro je obaviti i do 30 % potrebnog zimskog reza sukcesivno (6-8) tijekom ljetnih mjeseci.
Uravnoteženo bujni nasadi
Kod uravnoteženo bujnih voćnjaka tijekom lipnja, prvo rukom oplijevimo rast svih vršnih nepotrebnih grana koje rastu okomito i razviti će se u tzv. vodopije. Osnovni cilj pljevidbe odstraniti je sve ono što nam troši hranjiva i energiju za svoj rast i razvoj, a neće nam trebati za održavanje uzgojnog oblika i obnovu novog rodnog drveta. Pljevidbom preusmjeravamo energiju u ono što nam treba i ostaje na stablu. Kod pljevidbe moramo razmišljati o uzlaznim sokovima koji idu od korijena prema novim jednogodišnjim granama koje rastu.
Kod svakog oblika pljevidbe potrebno je znati da njome nepovratno odbacujemo dio već stvorene zelene mase za koju je stablo jabuke, voćke, utrošilo hranu i energiju. Znači da ranije izvedena pljevidba doprinosi većem preusmjeravanju energije u ono što treba ostati na stablu. Osim toga, na rane od pljevidbe se na stablima jabuke naseli i manje jabučne krvave uši koja je sve češća na jakim ranama od zimske rezidbe.
Beskorisne vodopije
Vodopije su potpuno nekorisne grane koje nam ne mogu poslužiti za obnovu i održavanje rodnog drveta. Najbolje ih je odstraniti pljevidbom prije nego oduzmu hormone i hraniva rodnom drvetu (osim u slučajevima prebujnih nasada i alternativno nerodne godine). Kad vodopije ostavimo i odstranjujemo ih u zimskoj rezidbi, tada su hraniva za njihov rast i razvoj već utrošena. Njihovim ranim odstranjivanjem rukom, (u vrijeme kada to još možemo odraditi bez škara) preusmjeravamo dio hormona rasta i hraniva u niže ležeće rodne grane. Time pozitivno utječemo na bolje osvjetljenje i prozračnost krošnje. Sve to djeluje na bolje diferenciranje cvjetnih pupova i poboljšavamo efikasnost sredstava za zaštitu bilja, što je najbolje obaviti početkom lipnja.
Drugi dio zelenog reza obavlja se kasnije škarama i u stvari je nadopuna na pljevidbu. Tada se obavi korekcija vrhova i odstranjuju se nepotrebne mladice iz sredine krošnje. Može se odraditi i djelomični rez viška periferije, prilikom čega treba obratiti pažnju na moguću retrovegetaciju, dakle bez prikraćivanja.
Plodovi obojenih sorata tada dobivaju više sunca i bolje su obojeni. U ovoj fazi potrebno je obratiti pažnju na sorte kod kojih je nepoželjna koloracija kao što su Granny Smith, Golden delicious i sl. Isto tako naglo odstranjivanje veće količine mladica i lišća može uzrokovati i ožegotine na plodovima kod naglog izlaganja suncu.
Kod izvođenja ljetne rezidbe potrebno je voditi računa i o mogućnosti ulaska zrna tuče u krošnju. Plodovi su tada još više izloženi. Ukoliko se voćnjak nalazi pod protugradnom mrežom, utoliko je ljetna rezidba vrlo korisna. Ona doprinosi i boljem ulasku svjetla u krošnju.
Nakon odstranjivanja viška grana u krošnji poboljšavamo i efikasnost sredstava za zaštitu bilja.
Kad prikraćivati grane?
Svako prikraćivanje novog rasta je nepoželjno. Ono uzrokuje nepotrebni ponovni rast i ponovno iscrpljivanje energije, te pojavu mladog lišća pogodnog za razvoj pepelnice. Prikraćivanje je potrebno samo kada u alternativno nerodnoj godini tijekom lipnja vršimo vraćanje ciklusa obnove rodnog drveta, kako bi djelomično već tada utjecali na smanjivanje alternativne rodnosti. Ljetna rezidba može donekle smanjiti bujnost na bujnim dijelovima nasada. Reakcija odnosa jačine korijenovog sustava i broja potrošača u krošnji (grane i pupovi) je slabija tijekom ljeta nego u proljeće. Također, prejaka ljetna rezidba na bujnijim nasadima može uzrokovati retrovegetaciju, a s time i uskraćivanje hranjiva potrebnih za formiranje cvjetnih pupova za narednu godinu koji tada izgledaju kao cvjetni, no iz njih narednog proljeća izbijaju samo lisne rozete.
Prejaka i kasna ljetna rezidba može uzrokovati i pojačano jesensko rano opadanje plodova. Ono je često puno izraženije u voćnjacima gdje je odrađena jača ljetna rezidba, jer se smanjuje količina listova, smanjuje se fotosinteza i samim time sadržaj dostupnih hraniva za plodove. Stoga je uvijek bolje ljetnu rezidbu rasporediti na nekoliko navrata tijekom lipnja, srpnja i kolovoza, osim u slučajevima kada desetak dana pred berbu „čistimo“ krošnju od vodopija i viška rasta za bolju koloraciju plodova.
Usmjeravanje hraniva pljevidbom
Rodno drvo jabuke, kod najvećeg broja sorata razvija se kroz tri godine. Jedne godine grana naraste, druge godine, ukoliko je kod rezidbe ostavljena neprikraćena sa zdravim terminalnim cvjetnim pupom, utoliko ona po svojoj dužini formira cvjetne pupove i treće godine ona rađa. Stoga, što pljevidbom ostaviti, a što optrgati ? Načelno, sve jake i vertikalne mladice po cijeloj krošnji oplijevimo. Naročito sve u vršnim etažama. Od mladica koje rastu više-manje horizontalno, u donjim etažama ostavljamo one dužine 20-40 cm. Prema vršnim etažama ostavljamo sve kraće i sve položenije. S time nastojimo ublažiti pojavu akrotonosti jabuke.
Pljevidbom vodopija preusmjerili smo hranjiva i energiju rasta u grane koje nam ostaju, najvećim dijelom u dvogodišnje grane koje formiraju rodne pupove kao i u kvalitetniji razvoj plodova. Također, ako smo se našli u situaciji da nam je veliki dio uroda izmrzao, te ulazimo u alternativu, ljetni rez je dobra prilika da tijekom lipnja maknemo dio prošlogodišnjih grana koje diferenciraju cvjetne pupove kao i dio vanjskih mladica ovogodišnjeg rasta koje bi stvorile lateralne cvjetne pupove i tako samo pojačale alternativu. Rano micanje ovih grana i novi rast novih u drugom dijelu vegetacije može doprinijeti zakašnjelom rastu jednogodišnjih grana bez cvjetnih pupova. Time smo ipak donekle utjecali na ublažavanje alternative. S time smo ujedno i olakšali posao zimskog reza.
Foto: Adrian Horvat, dipl. ing. agr.
