Mnogi vlasnici kuća s okućnicom sade i šljivu uz ostale voćke, pa donosimo savjet kako orezivati mlade sadnice šljive. Za šljivu je pogodan uzgojni oblik popravljene piramide. On ne iziskuje previše vremena za oblikovanje i održavanje krošnje.

Šljiva se odlikuje dobrim početnim vegetativnim rastom koji omogućuje brzo oblikovanje krošnje. Nakon sadnje, a prije početka vegetacije, sadnice se skraćuju na željenu visinu debla kojoj se dodaju još dva do tri pravilno raspoređena pupa iz kojih će se razviti prve osnovne grane. Još jedan najgornji pup mora ostati za produžetak provodnice. U prvoj godini se obično mogu uzgojiti dvije osnovne grane. Poželjno je da prva i najniža osnovna grana raste prema jugozapadu kako bi kasnije štitila deblo od ožeglina i mrazopuca. Druga osnovna grana mora se pružati prema jugoistoku kako ne bi zasjenjivala prvu osnovnu granu.

Važno je da mladice koje se izaberu za osnovne grane imaju podjednaku dužinu, debljinu i kut kojeg zatvaraju u odnosu na provodnicu kako bi imale ujednačen rast. Kad ostavljene mladice narastu 40 – 50 cm, potrebno ih je poviti tako da zatvaraju kut od oko 45° u odnosu na provodnicu. To se može učiniti uz pomoć bambusovih štapova ili nekog drugog potpornja. On se zabode u tlo pod kutom od 45° i čvrsto priveže za kolac koji je postavljen uz voćku, a zatim se za štap priveže mladica. Drugi je način učvršćivanja mladice uz pomoć štapova koji se pričvrste u krošnju kako bi držali potreban razmak. (nastavlja se)

Foto: Tomislav Jemrić

Prethodni članakKoliko toga ne znamo o biljakama?
Sljedeći članakŠto je zračna rezidba korijena i kako djeluje?
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.