U uvjetima mediteranske klime, kakva prevladava u jadranskom dijelu Republike Hrvatske, uspješno se uzgajaju brojne voćne vrste, od mediteranskih i kontinentalnih pa sve do suptropskih. Neke od njih opisane su u ovom prilogu.
Bajam (Prunus dulcis L.)
Bajam ili badem je listopadna lupinasta voćna vrsta. Naziva se još i mendula. Jedna je od najstarijih voćnih kultura koja se počela uzgajati na našem obalnom i otočnom dijelu, uveden u 6. stoljeću pr. Kr. za vrijeme grčkog osnivanja kolonija. Prisutan je i u dalmatinskom zaleđu. Visina stabla može doseći više od 10 m, korijen je snažan i razgranat. Bajam je cijenjeno i hranivo voće. Heliofitna je vrsta, zahtijeva puno svjetla i topline u fazi dozrijevanja plodova.
Cvjetanje se odvija od siječnja, pa cvjetovi često stradavaju zbog niskih temperatura i jakih vjetrova. Stoga je potrebno uvoditi kasnocvatuće sorte da bi se izbjeglo stradavanje.
Također je potrebno poboljšati sortiment, jer su trenutno zastupljene sorte slabijih gospodarskih vrijednosti. Dobro podnosi sušne uvjete i visoke temperature, pa se naziva »kralj sušnih područja«. Odgovaraju mu duboko drenirana pjeskovito-ilovasta tla, bogata humusom i mineralnim tvarima, dovoljno rahla, zbog dobro razvijenog korijena, ali se dobro prilagođava i na lošija i plića tla. Uspijeva do 600 m nadmorske visine. Berba se odvija ujesen. Oblik plodova je različit: okruglast, ovalan, eliptičan, koničan itd. Koštica je u početku obavijena zelenom, nejestivom ljuskom koja se pri zrenju suši, puca i ljušti.
U njoj se nalazi sjemenka ili jezgra, ovijena smeđom kožicom, slatkog okusa. Prije skladištenja plodovi se očiste i osuše te sklone na suho i prozračno mjesto. Plodovi se konzumiraju sirovi, prženi, dodaju drugim jelima, prerađuju u ulje, mlijeko, maslac. Imaju visoku kalorijsku vrijednost. Svježi imaju slatki orašasti miris. Sadrže kvalitetne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, minerale, vitamine B i E, aromatske tvari i ostalo. Upotrebljava se u prehrambenoj, konditorskoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Bajam je trenutno zanemarena vrsta, a zaslužuje više pozornosti te postoji potencijal za proširenje. Zastupljene su talijanske, francuske, ruske i američke sorte, ali velik je broj i domaćih sorti, pr.: čarski kasni, knez črnomir, princeza smokvička, smokvički polumekiš, sutivanski, župski itd.
Kaki (Diospyros kaki L)
Kaki je listopadna suptropska voćna vrsta, visine i više od 20 m, naziva se još i „japanskom jabukom“, iako je porijeklom iz Kine. Kod nas uglavnom raste u okućnicama, nema organiziranog uzgoja. U posljednje vrijeme raste interes potrošača, pa se plodovi kakija često mogu pronaći u ponudi tržnica i trgovina. Na Sortnoj listi RH nema registriranih sorata. Dozrijeva u listopada do prosinca, plodovi su narančasto-crvene boje, aromatičnog mirisa, mesnate teksture.
Značajne je i ukrasne vrijednosti. Značajka ove voćne vrste je da ju rijetko napadaju bolesti i štetnici. Prva berba se može očekivati u 3. godini, a puna rodnost u 7.- 10. godini. Prirod po stablu može biti od 100 kg pa do nekoliko puta više. Plod sadrži velike količine suhe tvari, vlakana, pektina, minerala, visoke je nutritivne vrijednosti. Osim kao vrijedna namirnica za potrošnju u svježem stanju, odlična je sirovina za upotrebu u prerađivačkoj industriji, za spravljanje džemova, smoothieja, alkoholnih pića itd. Kad plod omekša, slatkog je i ugodnog okusa te se može jesti žlicom.
Limun (Citrus limon L.)
Limun je zimzelena voćna vrsta i uzgaja se uglavnom zbog ploda, iako se mogu koristiti i ostali dijelovi. Sadrži vrijedne spojeve, kao što su: vitamin C, pektin, flavonoidi, eterična ulja. Značajne je nutritivne, zdravstvene, ali i ukrasne vrijednosti. Različite su mogućnosti upotrebe, u prehrambenoj, kemijskoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Limuni uspijevaju diljem dalmatinske obale i na otocima, najsjevernije na otoku Lošinju i u NP Brijuni.
Uglavnom su to pojedinačna stabla ili do 2-3 u okućnicama, čije plodove vlasnici koriste za osobnu upotrebu. Veći nasadi su rijetkost, ima ih na otoku Visu i u Dolini Neretve, do 200-tinjak stabala. Berba je u studenom i prosincu. Zastupljene sorte su heureka, lisbon, meyer i mjesečar. Trenutno u Hrvatskoj nema intenzivne proizvodnje ove voćne vrste, kao ni organiziranog otkupa, prerade, plasmana i marketinga. Domaći se limuni upotrebljavaju u različite svrhe, npr. za spravljanje limunade ili likera, dok se korica ploda ribana upotrebljava u izradi slastica ili se kandira.
S obzirom na važnost i mogućnost uzgoja na našem prostoru, za limun se s pravom može reći da je voćna kultura neiskorištenog potencijala. Proširenje površina pod limunom ograničava i njegova osjetljivost na vjetrove, kao i na niske temperature. Neke lokacije su idealne za komercijalni uzgoj limuna, posebno Komiža na otoku Visu, Postira na otoku Braču te dubrovačko područje.
Mandarina (Citrus reticulata Blanco)
Mandarina je zimzelena voćna vrsta stabla do 3 m visine, jako razgranjenog. Prve sadnice ove voćne vrste stigle su na naše prostore 1930-ih iz Japana. Desetljećima poslije intenzivni nasadi su podignuti duž obale i na otocima. Uzgaja se uglavnom zbog ploda, iako se mogu koristiti i ostali dijelovi. Plodovi su bobe, prosječne mase 90-140 g, s 10-ak pregrada, kora je glatka, narančaste boje, pretežno tanka i lako se odvaja.
Meso je sočno, slatko-kiselkastog okusa, fine arome. Konzumiraju se u svježem stanju ili se prerađuju u sokove, sirupe, džemove, a ribana korica se upotrebljava za slastice ili se kandira. Sazrijeva od rujna do prosinca, ovisno o sortimentu, od vrlo ranih do kasnih sorti. Plod sadrži značajne količine vitamina C, vlakana, minerala i ostalih vrijednih spojeva. Najbolje uspijeva na plodnim, pjeskovito-ilovastim tlima. U punoj rodnosti na jednom stablu bude 300-500 plodova, tj. prosječno oko 25-45 kg. Dobre je otpornosti na hladnoću pa se može uzgajati komercijalno duž srednjeg i južnog dijela Dalmacije.
Ipak najznačajnija je za područje Doline Neretve, gdje je i svojevrsni simbol tog kraja. Površina pod mandarinama je trenutno oko 2500 ha, s oko 2,5 milijuna stabala. Tu su odlični uvjeti za intenzivni uzgoj velikog broja vrlo kvalitetnih sorti iz skupine Unshiu (Satsuma). Postoje i sorte kao što su klementina, tangerina, havana itd., koje se manje zastupljene. Izdvojila se i domaća sorta zorica rana, koja pripada u vrlo rane sorte.
U Republici Hrvatskoj mandarina je jedina vrsta agruma koja se komercijalno uzgaja, godišnje se proizvede 50 000-60 000 tona plodova, od kojih se većina izvozi. Prednost našeg uzgojnog područja je rano sazrijevanje, već od rujna, pa plodovi dolaze na tržište tjednima prije onih iz drugih zemalja proizvođača. Za unaprijeđenje i poboljšanje trenutne proizvodnje potrebno je izgraditi objekte za doradu i preradu plodova, organizirati plasman, proširiti sadašnja tržišta, uvesti novih tehnologija proizvodnje, bolje organizirati transport itd.
Murva ili dud
…
Nešpula
…
Planika
…
Rogač
…
Smokva
…
Šipak
…
Žižula
…
O karakteristikama i uzgoju murve ili duda, nešpule, planike, rogača, smokve, šipka i žižule čitajte u tiskanom izdanju Gospodarskog lista broj 12 od 01.srpnja 2020.
