Iako su malobrojni, primjeri uspješnog udruživanja poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj ipak postoje. Jedan od takvih svijetlih primjera je i proizvođačka organizacija u sektoru voća i povrća, PZ JabukaHR. U njoj su se udružili istaknuti proizvođači jabuke u Hrvatskoj i svoje proizvode plasiraju na domaće i inozemna tržišta. PZ JabukaHR je i prvi nositelj oznake „Dokazana kvaliteta – Hrvatska“.
Voditelj proizvođačke organizacije PZJabukaHR, Luka Cvitan u razgovoru za Gospodarski list istaknuo je kako je svrha njihove proizvođačke organizacije omogućiti proizvođačima niz usluga s kojima će im osigurati uspješniji tržišni nastup. Trenutno ova PO ima oko 20% tržišnog udjela u proizvodnji jabuka u Hrvatskoj s prošlogodišnjom proizvodnjom od oko 12 tisuća tona jabuka.
- Za početak, zanima nas vaš početak. Kad i kako je došlo do udruživanja?
–Ideja za udruživanjem nastala je 2013.g nakon što je Ministarstvo poljoprivrede donijelo prvi Pravilnik o proizvođačkim organizacijama. On je bio već na snazi od 2010. godine. Na tu inicijativu skupina proizvođača održala je niz sastanaka tijekom 2013. i 2014 godine. Tad sam radio u Gomolavi, tvrtki koja je, između ostalog, otkupljivala jabuke domaćih voćara. Moj posao je bio kontakt, koordinacija i suradnja s proizvođačima jabuka. Bio sam stalno na terenu i u svakodnevnoj komunikaciji s voćarima. Iz nje se i rodila inicijativa o udruživanju i zajedničkom nastupu na tržištu.
Osnivanje zadruge
–Poticaj za osnivanje proizvođačke organizacije (PO) dao je pokojni vlasnik tvrtke Gomolava, Antun Plivelić. Sukladno inicijalnim razgovorima, u ožujku 2015.g. grupa od 21 proizvođača jabuke formirala je poljoprivrednu zadrugu. Dala joj je ime Gomolava jabuka, zato što su to bili sve proizvođači koji su bili naslonjeni na Gomolavu, iako nije bilo nikakve druge formalno-pravne uključenosti same tvrtke u zadrugu.
–Kako bi bili što bliže tržištu, na osnivačkoj skupštini je donesena odluka da se zatraži status proizvođačke organizacije. Od te godine, nakon berbe jabuke idu fakture od proizvođača jabuka prema zadruzi. Zadruga onda fakturira otkupljivaču tvrtki Gomolava koja je dalje imala ugovore s trgovačkim centrima. U prve dvije godine osim Upravitelja, zadruga nije imala formirane ostale službe. Tako sam praktički bio jedini zaposlenik zadruge, a Skupština je donijela odluku da glavnina robe ide prema Gomolavi, pa su i svi procesi bili tako usmjereni.
–Naime, prema pravilniku je bilo dozvoljeno da za one poslove koje PO ne može sama obaviti, može koristiti vanjsku uslugu odnosno vanjskog izvršitelja. U tom trenutku nismo imali vlastita vozila, pa smo koristili uslugu transporta. Nismo imali ni vlastito skladište, pa smo i to plaćali. Zakupili smo 4500 tisuće tona skladišnog prostora u hladnjači u vlasništvu tvrtke Gomolava; od ukupno 6500 tona s kojima je u tom trenutku raspolagala. Sve za potrebe smještaja jabuke naših članova. To znači da je po primitku robe na skladište roba i dalje bila u vlasništvu zadrugara.
–U pravilu je u prve dvije godine, od ukupne količine, oko 25% robe išlo prema izvozu u Italiju, sorte Gala i Pink, odnosno cca 1000-1500 tona. Ostale sorte, Idared, Jonagold, Zlatni delišes i druge koje nismo mogli izvesti, bile su za domaće tržište. To je funkcioniralo do 2017. Naši članovi su u međuvremenu snažnim koracima započeli proces zamijene sortimenta, prilagođavajući ga potrebama tržišta. U konačnici, suradnja s tvrtkom Gomolava u komercijalnom smislu nije se pokazala idealnom, iznjedrilo se dosta poteškoća. Posebice zbog otvaranja predstečajnog postupka nad istom. Uslijed njega nam je u jednom trenutku ostalo zarobljeno više od 3 milijuna kuna za robu naših članova. To nas je primoralo da promijenimo strategiju poslovanja i potražimo alternativna rješenja.
- Kad ste priznati kao proizvođačka organizacija?
–Već u 8. mjesecu 2015.g. dobili smo status proizvođačke organizacije (PO). Bili smo druga takva PO u sektoru voća i povrća koja je priznata u RH. Iako su Zagrebački voćnjaci bili prvi priznati, u međuvremenu je ta PO izgubila status. Sad smo zapravo najstarija PO iz sektora voća i povrća koja egzistira na tržištu. Na početku, 2015.g zadruga je u svom portfelju imala 167 ha nasada jabuka i u prvom pravilniku o PO. Samim time i u našem Statutu uvjet je bio da član mora predati 85% uroda proizvođačkoj organizaciji. Novim pravilnikom ta odredba se promijenila na minimalno 75%, tako da smo sukladno tome i prilagodili naš Statut. U njemu dan danas stoji odredba da članovi moraju minimalno 80% svoje proizvodnje jabuke tržiti posredstvom PO.
–Sukladno Pravilniku minimum godišnjeg prometa koji organizacija mora ostvariti s robom svojih članova je 3 milijuna kuna. U vrijeme kad smo dobili status PO bilo je potrebno 5 članova, što nije bilo usklađeno sa Zakonom o zadrugama koji je propisivao da je najmanji broj članova 7, ali se kasnije zakonski okvir izjednačio, pa je i za sve ostale oblike trgovačkih društava (d.o.o.,d.d.) bilo propisano isto 7 članova. Moram reći da je taj prvi pravilnik o PO bio dosta manjkav. Kasnije sam i osobno bio član povjerenstava i aktivno sudjelovao u izradi novih pravilnika. Najnoviji pravilnik je donio i odredbe o sektorskim organizacijama.
–Sektorska organizacija je udruženje s minimalno tri proizvođačke organizacije, koje moraju imati minimalno 60% udjela u proizvodnji. Na primjer, ako se radi o jabukama, ta sektorska organizacija bi morala imati najmanje 60% proizvodnje jabuka u Hrvatskoj, ili minimalno 50% svih proizvođača. Mislim da su to zatražili stočari, koji se žele udružiti u sektorsku organizaciju koja je zapravo udruga. U njoj mogu biti i ostali sudionici tržišta odnosno lanca opskrbe, a to su prerađivači i maloprodaja. Cilj i svrha sektorskih organizacija je da budu ključni predlagatelj svih propisa u tom sektoru. PZJabukaHR također će nastojati osnovati takvu sektorsku organizaciju.
- Za to je potrebna suradnja s drugim PO u sektoru voća i povrća. Koliko uopće PO komuniciraju jedna s drugom?
–Evo, otkrit ću vam jednu malu tajnu. Upravo traju intenzivni napori na pokušaju formiranja udruženja proizvođačkih organizacija kao velikog trgovačkog društva. One će imati komercijalni karakter i trenutno je na papiru i u razgovorima 7 ili 8 PO: krumpiraši, jabuka, povrćari, mljekari, tovljači i vinari, s primarnim ciljem otvaranja komercijalnih kanala s HORECA sustavom. S tog aspekta naša konkretna komunikacija s ostalim PO na tržištu je vrlo značajna. Osobno sam sa svima u kontaktu i na sastancima, posebno s novopriznatom PO u sektoru voća i povrća Domaće voće. Također, u intenzivnom kontaktu sam i s PO Vip Panonia, također iz sektora voća i povrća.
- Vratimo se još malo na sam početak rada proizvođačke organizacije u 2015.g. Nakon stjecanja statusa proizvođačke organizacije dobili ste 100 tisuća eura za prvu godinu rada?
–Da, ne bježimo od činjenice da je i nama drugi korak i svojevrstan motiv bio dobiti tih famoznih 100 tisuća eura start up sredstava godišnje koje je tada propagiralo resorno ministarstvo. Iako je u zadruzi bio 21 član, dvojica proizvođača nisu ispunjavali potrebne uvjete, koji su moram naglasiti vrlo rigorozni. Tako je status člana proizvođačke organizacije dobilo svega 19 članova. Napisao sam poslovni plan za petogodišnje razdoblje od počevši od 1.10.2015.g. koji je u prosincu odobren. Koncem 2015.g je isplaćena prva rata start up sredstva za početak rada organizacije. Nije mogao biti bolji početak.
–Na natječaju za dodjelu tih sredstava sudjelovale su tada jedina 4 subjekta na tržištu koja su imala status PO, dvije iz sektora voća i povrća i dvije mljekarske (Udruga Drava-Sava i UPO Centar Simentalac). Zagrebački voćnjaci su odbijeni, dvije mljekarske su dobile nešto umanjene iznose, a mi smo dobili puni iznos. Poslovni plan je bio realan i održiv, zahvaljujući kojemu smo i narednih 4 godine dobivali maksimalno mogući predviđeni iznos, iako se intenzitet potpore svake godine umanjivao za 5%. Dakle, zadnje godine je bio 80% od maksimalno mogućih 100 tisuća eura.
–Ta nacionalna sredstva za početak rada PO nisu bila vezana za vrijednost trženja članova posredstvom PO odnosno tzv. Vrijednost utržene proizvodnje, što je praktički značilo da je PO teoretski mogla ostvariti maksimalnih 100 tisuća eura bez obzira bila njezina VUP 3 ili 13 milijuna kuna na godišnjoj razini. Ključni element je bio dobro formirani i razrađeni poslovni plan. Taj novac mogao se namjenski trošiti za administrativne troškove, zakup poslovnog prostora, uredsku i računalnu opremu, pravne usluge i slično.
- Tih prvih godina nije sve baš bilo bajno?
–Na samom početku sve se razvijalo u dobrom smjeru. Tada su nam na ruku išle i mjere povlačenja jabuka s tržišta, zbog ruskog embarga. Tako smo pored plasiranja preko Gomolave i izvoza, imali i značajne kvote kod povlačenja jabuka s tržišta putem kojeg smo rješavali značajne količine naših članova, pakirajući i distribuirajući ih prema humanitarnim organizacijama i institucijama. No, to su bile vrlo turbulentne godine iz kojih smo se uspjeli izvući. 2017. je bio mraz i slabiji urod. Već tada su se počeli vući repovi oko plaćanja, a onda je došla berba 2018.g.
–Urod je bio izrazito velik, enormna proizvodnja i hiperprodukcija ne samo u Hrvatskoj već u Europi. Nažalost, što će se kasnije pokazati velikom pogreškom, po istom modelu predali smo jabuke otkupljivaču. Finalna obračunska cijena jabuke bila je izuzetno niska. Kretala se u rasponu od 80 lipa do 1,20 kn po kg. Katastrofalna situacija za naše članove, a uz sve to nas je i situacija s problematikom naplate iste dovela pred zid. Prijetio je raspad sistema.
–Iskren ću biti, mišljenja sam bio da smo se našli u bezizlaznoj situaciji, i da praktički nije bilo šanse da opstanemo. Otkupljivač je upao u financijske probleme, blokade računa su bile konstantne, i praktički nismo mogli doći do svojih sredstava. To je naravno posljedično rezultiralo neizdrživim pritiskom proizvođača na otkupljivača Gomolavu, ali s druge strane i na mene kao odgovornu osobu u pokušaju traženja izlaza. U 2019. dolazi vrijeme berbe, a članovi praktički nisu imali novčanih sredstava za realizaciju iste.
–U kolovozu sam sazvao skupštinu i u međuvremenu obišao ostale otkupljivače na tržištu. Dogovorili smo konkretnu suradnju u želji da se rizik disperzira i da ne ide sva roba preko jednog otkupljivača. Berba je već krenula i roba je počela stizati u zakupljene skladišne kapacitete i tada smo svojim zajedništvom i čvrstim stavom stisnuli Gomolavu da nam prepusti jedan dio trgovačkih lanaca. Sve kako bi samostalno obavljali komercijalne aktivnosti, dok bi uslugu skladištenja, sortiranja i pakiranja i dalje obavljali za nas, jer vlastitih kapaciteta još uvijek nismo imali.
–Tim činom započeo je proces formiranja vlastite komercijalne službe. To je vrlo brzo rezultiralo prvim izravnim isporukama jabuke naših članova prema trgovačkom lancu Kaufland i NTL s kojima su potpisani ugovori o isporuci. Tim činom dobili smo potpunu kontrolu nad plasmanom naše jabuke, potpunu kontrolu financija odnosno priljeva novca i rasporeda istoga prema članovima. Time je započelo jedno potpuno novo razdoblje rada naše organizacije. Vrlo brzo su krenuli i konkretni priljevi novca na naš račun, s kojima smo financirali berbu članova. Problemi u radu Gomolave su i dalje bili prisutni. Uslijedile su daljnje blokade njihovog računa, koje su u konačnici rezultirale otvaranjem predstečajnog postupka.
–Dio potraživanja za jabuku iz prethodne sezone uspjeli smo kompenzirati kroz usluge skladištenja i pakiranja koje nam je tvrtka Gomolava pružala, ali nažalost gotovo dva milijuna kuna ostalo je neriješeno do današnjeg dana. Otvaranje predstečajnog postupka primoralo nas je da u potpunosti preuzmemo pakirnu infrastrukturu te dio djelatnika od tada 80 aktivnih zaposlenika Gomolave, odnosno formiranja i ostalih službi na organizaciji.
- Tada ste odlučili promijeniti i naziv proizvođačke organizacije?
–Kad su počele blokade otkupljivača Gomolave, dugovi i negativne konotacije zbog imena, nastala je loša situacija zbog nemogućnosti isporučivanja robe i nepovjerenja ostalih dobavljača radi problema u kojima se našao otkupljivač. 2019. smo se odlučili na dodatan marketinški iskorak. Na skupštini je dogovoreno preimenovanje i rebranding postojeće organizacije u JabukaHR; s dodatnim ciljem da uključimo i proizvođače koji prije toga nisu radili s tim otkupljivačem.
–To se na sreću i dogodilo jer smo promjenom imena privukli 4-5 velikih proizvođača. To nam je bio u tom trenutku snažan poticaj daljnjeg razvitka. I opet spletom okolnosti, s dna smo u nekoliko mjeseci postali najveća organizacija na tržištu. Kako? Imali smo hrabrost preuzeti obaveze i osigurati plaće za 30 zaposlenih s gotovo simboličnih 10 kuna na računu u jednome trenutku. S prvim priljevima od direktnih plasmana naše robe prema trgovačkim lancima uspjeli smo pokriti trošak administrativnog osoblja te režijske troškove. I tad se dogodio covid-19.
- Kako je pandemija utjecala na vaše poslovanje?
–U proljeće 2020.g. zbog pandemije se pojavila ogromna potražnja za domaćom jabukom i ostalim domaćim voćem. Cijene su blago rasle, sve više robe i drugih proizvođača koji nisu imali status člana se slijevalo prema organizaciji. Sve to je generiralo nove prihode i pozitivne poslovne rezultate zahvaljujući kojima smo uspjeli sanirati gotovo cjelokupan iznos koji su naši članovi potraživali od otkupljivača iz prethodne sezone. Time smo praktički zatvorili to poglavlje. S druge strane, povoljna tržišna situacija generirala je vrlo dobrim postignutim obračunskim cijenama za jabuku naših članova u sklopu berbe 2019. godine.
–Svi ti pozitivni rezultati, i „zatvaranje potraživanja članova od otkupljivača“ sukladno tim pozitivnim poslovnim rezultatima, iako se u praksi ta naplata od otkupljivača zapravo nikada nije dogodila, stvorili su dodatno pozitivno ozračje u organizaciji te još veće povjerenje trenutnih članova. To je u konačnici rezultiralo i priključenjem još nekoliko velikih proizvođača. Berba 2002. godine rezultirala je još boljim rezultatima, odnosno još povoljnijim obračunima za naše članove, koji su u pravilu dobivali minimalno 50 lipa do kune više po kilogramu, ovisno o sortimentu, u odnosu na cijene koje su nudili ostali otkupljivači proizvođačima koji nisu udruženi u sklopu te proizvodne sezone.
(nastavlja se)
