Današnji konvencionalni način uzgoja maslina i proizvodnje ekstra djevičanskog maslinovog ulja zasniva se na tri temeljna pravca:
● ishrana maslina mineralnim gnojivima,
● uništavanje korova otrovima,
● uništavanje štetnika na maslinama tretiranjem kemijskim preparatima – otrovima.
Možemo li drugačije – prirodnije
Iz dana u dan sve je više zainteresiranih maslinara, koji odbacuju nasilnički put trovanja i ubijanja. Oni zastupaju suradnju s prirodom u sagledavanju uloge tla u životu živih organizama u zemlji. Naime, uzgoj maslina na prirodan način podrazumijeva njegovanje tla, njegovih mikroorganizama i svih životinjica koje žive u tlu. Oni maslinama svojom djelatnošću stvaraju hranjivo. Travu ispod maslina treba mehanički uništavati, čupanjem ili košenjem. Štetnike suzbijati na prirodne načine, pazeći da svojim intervencijama ne narušavamo harmoniju života i prirodnu ravnotežu u masliniku.
Neki su maslinari, naravno, nakon samo jedne godine apstinencije od prskanja krošnje maslina kemijskim preparatima bili sretni i ponosni. Zato jer su u svom masliniku, poslije desetak godina prvi put našli pticje gnijezdo, ili osinjak na maslini.
Moramo priznati da je u smislu zaštite maslina, proizvodnja na prirodan način znatno jednostavnija od drugih voćarskih kultura. Osnovno je imati ispravan pristup zaštite maslina i volju da s malo više truda proizvedemo ekološki proizvod koji nije samo hrana, već i jedan vrijedan i nezaobilazni lijek. I ne zaboravimo, velika je perspektiva autohtonog hrvatskog proizvoda da je proizveden na prirodan način, to je u svakom slučaju dobar motiv za sav trud koji moramo uložiti.
Koraci do ekomarkice za maslinovo ulje
Prvi korak je upoznavanje sa zakonskom regulativom i načelima proizvodnje na prirodan način. Nije naodmet da već na samom startu maslinar uspostavi kontakt s jednom od priznatih nadzornih stanica. Na uzmorskom dijelu Jadrana to su “Agribiocert” iz Omišlja na Krku i “Biotechnicon” iz Splita. Prvi stručni nadzor obavljaju stručnjaci iz nadzorne stanice na osnovi prijave proizvođača.
Drugi korak je da na temelju pozitivnog rješenja nadzorne stanice, maslinar podnosi zahtjev Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva za upis u Upisnik proizvođača ekološke proizvodnje. Uz Zahtjev za upis podnosi kopiju zapisnika o obavljenom prvom stručnom nadzoru, kopiju rješenja da je upisan u upisnik poljoprivrednih proizvođača, preslik dokaza o vlasništvu ili pravu korištenja zemljišta, preslik katastarskog plana s točno određenim česticama koje pripadaju ovoj proizvodnji. Također popis poljoprivredne mehanizacije i objekata u poljoprivrednom gospodarstvu. Potrebno je potpisati izjavu maslinara da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje. To je oblik posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača.
Treći korak je saznanje da proizvodnja maslina na prirodan način podliježe stalnom stručnom nadzoru u svim dijelovima proizvodnje, tako se predviđa da bi tijekom godine trebalo obaviti najmanje dva stručna nadzora, analizu tla, analizu rezidua i teških metala. Osim toga maslinar je dužan voditi zapise o proizvodnji, te spremati račune o kupovini sredstava. Kako bi mogao nadzornoj stanici dokazati podrijetlo, vrste i količine upotrebljenih materijala.
Četvrti korak je za maslinara i najdraži. Naime, ovlaštena pravna osoba nakon obvezatnog stručnog pregleda izdaje potvrdnicu za ekološku proizvodnju maslina i maslinovog ulja.
Peti i posljednji korak je dobivanje znaka “ekoproizvod”, a koji se dobije nakon podnošenja pismenog zahtjeva Ministarstvu i koji vrijedi za samo jednu godinu. Prije dobivanja znaka, treba poslati na analizu gotovi proizvod.
