Kad je sredinom 2010. godine stiglo rješenje o koncesiji na 50 godina za teško pristupačan teren, Milovan Kević i njegova obitelj dobili su zeleno svjetlo za početak višegodišnje maslinarske avanture u Drnišu.
Zemljište, sastavljeno od tri katastarske čestice, bilo je zapušteno i požarima opustošeno. No, ustrajnošću i svakodnevnim radom, pretvoreno je u uređeni nasad koji danas daje plodove – doslovno i metaforički.
Tlo i trud
Druga polovica 2010. godine obilježena je mukotrpnim čišćenjem terena – piljena je smreka, borovi, hrastovi i drača, preostali nakon ranijih požara. Svakodnevnu pomoć u tom poslu Milovan je imao od svog rođaka Kike Kolomba. Nakon čišćenja, granje i drvo su spaljeni u skladu s propisima, a zatim je uslijedilo obilježavanje budućih rupa za sadnju. Krajem 2010. i početkom 2011. iskolčavaju više od 550 sadnih mjesta, a bager je danima kopao rupe zapremine 1 do 2 m³. Ubrzo se pokazalo ono čega su se pribojavali – većinu iskopanog materijala činilo je kamenje.
Prve sadnice i prve borbe
Početkom 2011. godine nabavljeno je 200 sadnica maslina i 70 marelica (barakokula). Kako bi se sadnja mogla uopće provesti, trebalo je odvojiti krupno kamenje od zemlje te nabaviti nekoliko kamiona plodne zemlje. Unatoč teškoćama, sadnja je sredinom godine započela – najprije marelice, zatim masline. Zima 2011./2012. bila je iznimno oštra – temperature su se tjednima spuštale do -20 °C, uz obilje snijega. Biljke su bile umotane u zaštitnu tkaninu, a unatoč sumnjama, niti jedna nije nastradala. No, ljeto koje je uslijedilo donijelo je jednu od najvećih suša. Biljke su spašavane ručnim zalijevanjem – vodom nošenom u bocama i posudama iz obiteljske kuće. U kolovozu 2012. organizirana je akcija drobljenja kamenja koje nije moglo biti vraćeno u sadne rupe, čime je dobiven materijal za ravnanje terena. Tako su prvi dijelovi dobili obrise obradive površine.
Kalemljenje i prva proširenja
Milovanova supruga je u međuvremenu započela kalemljenje – navrtanje rašeljki koje su bile ostavljene na terenu. Zahvaljujući tome, uz masline i marelice, polako su se počele razvijati i trešnje te višnje. Godina 2013. posvećena je rješavanju pitanja navodnjavanja. Nabavljeni su spremnici od 1.000 litara iz obližnje tvornice, očišćeni i pripremljeni za prikupljanje vode. Zalijevanje je i dalje bilo ručno, ali sustavno. Zasađeno je još 100 maslina te više desetaka sadnica badema, višanja, trešanja, smokava i jabuka.
Godinu kasnije postavljen je sustav navodnjavanja kap po kap za sve biljke na terenu. Voda je pristizala cisternama, a sustav je omogućavao preživljavanje, ali nije još bio optimalan za visoku produktivnost. Tek 2015. i 2016. stižu prvi plodovi maslina – u malim količinama, ali kao potvrda da je tlo iznimno pogodno za maslinarstvo.
Uspjesi, neuspjesi i prilagodbe
Marelice su 2017. rodile obilno, no pokazalo se da barakokula nije idealna za ovo podneblje bez intenzivne kemijske zaštite. Napad žilogriza u idućoj godini rezultirao je propadanjem gotovo svih 70 stabala. Donijeta je odluka – marelice više neće biti sađene, njihovo mjesto preuzet će masline i bademi. Sadnja novih maslina intenzivirana je 2019. godine, koristeći prethodne sadne rupe. U igru ulaze nove sorte: leccino, casaliva, levantinka i druge, koje zamjenjuju ranije korištene.
Kroz cijelo razdoblje provode se redovite analize tla i ulja, prilagođava se gnojidba, obavlja se prihrana, zaštita i rezidba. Prate se preporuke struke, a rezultati se prijavljuju na ocjenjivanja, gdje ulje OPG-a Kević dobiva priznanja i nagrade. Od 2020. opseg posla raste – stabla su veća, rodnija, a berba zahtjevnija. Ručno branje zamjenjuje se strojnim, a proizvodi se deklariraju, etiketiraju i plasiraju. Svi članovi uže i šire obitelji uključuju se prema mogućnostima.
Vodovod, EU projekti i sigurnost
Veliki korak postignut je priključkom na vodovod – što omogućuje učinkovit sustav navodnjavanja. No, voda nije poljoprivredna, već kućanska, što značajno povećava troškove. Godine 2022. kroz EU projekt u sklopu LAG-a Krka uređen je najnepristupačniji dio terena, što omogućuje pristup traktorima s malčerima i atomizerima. Time je mehanizacija konačno dobila prostor. Svake godine izvode se radovi na čišćenju okolnih, zaraslih površina, ne samo radi estetike, već i kao važna protupožarna mjera. Priča OPG-a Kević nije samo priča o sadnji i berbi. To je priča o vjeri u tlo pogodnim za dobru poljoprivrednu proizvodnju koje se drugima činilo jalovim. O radnim rukama koje nose vodu u bocama. O maslinama koje se zalijevaju kap po kap, a donose ulje zlatne kvalitete. I o obitelji koja zajedno stvara, ustraje i raste.
Foto: Arhiva OPG Kević
