Jeste li znali da pravilno cijepljenje breskve može osigurati veći urod i otpornost stabla? Mnogima se čini kao kompliciran postupak, ali uz pravu tehniku i malo strpljenja, možete postići fantastične rezultate. U ovom članku otkrivamo najbolje metode cijepljenja, kada ih primijeniti i kako povećati uspješnost spajanja podloge i plemke. Ne riskirajte loš urod – naučite kako pravilno cijepiti breskvu i uživajte u sočnim plodovima!

Ovisno o načinu i vremenu cijepljenja odabire se i debljina podloge. Podloga bi trebala biti 8 do 10 mm promjera ako se cijepi čip okuliranjem, cijepljenjem na spoj ili engleskim spojem. U slučaju da se želi primijeniti cijepljenje pod koru ili na raskol, tada je preporučljivo da je podloga promjera 2 do 4 cm.

Odabir plemke treba biti mladica (za jesensko cijepljenje) ili jednogodišnji izboj (za proljetno cijepljenje). Za plemku se odabire središnji dio izboja iz središnjeg dijela krošnje promjera 6 do 10 mm.

Treba paziti da to bude izboj koji ima vegetativne (lisne i drvne) pupove jer iz cvjetnih pupova nećemo dobiti novu mladicu koja će tvoriti novu granu ili stablo. Lisni pupovi su prepoznatljivi po tome što im baza čini najširi dio pupa i od baze se oni samo sužavaju. Kod breskve i nektarine oni često imaju i zašiljeni vrh (iako to nije uvijek precizno svojstvo vegetativnog pupa). Izboj koji treba odabrati je izboj koji na jednom nodiju (čvoru) ima samo jedan pup. Kod jesenskog cijepljenja, pupovi koji nam trebaju će često biti u pazušcu listova.

Vrijeme uzimanja plemki

Plemke moraju biti zdrave, svježe i dobrog vigora. Za proljetno cijepljenje plemke se uzimaju za vrijeme mirovanja vegetacije (siječanj), omataju se vlažnom krpom ili papirom stave u plastičnu vrećicu da ne gube vlagu i čuvaju na hladnom. Idealna temperatura čuvanja plemki bi bila 1-2 °C kako bi se zadržale u mirovanju. Plemke se tako čuvaju dok ne dođe vrijeme proljetnog cijepljenja. Ono je obično ili neposredno pred samo kretanje vegetacije ili kad je podloga u cvatu (najjače kolanje sokova kroz biljku). Za jesensko cijepljenje plemke je najbolje uzeti neposredno pred cijepljenje. Ako je potrebno, mogu se nekoliko dana čuvati u vazi s vodom.

Mladice breskve i nektarine imaju prilično tanku koru. Stoga, okuliranje (na budni ili spavajući pup) nije pogodno iz praktičnih razloga te se preporuča čip okuliranje, cijepljenje na spoj ili engleski spoj te na raskol ili pod koru.

Čip okuliranje

Čip okuliranje se radi u proljeće ili u prvom dijelu vegetacije. S plemke se uzima vegetativni, samo pup s malo dubljim slojem tkiva (2 do 3 mm) i stavlja na podlogu na kojoj se prethodno izrezao takav isječak. Pup se dobro poveže cjepljarskom gumicom ili prozirnom kuhinjskom folijom kako bi činio čvrsti spoj podloge i plemke i kako bi se spriječilo isušivanje. Rezultati se vide nakon 10 do 15 dana nakon čega se folija može maknuti. Ako se koristila cijepljarska gumica nju nije potrebno micati jer će ona s vremenom sama sprhnuti.

Crtež Čip okulacije  Foto: Glasnik zaštite bilja; autor: Frane Ivković

Razlike cijepljenja na spoj i na engleski spoj

Cijepljenje na spoj i cijepljenje na engleski spoj su dva vrlo slična načina cijepljenja koja se provode pred kretanje vegetacije i izvode se „iz ruke“. Podloga ne treba biti posađena na stalno mjesto već se cijepi za stolom „iz ruke“ te se takav cijep onda stavlja na kalusiranje. Bitno je da su podloga i plemka iste debljine jer se moraju savršeno poklapati. Na podlozi se radi kosi rez duljine koja je jednaka 2-3 širine podloge. Isti takav rez se radi na plemci koja ima svega 2 do 3 vegetativna pupa na sebi.

Spoj se potpom povezuje cjepljarskom gumicom, a vrh plemke premazuje voćarskim voskom kako bi se spriječilo isušivanje plemke na mjestu reza. Umjesto voćarskog voska cijela plemka s mjestom spoja može se kratkotrajno potopiti u parafin (temperatura parafina treba biti 80 °C), a odmah zatim u hladnu vodu kako bi se parafin ohladio, stvrdnuo i kako vrućina ne bi oštetila pup. S vremenom će parafin ispucati i pupovi će se neometano moći razvijati.

Cijepljenje na engleski spoj je mala modifikacija cijepljenja na spoj gdje se nakon kosog reza na podlozi i plemci radi još jedan okomiti rez na gornjoj trećini kosine kako bi se napravio jezičac kojim se onda čvršće spajaju podloga i plemka.

Kakvo je to omega cijepljenje?

Za cijepljenje breskve i nektarine pogodan način je i omega (Ω) cijepljenje koje je ime dobilo po obliku reza. Omega cijepljenje se radi rano u proljeće pred kretanje vegetacije, također „iz ruke“. Podloga i plemka moraju biti iste debljine, plemka može imati 2 do 3 vegetativna pupa. Rez se izvodi s posebnim škarama koje imaju nož u obliku grčkog slova omega (Ω). Kako se rez radi sa škarama tako je i na podlozi i na plemci isti rez te se podloga i plemka samo spoje. Spoj se učvrsti s cjepljarskom gumicom ili sličnim vezivom i premaže voćarskim voskom ili potopi u parafin kako je već ranije opisano. Ovaj način cijepljenja se može provesti i u jesen, ali je puno bolji primitak kad se radi u proljeće.

Cijepljenje pod koru ili raskol

U slučaju kada je podloga puno deblja od plemke, tada možemo provesti cijepljenje pod koru ili raskol. Cijepljenje pod koru izvodi se kad je podloga puno deblja od plemke i pred kretanje vegetacije. Podloga se odreže poprijeko na mjestu na kojem se želi postaviti plemka. Zatim se na kori podloge napravi okomit rez (2-3 cm) i lagano malo odvoji jedna strana kore. Plemka s 2-3 vegetativna pupa se u donjem dijelu zašilji jednostrano kosim rezom.

Jedna bočna strana plemke (koja će se postaviti uz koru podloge koja se nije odvojila od ostatka drva) se oguli od površinskog dijela kore kako bi se spojila i srasla s korom podloge. Plemka se umetne pod koru i čvrsto zaveže širokom trakom ili širokom gumicom da spoj bude čvrsto povezan, a mjesto reza podloge te spoja podloge i plemke se premaže voćarskim voskom da se spriječi isušivanje i pospješi srastanje spoja podloge i plemke. Ovisno o debljini podloge, pod koru se može ubaciti i više plemki.

Postupak cijepljenja pod koru

Foto: Tomislav Jemrić, Cijepljenje i rezidba voćaka, Uliks, Zagreb 2007.

Kod cijepljenja na raskol, podloga mora biti „u soku“ što je najjače u doba cvatnje podloge. Podloga treba biti debljine 2 do 4 cm. Gornji dio podloge se odreže škarama, a 10 cm ispod reza se podloga treba dobro podvezati se širokom trakom (gurtnom) ili sl. kako se prilikom raskola ne bi raskolila više od potrebnog. Sa sjekiricom ili čvrstim nožem podloga se raskoli i privremeno se u raskol umetne klin koji omogućava ubacivanje plemke. Prethodno je potrebno pripremiti plemku na način da se uzme plemka sa 2 do 3 vegetativna pupa, donji dio plemke se zašilji s dvije strane.

Jedna plemka se umetne uz rub raskola s jedne strane, a druga plemka uz rub raskola s druge strane. Bitno je paziti da se kore podloge i plemke poklapaju jer se pod korom nalazi kambijalno tkivo kojim kolaju sokovi. Time omogućavamo da se provodni snopovi podloge i plemke dodiruju i međusobno zajedno srastu stvarajući time novi neprekidnu žilu. Nakon umetanja plemki mjesto spoja je potrebno čvrsto zategnuti i zavezati pomoću široke gumice ili trake kako bi spoj podloge i plemke bio čvrst te dobro premazati mjesto spoja voćarskim voskom koji će zatvoriti ranu, spriječiti isušivanje podloge i plemke na mjestu spoja i potaknuti brzo srastanje cijepnog mjesta.

Kod svakog načina cijepljenja bitno je da se podloga obilno zalijeva 7-10 dana prije cijepljenja kako bi bila u soku i cijepljenja uspješnije. Također, nakon cijepljenja treba osigurati dovoljnu vlažnost tla kako bi biljni sokovi s hranivima i hormonima dospjeli do mjesta cijepa i brže zarasli spoj podloge i plemke.

Prethodni članakBiljke kojima ćete osvježiti radni i boravišni prostor
Sljedeći članakU Cerniku održana manifestacija Sačuvajmo stare sorte
Goran Fruk, dr.sc.
Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Znanstveno se usavršavao u Rijeci (Sveučilište u Rijeci Tehnički fakultet) te Sloveniji (Sveučilište u Ljubljani Biotehnički fakultet). Suradnik je na modulima na Voćarstvo, Voćarstvo 1, Suvremene tehnologije čuvanja i pakiranja voća te Specifičnosti tehnologije čuvanja i pakiranja voća. Suradnik je na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih projekata iz područja genetskih resursa u voćarstvu, proizvodnje voćnih vina, čuvanja voća i smanjenja fizioloških poremećaja u plodovima voća tijekom čuvanja. Održao je nekoliko radionica iz rezidbe voćaka u sklopu raznih stručnih projekata. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Član je Međunarodnog društava za hortikulturne znanosti (ISHS) od 2010.