Primjena mikrobioloških preparata i gnojiva u uzgoju jagode

Jagoda je vrlo specifična voćna vrsta. Za razliku od ostalih drvenastih voćnih vrsta, radi se o višegodišnjoj zeljastoj kulturi, koja je u uzgoju 1 do 3 berbe (vegetacije) i koja u intenzivnom uzgoju postiže visoke urode. Ovisno o tehnološkoj razini proizvodnje, urodi kod uzgoja na tlu, mogu dosegnuti više od 60 t/ha ploda. Za postizanje tako visokih uroda, osim klasičnih zahvata u gnojidbi, sve više uzgajivača koristi i dodatna mikrobiološka gnojiva i preparate, kako bi osigurali visoke urode.

Kad govorimo o praktičnoj primjeni mikrobioloških preparata i gnojiva za uzgoj jagode, najčešće se koriste sljedeće grupe preprata:

• Preparati na bazi mikoriznih gljivica (Glomus spp.)
• Preparati na bazi gljivice trichoderme (Trichoderma sp.)
• Fiksatori dušika (N)
• Bakterije za poboljšanje topivosti fosfora u tlu

Preparati na bazi mikoriznih gljivica

Mikorizne gljivice koje obitavaju u tlu čine specifičnu simbiozu s korijenom jagode. Iako postoji nekoliko vrsta simbioze mikoriznih gljivica sa višim biljkama, za jagodu je važna tzv. endomikoriza, gdje se micelij mikorizne gljivice, nakon klijanja spora, obavija oko korijena biljke domaćina (jagoda) i stvara arboskularnu mikoriznu simbiozu (eng. AMF). U takvom uzajamnom odnosu, matična biljka dobiva više vode i hraniva iz tla uz niz ostalih korisnih benefita, dok mikorizna gljivica dobiva dio ugljikohidrata koji nastaju u procesu fotosinteze matične biljke.

Kroz brojna znanstvena istraživanja potvrđena su pozitivna svojstva ovakve vrste simbioze, od kojih se posebno ističe:

• Povećanje aktivnog volumena korijena i bolje usvajanje hraniva i vode iz tla
• Povećanje otpornosti jagode na rast zaslanjenosti tla zbog intenzivne upotrebe visokih doza gnojiva (pogotovo vodotopih gnojiva više EC vrijednosti)
• Veća otpornost na visoke temperature
• Veća otpornost na ostale stresne uvjete

Stvaranjem simbioze korijena i mikorizne gljivice aktivni volumen korijena može se povećati i do 1.000 puta. Ovo je vrlo važno u uzgoju jagode, koja u kratkom vremenskom razdoblju rasta ploda (od završetka cvatnje do tehnološke zrelosti ploda) mora usvojiti veliku količinu svih hraniva (Tablica 1). U početnoj fazi rasta je to dušik (N), kasnije kad krene rast ploda su to velike količine kalcija (Ca) i fosfora (P) te na kraju, tijekom dozrijevanja plodova visoke količine kalija (K).

Tablica 1. Potrebne količine osnovnih hraniva (N,P,K) za visoke urode jagode

Kako se u Tablici 1 može vidjeti, za visoki prinos od 60 t/ha ploda, jagoda u kratkom roku rasta i dozrijevanja ploda mora usvojiti velike količine dušika (gotovo 300 kg/ha) i još veće količine kalija (gotovo 450 kg/ha). Ako je volumen korijena biljke jagode mali, jasno je da i značajno povećanje količine dušika u gnojidbi neće rezultirati rastom prinosa, jer će usvajanje dušika i dalje biti malo. Kod kalija je priča još i važnija, jer se kalij intenzivno usvaja u drugoj polovici rasta ploda i tijekom dozrijevanja. U tako malo vremena, aktivni volumen korijena ima gotovo presudnu ulogu u ostvarenju visokog prinosa.

Vrste mikoriznih gljivica u uzgoju jagode

U uzgoju jagode koriste se preparati na bazi nekoliko vrsta mikorizne gljivice roda Glomus spp. Najčešće se radi o vrstama Glomus mossae, Glomus fasciculatum i Glomus intraradices. Osim ovih naziva, zbog promjena u nomenklaturi mikoriznih gljivica, mogu se susresti i novi nazivi Rhizophagus irregularis i Funeliformis mosseae. Kod pojedinih komercijalnih preparata na tržištu, koriste se i posebni sojevi koji se proizvode u vlastitim laboratorijima, poput tvrtke Atens (Španjolska) koja u svojim mikoriznim preparatima koristi sojeve BEG 72 i BEG 234.

Spore ili propagule; u čemu je razlika?

Kod preparata na tržištu, često se spominju ova dva parametra; broj spora ili broj propagula. Propagule označavaju segmente mikoriznih gljiva koje se nalaze u preparatu (to mogu biti spore, fragmenti hifa ili ostalih dijelova mikoriznih gljivica). Problem je u aktivnosti tih segmenata, te su vrlo često ti pojedini segmenti, neaktivni nakon primjene. S druge strane, broj spora je tehnološki ispravniji podatak, jer je spora jedini aktivni dio preparata, i prema broju spora se može napraviti tehnološka razlika između pojedinih preparata na tržištu.

Koliko spora mikoriznih gljivica je potrebno za 1 ha nasada jagode?

Za uspješnu mikorizaciju 1 ha nasada jagoda potrebno je primijeniti oko 1.000.000 aktivnih spora/ha. Ovo je osnovno pravilo za mikorizaciju novih/nasada u rodu, te bi tome trebalo prilagoditi i doze komercijalnih preparata koji će se koristiti za jagodu. Kod kvalitetnijih preparata je to 1 kg ili 1 lit ovisno o obliku preparata, dok se doze kod ostalih preparata kreću od 5-20 kg/ha.

Kako primijeniti mikorizu u nasadima jagode?

Na tržištu postoji nekoliko različitih oblika mikoriznih preparata. To su:

• Preparati u suhom obliku (za primjenu kroz sustav fertirigacije)
• Preparati u tekućem ili gel obliku (za primjenu kroz sustav fertirigacije)
• Preparati u suhom mikrogranuliranom obliku (primjenjuju se kod pripreme tla za podizanje novih nasada)
• Posebno formulirani organski peletirani materijali obogaćeni mikoriznim gljivicama (primjenjuju se kod pripreme tla za podizanje novih nasada)

U intenzivnom uzgoju jagode i na većim površinama koriste se preparati u suhom ili tekućem obliku, koji se primjenjuju kroz sustav fertirigacije.

Suhi preparati se prethodno moraju otopiti u manjoj količini vode, te se tako pripremljena otopina koristi u sustavima za fertirigaciju.

Kod primjene suhih preparata potrebno je odabrati preparat koji se potpuno topi u vodi kako se ne bi stvarao talog koji može začepiti filtere ili kapaljke u sustavu. Kod primjene tekućih ili gel preparata, važno je koristiti preparate koji su prije pakiranja prošli proces mikrofiltracije, i time bili pogodni za primjenu u sustavima fertirigacije. Kod ovog načina primjene mikoriznih gljivica, potrebno je koristiti i huminske kiseline, u dozama od 5-20 lit/ha. Na ovaj način mikoriza se može primijeniti u novim, ali i postojećim nasadima jagoda.

Zašto se kod primjene mikoriznih gljivica moraju dodatno koristiti preparati na bazi huminskih kiselina?

Huminske kiseline (frakcija huminskih kiselina iz humusa) su lako pristupačni oblik koje služe kao prva „hrana“ nakon nicanja spora mikoriznih gljivica. To je najosjetljiviji tehnološki moment kod mikorizacije, jer do stvaranja simbiotskog odnosa sa korijenom matične biljke, hife niknulih spora ne mogu usvojiti nikakvu drugu orgnasku tvar koja im može poslužiti za dobar početni rast. Stoga je primjena huminskih kiselina vrlo važna mjera za dobru mikorizaciju.

Važno je odabrati preparate koji imaju visoku količinu huminskih kiselina u obliku kalij-humata koji je lako topiv u vodi. Preparati na bazi nano čestica huminskih preparata poput leonardita, nisu pogodni za ovu namjenu jer se ne tope u vodi i nisu dostupni hifama u početku nicanja spora mikoriznih gljivica.

Drugi način primjene mikorize je primjena mikrogranuliranih (suhih) preparata kod pripreme tla za podizanje novih nasada. Ovo je tehnološki manje zahtjevan način primjene (primjena direktno u tlo) i pogodna je za manje nasade. Doze primjene su značajno veće, jer ovi preparati sadrže manji broj spora (50-100 spora/gramu preparata) te su time i doze primjene puno veće. Prosječno se primjenjuju u dozi od 10-20 kg/ha ili 1-2 kg/1.000 m2. Važno je preparat nakon rasipanja po tlu plitko ufrezati u tlo, i primjeniti prije izrade gredica i polaganja folije ili neposredno prije sadnje.

I treća mogućnost je primjena peletiranih organskih gnojiva koji su dodatno obogaćeni mikoriznim gljivicama. Ovaj način je pogodan kod proizvođača koji u pripremi tla koriste peletirana organska gnojiva, te će obična peletirana organska gnojiva zamjeniti sa ovim novim proizvodima. Doze primjene su kao i ostala organska peletirana gnojiva, te se primjenjuje od 1-3 t/ha.

Koji su važni uvjeti za uspješnu mikorizaciju u nasadima jagoda?

Nekoliko je važnih preduvjeta za uspješnu mikorizaciju nasada jagoda. Potrebno je zadovoljiti brojne uvjete, i time osigurati uspješnu mikorizaciju, dobar razvoj nove simbioze gljivice i matične biljke i time ostvariti maksimalni učinak mikorize.

Tablica 2. Važni uvjeti za uspješnu mikorizaciju nasada jagode