Današnji konvencionalni način uzgoja maslina i proizvodnje ekstra djevičanskog maslinovog ulja zasniva se na tri temeljna pravca:
● ishrana maslina mineralnim gnojivima,
● uništavanje korova otrovima,
● uništavanje štetnika na maslinama tretiranjem kemijskim preparatima – otrovima.
Možemo li drugačije – prirodnije
Iz dana u dan sve je više zainteresiranih maslinara, koji odbacuju nasilnički put trovanja i ubijanja. Oni zastupaju suradnju s prirodom u sagledavanju uloge tla u životu živih organizama u zemlji. Naime, uzgoj maslina na prirodan način podrazumijeva njegovanje tla, njegovih mikroorganizama i svih životinjica koje žive u tlu. Oni maslinama svojom djelatnošću stvaraju hranjivo. Travu ispod maslina treba mehanički uništavati, čupanjem ili košenjem. Štetnike suzbijati na prirodne načine, pazeći da svojim intervencijama ne narušavamo harmoniju života i prirodnu ravnotežu u masliniku.
Neki su maslinari, naravno, nakon samo jedne godine apstinencije od prskanja krošnje maslina kemijskim preparatima bili sretni i ponosni. Zato jer su u svom masliniku, poslije desetak godina prvi put našli pticje gnijezdo, ili osinjak na maslini.
Moramo priznati da je u smislu zaštite maslina, proizvodnja na prirodan način znatno jednostavnija od drugih voćarskih kultura. Osnovno je imati ispravan pristup zaštite maslina i volju da s malo više truda proizvedemo ekološki proizvod koji nije samo hrana, već i jedan vrijedan i nezaobilazni lijek. I ne zaboravimo, velika je perspektiva autohtonog hrvatskog proizvoda da je proizveden na prirodan način, to je u svakom slučaju dobar motiv za sav trud koji moramo uložiti.
Koraci do ekomarkice za maslinovo ulje
Prvi korak je upoznavanje sa zakonskom regulativom i načelima proizvodnje na prirodan način. Nije naodmet da već na samom startu maslinar uspostavi kontakt s jednom od priznatih nadzornih stanica. Na uzmorskom dijelu Jadrana to su “Agribiocert” iz Omišlja na Krku i “Biotechnicon” iz Splita. Prvi stručni nadzor obavljaju stručnjaci iz nadzorne stanice na osnovi prijave proizvođača.
Drugi korak je da na temelju pozitivnog rješenja nadzorne stanice, maslinar podnosi zahtjev Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva za upis u Upisnik proizvođača ekološke proizvodnje. Uz Zahtjev za upis podnosi kopiju zapisnika o obavljenom prvom stručnom nadzoru, kopiju rješenja da je upisan u upisnik poljoprivrednih proizvođača, preslik dokaza o vlasništvu ili pravu korištenja zemljišta, preslik katastarskog plana s točno određenim česticama koje pripadaju ovoj proizvodnji. Također popis poljoprivredne mehanizacije i objekata u poljoprivrednom gospodarstvu. Potrebno je potpisati izjavu maslinara da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje. To je oblik posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača.
Treći korak je saznanje da proizvodnja maslina na prirodan način podliježe stalnom stručnom nadzoru u svim dijelovima proizvodnje, tako se predviđa da bi tijekom godine trebalo obaviti najmanje dva stručna nadzora, analizu tla, analizu rezidua i teških metala. Osim toga maslinar je dužan voditi zapise o proizvodnji, te spremati račune o kupovini sredstava. Kako bi mogao nadzornoj stanici dokazati podrijetlo, vrste i količine upotrebljenih materijala.
Četvrti korak je za maslinara i najdraži. Naime, ovlaštena pravna osoba nakon obvezatnog stručnog pregleda izdaje potvrdnicu za ekološku proizvodnju maslina i maslinovog ulja.
Peti i posljednji korak je dobivanje znaka “ekoproizvod”, a koji se dobije nakon podnošenja pismenog zahtjeva Ministarstvu i koji vrijedi za samo jednu godinu. Prije dobivanja znaka, treba poslati na analizu gotovi proizvod.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
