Početkom mjeseca svibnja 2021. na tri lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji (k.o. Strizivojna, k.o. Dalj i k.o. Jagodnjak), zabilježene su i opisane štete na nadzemnim dijelovima mladih nasada šljive, lijeske i nešto starijem nasadu višnje. Štete su uočene na približno 30 % stabala.
Na jednogodišnjim sadnicama šljive i lijeske, odrasli oblik štetnika izgriza pupove i koru uz pupove prošlogodišnjih izbojaka. Na pojedinim sadnicama zabilježeno je i prstenasto izgrizanje kore u visini pupova kao i oštećenje peteljki mladih listova ali nisu zabilježena sama oštećenja listova.
Navedene štete čini vrsta Perotis lugubris Fabricius 1777., (Buprestidae – krasnici). Kukac je velik i uočljiv (Slika 3.) a pripada skupini periodičnih štetnika. Poradi sličnog životnog ciklusa i šteta koje čini, često se mijenja s žilogrizom (Capnodis tenebriones L.), koji pravi velike štete na koštićavom voću na području Mediterana.
Zanimljivo je spomenuti kako je na nekim sadnicama zatečeno i po 4 imaga. Oni su u potpunosti uništili lateralne pupove sadnice što je dovelo do sušenja iste. Neke napadnute sadnice potjerale su nešto kasnije iz adventivnih pupova ispod mjesta cijepljenja (podloga) ili nešto više iznad mjesta cijepljenja. Preostali dio sadnice od mjesta tjeranja adventivnih pupova prema vrhu sadnice se osušio i biti će kasnije uklonjen rezidbom te će na taj način biti moguće obnoviti sadnicu.
Ženke vrste Perotis lugubris dužine su 15-25 mm dok su mužjaci nešto manji. Osnovna boja imaga je s gornje strane sivkasto-smeđa. Pokrilje mu je prugasto i na njemu se nalaze blago uzdignute crne pjege. Boja trbušnog dijela je bakrenasto-zlatna s izraženim presijavajućim efektom. Kukac ima tvrd hitinski oklop i kad slijeće na stablo čuje se tupi udarac. Jaja štetnika su bijele boje, blago izduženog oblika i duga 1-1,5 mm. Ženka polaže jaja u skupinama (klasterima) u prikladna mjesta u pukotinama kore korijenovog vrata ili na površini tla u blizini debla, najčešće sa osunčane strane a može odložiti i više od 500 jaja.
Ličinka štetnika je tipična za porodicu krasnika. Boja je bjelkasto-žućkasta. Ličinka nema oči i noge a ima izražene čeljusti (mandibule) crne boje te jako proširen prvi prsni kolutić. Ličinka može narasti u dužinu do 5 cm. Izlaskom iz jaja, ličinke se kreću prema korijenu u koji se ubušuju. Hrane se u korijenu izgrizajući područje ispod kore (floem), ostavljajući za sobom tunel ispunjen grizotinama. U slučaju višestruke zaraze dolazi do potpunog uništenja korijenovog sustava i odumiranja stabla. Tako se može zaključiti kako su štete koje čine ličinke puno opasnije od šteta koje čine odrasli oblici.
Kao zanimljivost češki autori navode kako je 1935. godine u mjestu Židlochovice, zabilježena masovna pojava P. lugubris u mladim nasadima marelice, gdje su vlasnici nasada sakupljali imaga u kantama te su ih koristili za ishranu svinja i peradi.
Moguće mjere zaštite
Kako bi se suzbio napad štetnika, u nasadima je potrebno provoditi mehaničke, agrotehničke, biološke i kemijske mjere zaštite:
- Za podizanje nasada potrebno je koristiti certificirani sadni materijal
- Na iskrčenim površinama ne treba saditi koštičave voćne vrste najmanje 3 do 5 godina
- Navodnjavanje i češća površinska obrada tla u periodu izlaska ličinki iz jaja i kretanja prema korijenovom sustavu. Ove mjere dovode do visokog mortaliteta ličinki.
- Prekrivanje tla i prizemnog dijela stabla raznim vrstama folija (svibanj-srpanj) kako bi se spriječilo polaganje jaja.
- Uklanjanje i iznošenje zaraženih stabala iz nasada (spaljivanje)
- Mehaničko skupljanje odraslih jedinki i postavljanje lovnih klopki (posude svjetlijih boja u kombinaciji s voćnim sokom) kako bi se smanjila populacija imaga
- Vezano za biološke načine borbe u tijeku su istraživanja (FAZOS), uporabe entomopatogene gljive iz roda Beauveria
Na žalost u RH nemamo registriranih insekticida za suzbijanje ovoga štetnika.
IZVOR: www.savjetodavna.hr (dr. sc. Tihomir Validžić, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede)
