Ostalo pitanje br. 141

24

Imam 5 stabala kakija, a ne znam ništa o uzgoju, niti kad je vrijeme branja. Može li se i na koji način praviti pekmez i rakija od kakija?
Kaki (Diospyros kaki) je suptropska voćna vrsta, iako se naziva još i „japanskom jabukom“, porijeklom je iz Kine gdje se najviše i uzgaja. Uspijeva i kod nas, no uglavnom raste u okućnicama, nema organiziranog uzgoja. U posljednje vrijeme raste interes potrošača, pa se plodovi kakija često mogu pronaći u ponudi tržnica i trgovina. Na Sortnoj listi Republike Hrvatske nema registriranih sorata, no sadnice se mogu nabaviti u nekim rasadnicima. Najčešće se razmnožava cijepljenjem, a kao podloge upotrebljavaju se sjemenjaci srodnih vrsta Diospyros lotus i Diospyros virginiana. Listopadna je, dvodomna biljka, muški i ženski cvjetovi mogu biti na istom ili na različitim stablima. Cvate u 5 i 6. mjesecu, a dozrijeva od 10. do 12.mjeseca, plodovi se beru prije pojave jačih mrazeva. Narančasto-crvene su boje, slatkog okusa, aromatičnog mirisa, mesnate teksture. U plodu uglavnom nema sjemenki ili ih može biti 4 do 8. Stablo može biti visoko od 4 m pa i više od 20 m. Zbog lijepe boje listova i plodova ima i značajnu ukrasnu vrijednost. Za uspješno dozrijevanje plodova treba puno svjetla i topline. Iako je suptropska vrsta, dobro podnosi i niže temperature, ali je osjetljiv na rane jesenske mrazeve i jaku buru. Podnosi širok raspon tala, ali najbolje mu odgovaraju duboka propusna i plodna tla. Sadnja se preporuča u jesen. Najčešći uzgojni oblici su vaza i popravljena piramida. Važno je svake godine obavljati rezidbu i primjenjivati organska i mineralna gnojiva. Kaki rijetko napadaju bolesti i štetnici. Prva berba se može očekivati u 3. godini, a puna rodnost u 7.-10. godini. Rodnost je redovita, urod po stablu može biti i do 100 kg, pa i nekoliko puta više. Ponekad se dogodi da zbog visoke rodnosti, stablo samo odbaci višak plodova. Kaki dozrijeva u dijelu godine kad nema puno drugih voćnih vrsta u ponudi. Kod nekih sorata plodovi se mogu razviti bez oplodnje, takvi plodovi nemaju sjemenki, ali su u pravilu manje mase. Sorte koje se uzgajaju kod nas su uglavnom ovog tipa. Sorte kakija se obično dijele prema trpkosti okusa u trenutku berbe, tj. na one s adstrigentnim djelovanjem i na one bez. Takav okus je rezultat visoke količine tanina u plodu. Kod većine sorata, a pogotovo kod onih koje plodove razvijaju bez oplodnje, plodovi nakon berbe trebaju odstajati neko vrijeme, prije konzumacije, da omekšaju i da se umanji trpkost okusa. Plod prosječno sadrži oko 19% šećera (glukoza i fruktoza), značajne količine minerala K, Ca, P, Mg, Na, vitamina A, niske je kalorijske, a visoke nutritivne vrijednosti. Od davnina se upotrebljava u narodnoj medicini. Plodovi kakija predstavljaju vrijednu namirnicu za potrošnju u svježem stanju, ali i izvrsnu sirovinu za upotrebu u prerađivačkoj industriji. Plod kad omekša, slatkog je i ugodnog okusa, može se jesti žlicom. Osim u svježem stanju, može se i prerađivati, upotrebljavati u izradi slastica, smoothieja, sušiti itd. Zbog visokog sadržaja šećera naziva se i „prirodni džem“. U plodu je značajan i udio vlakana i pektina, stoga je kaki idealno voće za dobivanje džema, pekmeza i sličnih prerađevina bez potrebe za dugim ukuhavanjem i dodavanjem velikih količina šećera i pektina. Zbog visokog sadržaja šećera kaki je dobra sirovina i za dobivanje rakija i ostalih alkoholnih pića, posebnih aromatičnih okusa, postupcima fermentacije i destilacije. U tu svrhu mogu se koristiti svježi, ali i suhi plodovi. Od plodova kakija može se praviti i liker, tako da se plodovi izrezani na manje komade, stave u posudu sa šećerom (količina šećera otprilike 25 % od količine voća), te tako drže oko tjedan dana na sobnoj temperaturi. Nakon toga se u posudu doda oko 1 L alkohola slabije jačine, pa se sve skupa ostavi još 2 tjedna. Po želji se mogu dodati i začini.

Marina MARETIĆ, mag. ing. agr.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakVoćarstvo pitanje br. 188
Sljedeći članakPravni savjeti pitanje br. 594
gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.