Divlja trešnja – vrapčara (Prunus avium)
Najviše je primjenjivana podloga za trešnju. Razvija stabla bujna rasta, lijepo oblikovane piramidalne krošnje. Raste na različitim tipovima tala, a dolazi u kontinentalnom i sredozemnom području. Stabla su dosta otporna na niske temperature, a zahtjevaju prilično svjetla pa dolaze samo na dobro osvjetljenim perifernim djelovima šuma ili u razrijeđenim šumskim sastojinama, osobito južnim. Ova podloga razvija snažne, dobro razgranate korijenove mreže koje duboko prodiru u tlo, a rasprostire se dosta i u širinu.
Sjeme za proizvodnju podloga treba uzeti s razvijenih, dobro rodnih i zdravih stabala, pod nadzorom. Nazivamo ih matičnim stablima. Smatra se da su bolja matična stabla s glatkom i svijetlom korom debla, i ona s izrazito piramidalnom krošnjom, jer se sunčeve zrake od debla odbijaju pa ne dolazi do jačeg zagrijavanja, a potom u slučaju naglog zahladnjenja, pri čemu puca kora i nastaje smolotočina. Iskustva u korištenju podloga s takvih matičnih stabala to uvijek potvrđuju, jer su divlje trešnje stranooplodne a potomstvo nasljeđuje svojstva obaju roditelja. Naime, potomstvo je heterozigotno ili heterogeno s vrlo izraženim polimorfizmom. Bolje je uzeti sjeme od stabala čiji plodovi kasnije dozrijevaju. Takvo sjeme bolje je klijavo.
Divlja trešnja dobra je podloga za sve sorte trešanja, jer s njima ima dobar kompatibilitet. Između divlje trešnje i sorata višanja kompatibilitet je zadovoljavajući. Prikladna je podloga za nešto malo teža tla u odnosu na sjemenjak ra- šeljke. Vrlo je osjetljiva na umornost tla ako se na njoj uzgajaju u voćnjaku trešnje poslije trešanja ili voćaka općenito. Osim toga, treba istaći da je korijen ove podloge vrlo tolerantan na gljive Phytophthora spp. i Armillaria mellea, osjetljiv na Pseudomonas spp. i Verticillium, a osrednje osjetljiv na rak korijena (Agrobacterium tumefaciens). Korijen je nadalje tolerantan na nematode Meloidogyne, a osjetljiv na Pratylenchus vulnus i Pratelynchus penetrans.
